DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 105 <-- 105 --> PDF |
Samo jedna generacija Nenadrićeviih učenika (apsolventi 1938/39) dala je jednog ministra šumarstva i narodnog heroja (Franju Knebla) i tri sveučilišna profesora (Zdenka Tomašegovića, Đorđa Stojadinovića i Dušana Klepca). Sjećam se mnogih predavanja prof. Nenadića. Spomenut ću samo »Potrajnost prihoda« kada nam je tumačio Hartigovu i Cottinu metodu te kombinirano rašestarenje, na koncu tog predavanja citirao je Preradovićeve stihove: »Nije blago ovo naše domovine glavnica je što uživat mi možemo al potrošit ne smijemo-« I na kraju je znao reći: »Gospodo, šuma je kao puna kasa novaca a ključe od te kase drži šumar«. »Gospodo, — govorio je prof. Nenadić — kao što pravi liječnik ne smije biti pijanica, isto tako pravi šumar ne smije biti rasipnik«. Te misli prof. Nenadića još su uvijek aktualne i danas, jer je jedino šumarska struka pozvana da obračunava etat u šumi: to je domena isključivo ovog Fakulteta. Nema drugog fakulteta ili druge škole gdje se uči koliko će se sjeći u šumi. Jedino su šumarski stručnjaci po svojoj naobrazbi i po zakonskim propisima pozvani da puteni gospodarske osnove izračunaj u etat u šumi. U tom delikatnom i odgovornom poslu prof. Nenadić usadio je ozbiljnost u svoje đake što se odrazilo u šumama Hrvatske, koje smo do sada razumno koristili i održali u relativno dobru stanju s godišnjim etatom od 5,000.000 m:t bruto drvne mase, koju količinu drveta šume Hrvatske daju našem društvu — trajno — svake godine. Sto se tiče predavanja iz »Računanje vrijednosti šuma i šumske statike« prof. Nenadić bio je sljedbenik glasovitog njemačkog profesora Endersa te je do kraja života ostao čvrsto na stanovištu: »U što kraće vrijeme, sa što manje troška proizvoditi što više«. To su Nenadićevc riječi koje je dobro zapamtio svaki njegov učenik. Prof. Nenadić Kao znanstvenik, šumarski stručnjak i javni radnik Prije profesure a poslije postignutog doktorata u Münchenu dr Đuro Nenadić radio je u šumarskoj praksi, naročito u šumama Petrovarađinske Imovne općine (1907—1912). Kao profesor Nenadić se nije ograničio samo na predavanja i ispite na fakultetu. On je nastavio vrlo aktivni rad u šumarskoj znanosti i struci. Od znanstvenih radova prof. Nenadića spomenuo bih dvije vrlo vrijedne radnje: »Istraživanje prirasta hrasta lužnjaka u šumi Žutici« (Glasnik za šumske pokuse, Zagreb 1931) i radnju »O posljedicama sušenja hrastovih šuma Gradiške imovne općine« (Glasnik za šumske pokuse, Zagreb br. 7/1, 1940). Potaknut sušenjem hrastovih šuma u nas, o čemu se počelo pisati u Šumarskom listu 1878. godine a znanstveno raspravljati u prvoj knjizi Glasniku za šumske pokuse od 1920, prof. Nenadić je pred pedesetak godina konstatirao da je u većini hrastovih šuma naše Posavine obrast pao za 50%. On je obračunao ekonomske posljedice sušenja hrastovih šuma u Posavini i predložio već tada da napadnute šume |