DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 85 <-- 85 --> PDF |
ŠUMSKA TLA Jakob MARTINOVIĆ* UVOD U ovom se poglavlju daje sažet opis šumskih tala na području bivšeg Šumskog gospodarstva Ogulin. To područje pripada pokrivenom području krša zapadne Hrvatske i pedološki nedovoljno istraženom. Prva su pedološka istraživanja započeta u 1962. godini, nakon osnivanja Zavoda za četinjače u Jastrebarskom, a bila su usmjerena na proučavanje pogodnosti tala za uzgoj četinjača (M a r t i n o v ić, M i 1 k o v i ć 1965, Martinović, Komlenović, Milkovi ć 1967). Kasnije su se unutar projekta tipoloških istraživanja šuma i šumskih staništa u razdoblju od 1968. do 1971. proučavali pedološki uvjeti prirodnih šumskih ekosistema. Obavljena je genetsko-morfološka inventarizacija tala, izrađena je pregledna pedološka karta i provedena analiza pedološko- vegetacijskog slijeda (Martinović 1971). Istraživanja su nastavljena prilikom proučavanja procesa bumizacije tala na kršu zapadne Hrvatske (M a rtinovi ć 1972) i izrade Osnovne pedološke karte SFR Jugoslavije — list Ogulin 1 (Martinović 1974) i list Ogulin 2 (Mayer 1980). U ovom prikazu služit ćemo se prije svega rezultatima spomenutih i vlastitih neobjavljenih istraživanja. Međutim, treba istaknuti da o genezi, evoluciji i fiziografskim svojstvima tipova tala koja nalazimo na ogulinskom području ima u našoj pedološkoj literaturi mnogo podataka. Nalazimo ih u ovim radovima: Ć i r i ć (1962, 1965 i 1967), Gračanin, M. (1942, 1951), Gračanin Z. (1962), Martinović (1968) i drugima. ČINITELJI TVORBE TLA a) Klima Klima je faktor koji se u ovoj raspravi posebno obrađuje. Dovoljno je samo konstatirati da je perhumidna klima područja bitan pedogenetski faktor. Ona uvjetuje descedentne tokove u pedosferi i snažno utječe na proces tvorbe kambičnog, a zatim eluvijalnog i iluvijalnog horizonta tla. b) Geološka građa i litološki sastav Matični je supstrat uvijek vrlo važan činitelj tvorbe tala, jer daje ishodišni materijal o kojem ovise brojna svojstva tla. Prema Milovanovićevoj (1968) i Velićevoj (1986) geološkoj obradi, istraživano se područje odlikuje brojnim *) Dr Jakob Martinović, Šumarski institut Jastrebarsko 391 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 86 <-- 86 --> PDF |
stratigrafskim jedinicama od kvartara do paleozoika. S pedogenetskog gledišta ističu se i razlikuju ove stijene, odnosno skupine stijena: 1. Klastiti paleozoika (crni šejlovi, pješčenjaci i kremeni konglomerati). U ovoj su skupini najčešće sitni do srednjozrni tinjčasti pješčenjaci s proslojcima siltita i šejla; 2. Klastiti trijasa (laporni crveni škriljevci, tinjčasti pješčani škriljevci). To su stijene crvenkastog klastita gdje se izmjenjuju peliti i pješčenjaci. Peliti sadrže različitu količinu karbonata. S ostalim pedogenetskim činiteljima na ovom supstratu (klastiti paleozoika i trijasa) pravac evolucije tala teče od rankera — dističnoga smeđeg tla — smeđega podzolastog tla do podzola; 3. Dolomiti trijasa. Za te su stijene značajne pojave silifikacije i prisutnost terigenog detritusa. Sadržaj dolomitne komponente varira od 67 do 1000/6. Dolomitne stijene općenito su ušlo jene. Pedogenetski slični su im i dolomiti jure; 4. Vapnenci jure. Zastupljeni su sivi i tamnosivi vapnenci uslojeni i gromadati s visokim sadržajem CaCO:i. Od čistih vapnenaca razlikuju se zalaporeni jurski vapnenci koji sadrže jedino veći postotak gline, a mjestimično sadrže rožnaca i uložaka dolomita; 5. Izmjena vapnenaca i dolomita. Ovu skupinu stijena karakterizira čas jače, čas slabije izražen intenzitet izmjene vapnenaca i dolomita; Glavni pravac evolucije tala na tim supstratima (vapnenci i dolomiti) u uvjetima perhumidne klime na kršu zapadne Hrvatske predočen je