DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 103 <-- 103 --> PDF |
mo, uputilo je naš Sabor i zemaljsku vladu da šumarsku struku povjeri najvišem učevnom zavodu u zemlji (Mudroslovni fakultet) kako bi se na strogo znanstvenoj podlozi učila i razvijala, i kako bi se našem mladom šumarskom naraštaju otvorili putovi k javnim višim službama u našoj domovini. Ne mogu, a da se u ovome svečanom momentu ne sjetim i na gospodarsko- šumarsko učilište u Križevcima, odnosno na njegove bivše pitomce. I oni se raduju da se njihova davna želja ispunila. No kako je spomenuto učilište bilo predtečom Šumarske akademije, to i slušaocima potonje na srce stavljam, da čuvaju harnu uspomenu na Križevačko učilište, koje je uzgojilo mnoge vrsne šumare, koji su sav svoj trud i mar uložili, da goje i čuvaju šume, to neprocjenjivo blago.-« Šumarska akademija bila je, međutim, sastavni dio Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a dekan tog Fakulteta bio je ujedno i dekan Šumarske akademije. Zagrebačka Šumarska akademija imala je kao i ščavnička šest semestara. Devet godina kasnije, točnije školske godine 1907/8. uveden je četverogodišnji studij. Uz proširenje programa, Akademija se i nešto više osamostaljuje. Njen zbor nastavnika bira za svaku školsku godinu pročelnika. Tada, međutim, u zboru nastavnika Akademije nedostaju znanstvenici šumari, pa profesorski zbor mudroslovnog fakulteta pridržava prava izbora nastavnika. Jedini tadašnji doktori šumarski znanosti Petračić i Nenadič natječu se za nastavnike na Šumarskoj akademiji. Petrači ć je primljen 1911., a N e n ad i ć 1910. godine. Ugrenović radi tada u Osijeku i Slatini i inspektor je, odnosno direktor šuma u Pakracu. Dolazak Nenadića i Petračića na Šumarsku akademiju značajno se osjeća. Oni preuzimaju šumarske kolegije i svaki od njih u dva navrata obavlja dužnost pročelnika. Godine 1913. doktorira na Visokoj školi za kulturu tla u Beču naš četvrti šumar prof. Antun Levakovi ć koji 1917. godine dolazi na Akademiju. Time je ostvarena kadrovska jezgra razvoja šumarske znanosti u Hrvatskoj. 31. kolovoza 1919. godine osnovan je Gospodarsko-šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, čiji su osnivači Petračić i Nenadić. Godine 1921. primljen je na Fakultet Ugrenovi ć u svojstvu redovnog profesora. Talent i ambicija naših prvih znanstvenika uvjetovali su prodor šumarske znanosti u šumarsku praksu i u svijet, a njihovo djelovanje osjetilo se ubrzo u čitavom jugoslavenskom prostoru. Naročito značajno je njihovo djelovanje u u odgoju mladih šumarskih kadrova te znanstvenog kadra na našem, ali i na drugim znanstveno-nastavnim i znanstvenim institucijama. Eventualna kasnija pojava naših prvih znanstvenika vjerojatno bi usporila i potpuno izmijenila slijed razvoja visokoškolske šumarske i drvnotehnološke znanosti i nastave u nas. I upravo iz tih razloga smatramo godinu 1907. vrlo značajnom za razvoj ovoga Fakulteta i za razvoj šumarske i drvno-tehnološke znanosti u čitavoj Republici. SJECANJE NA prof. dr. ĐURU NENADIĆA Nenadić Đuro rođen je u Rudopolju 24. travnja 1876. a umro u Zagrebu 16. srpnja 1966; diplomirao je na Šumarskoj akademiji u Zagrebu 1901. godine a |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 104 <-- 104 --> PDF |
doktorirao na Sveučilištu Ludwig-Maximilian u Münchenu na temelju disertacije »Über der Rentabilität der Eichen — Hoch — und Niederwaldwirtschaft in Kroatien und Slavonien (unter besonderer Berücksichtung der Broder und Peterwardeiner Vermögensgemeinde)«. Bio je profesor uređivanja šuma i računanja vrijednosti šuma na Šumarskoj akademiji (1912—1919) a potom na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu (1920-—1945). Pomoćnik Ministra šuma i rudnika (1921). Rektor Hrvatskog Sveučilišta (1922—1923), dekan Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu (1927—1928). Osnivač Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu. Pisac udžbenika »Računanje vrijednosti šuma i šumska statika«, Zagreb 1922, »Uređivanje šuma« Zagreb 1929, i većeg broja studija i članaka. Poštovane drugarice i drugovi. Ovo što sam rekao o prof, dr Đuri Nenadiću mogli ste pročitati u