DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 86 <-- 86 --> PDF |
stratigrafskim jedinicama od kvartara do paleozoika. S pedogenetskog gledišta ističu se i razlikuju ove stijene, odnosno skupine stijena: 1. Klastiti paleozoika (crni šejlovi, pješčenjaci i kremeni konglomerati). U ovoj su skupini najčešće sitni do srednjozrni tinjčasti pješčenjaci s proslojcima siltita i šejla; 2. Klastiti trijasa (laporni crveni škriljevci, tinjčasti pješčani škriljevci). To su stijene crvenkastog klastita gdje se izmjenjuju peliti i pješčenjaci. Peliti sadrže različitu količinu karbonata. S ostalim pedogenetskim činiteljima na ovom supstratu (klastiti paleozoika i trijasa) pravac evolucije tala teče od rankera — dističnoga smeđeg tla — smeđega podzolastog tla do podzola; 3. Dolomiti trijasa. Za te su stijene značajne pojave silifikacije i prisutnost terigenog detritusa. Sadržaj dolomitne komponente varira od 67 do 1000/6. Dolomitne stijene općenito su ušlo jene. Pedogenetski slični su im i dolomiti jure; 4. Vapnenci jure. Zastupljeni su sivi i tamnosivi vapnenci uslojeni i gromadati s visokim sadržajem CaCO:i. Od čistih vapnenaca razlikuju se zalaporeni jurski vapnenci koji sadrže jedino veći postotak gline, a mjestimično sadrže rožnaca i uložaka dolomita; 5. Izmjena vapnenaca i dolomita. Ovu skupinu stijena karakterizira čas jače, čas slabije izražen intenzitet izmjene vapnenaca i dolomita; Glavni pravac evolucije tala na tim supstratima (vapnenci i dolomiti) u uvjetima perhumidne klime na kršu zapadne Hrvatske predočen je shematski na slici 1; 6. Nevezani sedimenti kvartara. Oni čine vrlo heterogenu skupinu u kojoj nalazimo šljunak, pijesak, ilovaču i glinu. Geneza i evolucija tala na nevezanim kvartarnim sedimentima ogulinskog područja nisu dovoljno proučene. Sva dosadašnja istraživanja na našem pokrivenom kršu pokazuju da matični supstrat utječe na formiranje tala i njihov prostorni raspored. Pojedinim skupinama matičnih supstrata (klastiti, vapnenci, dolomiti, nevezani sedimenti kvartara) odgovaraju specifične pedosekvence ih zajednice tala koje se dalje raščlanjuju, uglavnom ovisno o geomorfološkim i bioklimatskim uvjetima. c) Reljef Uloga reljefa u formiranju tala višestruka je. Na tom terenu visokog i razvijenog krša dominiraju gorska bila Velike i Male Kapele s prostranim prigorjem. Takav reljef uvjetuje znatno premještanje zemljišnog materijala iz viših u niže položaje. Taj proces translokacije materijala na našem kršu već je Schuber t (1909) uočio: »-Shvatljivo je da je od onih velikih množina vapnenaca koje su se otopile kroz geologijska vremena morala preostati i velika množina crvene gline. Dakako, te crvene gline ne nalazimo — barem u većini slučajeva — više tamo gdje su se nalazili vapnenci od kojih su otapanjem postale, nego su više puta što vjetrom što vodom odnesene i ponovno taložene.« Vrlo duboko tlo udolina oko Ogulina i Plaškog te u Drežničkom, Crnačkom i Stajničkom polju, nasuprot plitkim crnicama i rendzinama na vrhovima Bjelolasice i Makovnika, pouzdano potvrđuju dugotrajnu prisutnost i intenzivno djelovanje procesa translokacije materijala. 392 |