shematski na slici 1; 6. Nevezani sedimenti kvartara. Oni čine vrlo heterogenu skupinu u kojoj nalazimo šljunak, pijesak, ilovaču i glinu. Geneza i evolucija tala na nevezanim kvartarnim sedimentima ogulinskog područja nisu dovoljno proučene. Sva dosadašnja istraživanja na našem pokrivenom kršu pokazuju da matični supstrat utječe na formiranje tala i njihov prostorni raspored. Pojedinim skupinama matičnih supstrata (klastiti, vapnenci, dolomiti, nevezani sedimenti kvartara) odgovaraju specifične pedosekvence ih zajednice tala koje se dalje raščlanjuju, uglavnom ovisno o geomorfološkim i bioklimatskim uvjetima. c) Reljef Uloga reljefa u formiranju tala višestruka je. Na tom terenu visokog i razvijenog krša dominiraju gorska bila Velike i Male Kapele s prostranim prigorjem. Takav reljef uvjetuje znatno premještanje zemljišnog materijala iz viših u niže položaje. Taj proces translokacije materijala na našem kršu već je Schuber t (1909) uočio: »-Shvatljivo je da je od onih velikih množina vapnenaca koje su se otopile kroz geologijska vremena morala preostati i velika množina crvene gline. Dakako, te crvene gline ne nalazimo — barem u većini slučajeva — više tamo gdje su se nalazili vapnenci od kojih su otapanjem postale, nego su više puta što vjetrom što vodom odnesene i ponovno taložene.« Vrlo duboko tlo udolina oko Ogulina i Plaškog te u Drežničkom, Crnačkom i Stajničkom polju, nasuprot plitkim crnicama i rendzinama na vrhovima Bjelolasice i Makovnika, pouzdano potvrđuju dugotrajnu prisutnost i intenzivno djelovanje procesa translokacije materijala. 392 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 87 <-- 87 --> PDF |
TEMELJNI PEDOGENETSKI PROCESI dekarbonatizacija i dekarbonatizacija i argiloakumulacija —» humizacija ispiranje adsorpcijskom ´ kompleksu tla RAZVOJNI STADIJI i ispiranje gline organ ogene organomineralne i smeđa tla na ilimerizirana crnice i rendzine I posmeđene crnice i ´vapnencima i tla rendzine dolomitima VRIJEME SMJER PROGRESIJE Slika 1. Glavni pravac evolucije tala na vapnencima i dolomitima u uvjetima perhumidne klime na kršu zapadne Hrvatske (po J. Martinoviću) Kako se zna, reljef je važan modifikator klime; on utječe na stvaranje specifičnih bioklimatskih uvjeta u šumskim ekosistemima, koji diferencirano djeluju na humizaciju tala, formiranje šumske prostirke, biološko kruženje elemenata i druge elementarne procese u tlu. d) Šumska vegetacija Općenito je, a u području krša posebno, izražen faktor tvorbe tla. Osim što s klimatskim uvjetima djeluje kao bioklimatski faktor, vegetacijski pokrov i neposredno utječe na genezu i evoluciju tla, podržavajući progresijski pravac evolucije tala. Očuvana šumska vegetacija važna je za konzervaciju i zaštitu tla od erozije. Pod očuvanom iskonskom vegetacijom, a ponekad i pod odraslim šumskim kulturama, nalazimo EAT* koji se od svoje izvanšumske okoline razlikuje većom dubinom tla i manjim sadržajem skeleta, posebno na površini tla. Jak utjecaj šumske vegetacije na genezu i evoluciju tala očituje se također u tvorbi ograničenog horizonta tla. Bitne karakteristike tog horizonta — na primjer, odnos slojeva svježe šumske prostirke, fermentacije i humificirane organske tvari — nose snažan pečat ishodišnoga biljnog materijala. Otpalo lišće pojedinih vrsta drveća različito utječe na hranidbeni režim tla. U više je prilika na našem kršu (Bertović-Martinović 1981, 1987. i dr.) utvrđeno da postoje obostrani (dvosmjerni) utjecaji u sistemu pedosfera-vegetacijski pokrov. Analiza je pedoloških uvjeta šumskih fitocenoza na ogulinskom području (Martinović 1971) pokazala da je pedološko-vegetacijski slijed osnovna pravilnost u šumskim ekosistemima. *) Elementarni areal tla (EAT) je areal rasprostranjenosti najniže taksonomske jedinice i on graniči s arealiima tla koji pripadaju drugoj sistematskoj jedinici ili s površinama koje ne predstavljaju tlo. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 88 <-- 88 --> PDF |