Šumarskom listu, u Šumarskoj Enciklopediji ili u nekoj drugoj knjizi, no sad Vam želim reći nešto više o svom profesoru,, nešto što nije zapisano a volio bih da ostane kao uspomena na moga poštovanog učitelja. Prof Nenadić kao nastavnik Imam u rukama svoj indeks s potpisom prof. Nenadića iz godine 1938/1939, kad sam u četvrtoj godini svoga studija slušao u VII. i VIII. semestru prof. Nenadića i to »Uređivanje šuma« 5 + 2 tjedno i »Računanje vrijednosti šuma i šumsku statiku« 3 + 2 tjedno. Što to znači? To znači da smo svaki tjedan slušali prof. Nenadića 8 sati dok je vježbe iz istih predmeta od 4 sata tjedno držao prof. Plavšić, koji je u to vrijeme bio asistent. Praktički govoreći — sjećam se — slušali smo predavanja prof. Nenadića gotovo svaki dan od 8—10 sati ujutro. Pamtim dobro prof. Nenadića i još su mi u živom sjećanju njegova predavanja. Bio je tada u svojoj zreloj dobi; imao je šezdesetak godina; bio je vrlo vitalan, jak — upravo robustan; djelovao je na slušače impresivno i autoritativno. Imam jednu njegovu fotografiju baš iz tog vremena. Tu je fotografiju poklonila našem Fakultetu njegova kćerka gđa Vera Barborić na čemu joj još jednom zahvaljujem kao i na njegovoj doktorskoj diplomi sa Ludwig-Maximilian Sveučilišta u Münchenu iz 1907. godine. Evo ove diplome s potpisom glasovitog profesora Endersa. Svoja predavanja držao je prof. Nenadić prema vlastitim udžbenicima koje je napisao iz oba spomenuta predmeta. Ništa nije iz tih udžbenika izostavljao nego bi dodavao novija saznanja koje nam je diktirao kao dopunu. Za ispit se moralo znati sve od korica do korica. Teško je položio ispit student koji bi izostajao sa predavanja. To su bili takozvani »inspektori« za razliku od »sinova« koji su redovito prisustvovali predavanju. Još i danas se stari šumari sjećaju tih naziva i međusobno se pitaju jesi li bio »sinko« ili »inspektor«. U moje vrijeme bilo nas je 28 studenata u četvrtom godištu. Dakako, da je tadašnja nastava s takvim — rekao bih — optimalnim brojem studenata mogla biti vrlo uspješna. Osim toga treba reći da su se u to vrijeme upisivali na šumarski studij odlični i vrlo dobri gimnazijalci. U takvim uvjetima uspio je prof. Nenadić intenzivnim pedagoškim, stručnim i znanstvenim radom odgojiti dobre šumare. On je u svoje đake usadio pored stručnih kvaliteta i dobre moralne osobine. 670 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 105 <-- 105 --> PDF |
Samo jedna generacija Nenadrićeviih učenika (apsolventi 1938/39) dala je jednog ministra šumarstva i narodnog heroja (Franju Knebla) i tri sveučilišna profesora (Zdenka Tomašegovića, Đorđa Stojadinovića i Dušana Klepca). Sjećam se mnogih predavanja prof. Nenadića. Spomenut ću samo »Potrajnost prihoda« kada nam je tumačio Hartigovu i Cottinu metodu te kombinirano rašestarenje, na koncu tog predavanja citirao je Preradovićeve stihove: »Nije blago ovo naše domovine glavnica je što uživat mi možemo al potrošit ne smijemo-« I na kraju je znao reći: »Gospodo, šuma je kao puna kasa novaca a ključe od te kase drži šumar«. »Gospodo, — govorio je prof. Nenadić — kao što pravi liječnik ne smije biti pijanica, isto tako pravi šumar ne smije biti rasipnik«. Te misli prof. Nenadića još su uvijek aktualne i danas, jer je jedino šumarska struka pozvana da obračunava etat u šumi: to je domena isključivo ovog Fakulteta. Nema drugog fakulteta ili druge škole gdje se uči koliko će se sjeći u šumi. Jedino su šumarski stručnjaci po svojoj naobrazbi i po zakonskim propisima pozvani da puteni gospodarske osnove izračunaj u etat u šumi. U tom delikatnom i odgovornom poslu prof. Nenadić usadio je ozbiljnost u svoje đake što se odrazilo u šumama Hrvatske, koje smo do sada razumno koristili i održali u relativno dobru stanju s godišnjim etatom od 5,000.000 m:t bruto drvne mase, koju količinu drveta šume Hrvatske daju našem društvu — trajno — svake godine. Sto se tiče predavanja iz »Računanje vrijednosti šuma i šumske statike« prof. Nenadić bio je sljedbenik glasovitog njemačkog profesora Endersa te je do kraja života ostao čvrsto na stanovištu: »U što kraće vrijeme, sa što manje troška proizvoditi što više«. To su