DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Iz naredne pomoćne tablice se vidi da se preradom hrastovih pilanskih trupaca III klase 96% piljene građe dobiva doradom (drugom fazom prerade) što znači dužim i skupljim tehnološkim procesom, a samo 4% je prerađeno u prvoj, a time i kraćoj, fazi prerade. Za razliku od ove, 27´% piljene građe iz pilanskih trupaca I klase proizvedeno je u prvoj fazi, a 73% u drugoj fazi prerade. Znači da su ovi, a dijelom i pilanski trupci II klase, pdkrili znatan dio troškova prerade trupaca III klase, inače bi oni bili u gubitku. To se najbolje vidi iz zaključne ili sintetske tablice 10. u kojoj je ostvarena dobit ili dio akumulacije samo 22 din/m3 piljene građe proizvedene iz hrastovih pilanskih trupaca I klase. U isto vrijeme je ostvarena dobit u našem pokusu na piljenoj građi proizvedenoj iz hrastovih pilanskih trupaca II klase 22.951 din/m3, a kod pilanskih trupaca III klase 32.127 din/m3. To izraženo u postocima iznosi za I klasu 0%, za II klasu 16,1%, a za III klasu čak 26,4%. Sve to izgleda nelogično ali je istinito i to iz najmanje dva razloga: 1) Sto je cijena pilanskoj oblovini I klase veća od cijene pilanskoj oblovini III klase 2,5 puta ili za 150%, a vrijednost proizvedene piljene građe iz pilanskih trupaca I klase je veća od one proizvedene iz pilanskih trupaca III klase samo za 13%. 2) Sto je stvarna cijena koštanja piljenoj građi proizvedenoj iz pilanskih trupaca I klase ja 43% veća nego onoj što je proizvedena iz pilanskih trupaca 111 klase, iako je 27% proizvedene drvne mase iz pilanskih trupaca I klase imalo kraći tehnološki proces (prva faza), a samo za 13% bolju strukturu piljene građe od one iz trupaca III klase. Znači da proizvedena piljena građa iz boljih klasa pilanskih trupaca pokriva troškove piljenoj građi proizvedenoj iz pilanskih trupaca slabije kvalitete, pa prvu dovodi na prag rentabilnosti ili u gubitak, a drugu u visoku, ali nerealnu, akumuativnost ili dobit. Takvih nelogičnosti ima i u šumarstvu gdje krupni i vrijedni sortimenti pokrivaju troškove manje vrijednih, ali samo s tom razlikom što oni manje vrijedni ni jesu ciljem gospodarenja, nego su sporedni i neminovni (rudničko i ogrjevno drvo). U pilanarstvu se svjesno prerađuje pilanska otolovina lošije kvalitete i svjesno se pokrivaju troškovi onom bolje kvalitete, te se time svjesno i izbjegavaju gubici. To jq već postala zakonitost kada nema standarda za drvo, odnosno oni su blagi, pa se ni takvi ne poštuju. Osim toga šumarstvo unaprijed iskalkulira više prodajne cijene svojim proizvodima, a onda slaže apslolutne i postotne odnose sortimenata kako bi se opravdala ta viša cijena. Stoga nije rijetkost da u isporučenoj drvnoj masi navodno »ima« i do 70% furnirske oblovine, zatim nešto manje pilanske oblovine I klase, pa još manje pilanske oblovine II klase, a III klase skoro da nema ni u tragovima. Prema našim opsežnim istraživanjima na širokim prostorima posavskih šuma, a na temelju JUS-a iz 1955. godine (9), ustanovili smo da furnirske oblovine u korisnoj drvnoj masi ima 8,0°/», pilanskih trupaca K-kvalitete (kladarki) 4,4%, I klase 11,5%, II klase 12,4% i III klase 26,8%. Ostalo su pragovska oblovina (5,lfl/o), drvo za dužice (0,3%), stubovi za vodove (1,7%), rudničko drvo (17,7%) i orjevno drvo (12,1%). Navedena istraživanja su provedena prije 25 godina kada su hrastove sastoijne bile daleko kvalitetnije, 608 |