e) Antropogeni utjecaji na tlo Nisu na ovom području istraživani, ali zaslužuju posebnu pozornost, jer suvremena tehnologija iskorišćivanja šuma unosi u ekosistem dosta novih elemenata (kao što su česte sječe na manjim površinama, intenzivne prorede, unošenje stranih vrsta drveća, »normalizacija« sastojina smanjenjem drvnih zaliha i drugo). INDENTIFIKACIJA, KLASIFIKACIJA I SVOJSTVA TALA 1. Popis peđosistematskih jedinica U skladu s opisanom raznolikošću pedogenetskih faktora i njihovim utjecajem na proces geneze i evolucije tala, nalazimo na istraživanom području razmjerno velik broj peđosistematskih jedinica. Na osnovi uvodno navedenih radova i u njima provedenih morfološko-genetskih i laboratorijskih analiza te primjenom klasifikacije tala Jugoslavije (Škorić, Filipovski, Ćirić 1973) izrađen je prijedlog klasifikacije šumskih tala Ogulinskog kraja (tablica 1). Determinante izdvojenih peđosistematskih jedinica opisane su u spomenutoj klasifikaciji tala, pa ih ovdje ne ponavljamo. Neke od utvrđenih peđosistematskih jedinica, na primjer distrični kambisol, brunipodzol i koluvi jalno tlo, imaju na istraživanom području vrlo malen areal rasprostanjenosti pa su ostale još nedovoljno proučene. Naj zastupljeni ja tla, koja zauzimaju više od 90% površine, pripadaju tipovima crnice, kalkokambisola i luvisola na vapnencima te rendzine i kalkokambisola na dolomitima. Njihove osnovne karakteristike bit će stoga u nastavku detaljnije razmatrane. Glavna obilježja u geografskoj rasprostranjenosti opisanih tala prikazana su na preglednoj pedološkoj karti. Osnovna je karakteristika kartografskih jedinica (pedohora) njihov višekomponentni sastav i vertikalna zonalnost glavnih tipova tala. 2. Osnovna fiziografska svojstva tala Osnovne morfološke, fizikalne i kemijske karakteristike glavnih tipova tala daju se zbog preglednosti informacija u tabelarnom obliku (tablice 2—5). Promatranjem iznesenih podataka uočava se nekoliko zanimljivih pitanja na kojima ćemo se posebno zadržati: a) Količina i kemijski sastav šumske prostirke (mrtvoga organskog pokrova tla) važna su karakteristika šumskih tala. Ta svojstva mogu znatno utjecati na rast i prirast te prirodno podmlađivanje šumskog drveća i druge procese u šumskom ekosistemu. Naši podaci pokazuju da količina šumske postirke više ovisi o tipu šumske zajednice i stanju sastojina nego o tipskoj pripadnosti tla. Utvrđene količine šumske prostirke (1,26—6,54 t/ha) općenito upozoravaju na njezino intenzivno razlaganje i brzo kruženje u njoj sadržanih bioelemenata. S obzirom na kemijski sastav šumske prostirke, treba primjetiti veliku varijabilnost i nizak sadržaj fosfora, što je u podudarnosti s njegovom deficitarnošću u tlu. b) U istraživanim šumskim ekosistemima najzastupljeniji je tip muli humusa, a rjeđe se javlja i tip moder humusa debljine do 2 cm, s dominantnim slojem fermentacije. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 89 <-- 89 --> PDF |
PEDOLOŠKA KARTA OGULINSKOG KRAJA (po J, Martinoviću 1980., generalizirano) 1 rendzina i posmeđena rendzina na dolomitu, 2 crnice s organičnim horizontom, 3 crnica, rendzina i smeđe tlo na vapnencu, 4 crnice i rendzine, smeđe tlo, smeđe ilimerizirano tlo, ilimerizirano tlo — na vapnencima i dolomitu, 5 aluvijalno i koluvijalno tlo, 6 smeđe tlo na vapnencu i crvenica, 7 rendzina i smeđe tlo na dolomitu i dolomitiziranim vapnencima, 8 distrično smeđe tlo na reliktnoj crvenici, 9 smeđa i ilimerizirana tla (akcesorne rendzine i crnice) na vapnencima i dolomitima izvan šuma 395 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 90 <-- 90 --> PDF |