Nenadićevc riječi koje je dobro zapamtio svaki njegov učenik. Prof. Nenadić Kao znanstvenik, šumarski stručnjak i javni radnik Prije profesure a poslije postignutog doktorata u Münchenu dr Đuro Nenadić radio je u šumarskoj praksi, naročito u šumama Petrovarađinske Imovne općine (1907—1912). Kao profesor Nenadić se nije ograničio samo na predavanja i ispite na fakultetu. On je nastavio vrlo aktivni rad u šumarskoj znanosti i struci. Od znanstvenih radova prof. Nenadića spomenuo bih dvije vrlo vrijedne radnje: »Istraživanje prirasta hrasta lužnjaka u šumi Žutici« (Glasnik za šumske pokuse, Zagreb 1931) i radnju »O posljedicama sušenja hrastovih šuma Gradiške imovne općine« (Glasnik za šumske pokuse, Zagreb br. 7/1, 1940). Potaknut sušenjem hrastovih šuma u nas, o čemu se počelo pisati u Šumarskom listu 1878. godine a znanstveno raspravljati u prvoj knjizi Glasniku za šumske pokuse od 1920, prof. Nenadić je pred pedesetak godina konstatirao da je u većini hrastovih šuma naše Posavine obrast pao za 50%. On je obračunao ekonomske posljedice sušenja hrastovih šuma u Posavini i predložio već tada da napadnute šume |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 106 <-- 106 --> PDF |
treba zamijeniti novim sastojinama prirodnim putem — a tamo gdje nema te mogućnosti, treba — kaže prof. Nenadić — nove sastojine podići sadnjom žira pod motiku. Prof. Nenadić je napisao također veći broj stručnih članaka u Šumarskom listu. Veliki odjek u nastavi imale su gospodarske osnove koje je on sastavio. Još i danas pokazujem kao primjere »kombiniranog rašestarenja« gospodarsku osnovu za šumu »Markuševačka Gora« i za šumu »Očura« (Lepoglava) koje je osnove svojevremeno sastavio prof. Nenadić. Gospodarska osnova za Markuševačku Goru ušla je u našu stručnu literaturu (u udžbenik o uređivanju šuma i u Šumarsku enciklopediju). Imao sam priliku da se u svojoj šumarskoj praksi sretnem s gospodarskom osnovom za Markuševačku Goru i da prema njoj gospodarim. Današnje lijepe bukve i jele u istočnom dijelu. Medvednice — u Markuševačkoj Gori — rezultat su djelomično i dobro sastavljene gospodarske osnove prof. Nenadića. Poslije osnivanja države SHS, šume grofa Thurn-Texisa pale su pod udar agrarne reforme. Tadašnja Vlada u Beogradu imenovala je prof. Nenadića za komesara Thurn-Taxisovih šuma. Na tom je poslu prof. Nenadić upoznao i zavolio šume Gorskog Kotara i Gorane a njegovo djelovanje u goranskim šumama bilo je vrlo pozitivno. Nije čudno da je prof. Nenadić postignuo u operativnoj službi najveće priznanje: bio je izabran za pomoćnika ministra šuma i ruda u Beogradu na kojem je položaju neko vrijeme djelovao(1921). Vrlo se dobro sjećam prof. Nenadića kad nam je na predavanjima govorio: »Ali, gospodo, šume i rude nemaju baš nikakvu vezu. Rudnik se iskorišćuje a šuma se upotrebljava«. Zaista, šuma je obnovljivi prirodni resurs za razliku od rudnog bogatstva koje nema to svojstvo. Pored šumarskih aktivnosti prof. Nenadić je mnogo učinio na polju komasacije šumskog i poljoprivrednog zemljišta djelujući kao predsjednik Komasacijske komisije za Hrvatsku u ono vrijeme. On je nakon svog 7-godišnjeg djelovanja — od 1912. do 1919. — u Šumarskoj akademiji Mudroslovnog fakulteta kao redoviti profesor osnovao s prof. Petračićem Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu 1919. godine. Kao uvaženi profesor bio je izabran i za Rektora tadašnjeg Sveučilišta u Zagrebu (1922). Prof. Nenadić kao popularizator šumarstva Prof. Nenadić bio je narodni čovjek; potekao je iz naroda; ostao je narodski čovjek; razumio je ljude i znao im se približiti. To dokazuje njegova knjiga »Osnovi šumarstva« (Zagreb 1924) koja je bila namjenjena, kako autor kaže, »za šumarsko pomoćno osoblje, posjednike šuma i sve one koji sa šumama imaju posla«. Odigrala je vrlo važnu ulogu u odgoju lugarskog i šumarskog osoblja. No još nešto više. To je »Sumarsko-lovački kalendar« koji je prof. Nenadić redovito izdavao svake godine od 1923. do 1941. Taj kalendar je služio lugarima kao dnevnik ali istovremeno i kao priručnik, jer su u njemu bile različite tablice za kubiciranje stabala, za određivanje drvne mase i prirasta itd. 672 |