396 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 91 <-- 91 --> PDF |
397 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Osnovne tipske značajke tala Tablica 2. Tip tla Vapnenačko- dolomdtnacrnica (kalkomelanosol) Ren džina (renđzina) Smeđe tlo navapnencu idolomitu (kalkokambSsol) Distrično simeđe ili smeđe kiselo tlo (distrični kambisol) Ilirneräziranoili lesiviranotlo (luvisol) Smeđe podzolasto tlo (brunipodzol) Koluvijalnatla (koluvium) Stratigrafija profila i definicija tipa* Sklop profila A-C. Tlo je duboko do 30 cm i ima molični (A mo) a ponekad i organični (O) horizont. Tlo je nekarbonatno ü bogato humusom. Naziv potječe od melanos = mračan. Amo horizont leži na tvrdoj stijeni vapnenca ili dolomita. Sklop profila: Amo — Amo C-C-R. Tlo ima molični horizont kojli postupno prelazi u rastresiti karbonatni C horizont. Supstrat ima veliki sadržaj karbonata (> 20°/o) i cijeli je profil karbonatan osim varijeteta izlužene i posmeđene rendzline. Sklop profila: A-(B)-rz-C. Tlo s moličnim (Amo) ili ohričnim (Aoh) humusnim horizontom koji leži neposredno iznad kambičnog horizonta tipa (B) rz. Čitav solum je bezkarbonatan a pH > 5,5 u H„0. Karakterističan je ilovast ili teži mehanički sastav i vrlo dobro izrađena poliedrična struktura. Sklop profila: A-(B)-c-C. Tlo karakterizira ohrični (Aoh) ili umbrični (Aum) humusni horizont. Stupanj zasićenosti bazama je manji od 50°/o, a reakcija je kisela (pH 5,5 u H20). Formira se na kiselim stijenama (pješčenjaci, filiti, glinenci, kisele eruptivne i druge kvarone silikatne stijene). Sklop profila: A-E-Bt-C. Tlo ima ohrični (Aoh) ili umbrični (Aum) humusni horizont, rjeđe i organični (O). Ispod humusnoga slijedi E horizont, ispod kojeg se nalazi argiluvični (Bt) horizont; tlo je slabo do umjereno kiselo. Akrični (vrišti nsiki) varijetet tla odlikuje se alohtonim E horizontom dubljim od 50 cm i niskim stupnjem zasićenosti bazama (< 35%) i B horizontom kojli predstavlja ostatke izmijenjene terra rosse. Sklop profila: A-E-B-C. Tlo ima mješoviti A/E horizont koji može biti organični ili umbrični, ispod kojeg neposredno leži spodični Bh i Bf horizont. Moguća je pojava E horizonta u isprekidanim pjegama. Tlo se odlikuje pjeskovitom teksturom velikom kiselošću korizonata (pH > 5,0 u H„0) i niskim stupnjem zasićenosti bazama (ispod 35e/o). Sklop profila: (A)-C. Nerazvijena ili slabo razvijena tla s mogućim (A) horizontom, formirana ispiranjem supstrata i tla s viših (pretplaninsko-gorskih) terena bujičniim vodotocima i površinskim vodama, te recentnom sedimentacijom tako erodiranog materijala u podnožju tih terena. *) Prema klasifikaciji tala Jugoslavije (Skorić, Filipovski, Cirić 1973) |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 93 <-- 93 --> PDF |
CS > 2 L co 3 > pH u H20 Glina u «/« Humus u «/« Ukupni dušik u o/o P 20 5u mg/100 q tla po Al-metodi K^ u mg/ 100 q tla po Al- metodi Totalni kapaciteti adsorbcije kationa u m. 1. (T) Stupanj zasićenosti adsorbcijskog kompleksa bazama V u % *) X srednja vrijednost mx srednja pogreška srednje vrijednosti najviša vrijednost xi najniža vrijednost Broj analiza (n) 8 — 18 Srednje vrijednosti nekih svojstava šumskih tala Tablica 3. Oznak a tl a Smeđe tlo na Smeđ e tlo n a Iliinerizirano tlo dolomitu vapnencu na vapnencu Horizonti tla > S° rt X mx X1 X2 X mx xt X2 X IM X1 X2 X mx x1 X2 x mx Xf X2 x mx x1 X2 X mx xl x2 X mx xl X2 Ren džina na dolo mitu Aimo 7,1 0,1 7,4 6,1 25,7 2,6 41,1 12,2 16,8 2,3 37,0 10,8 0,99 0,18 1,75 0,47 2,2 0,05 6,8 0.5 12,9 1,6 26,4 7,4 — — Amo 6,4 0,4 7,2 4,9 23,5 3,2 3J..3 13,4 18,7 3,7 32,2 ,10,9 0,66 0,13 1,02 0,4,1 1,3 0,1 1,6 0,5 16,8 2,1 24,5 11,2 — — (B)irz 6,6 0,4 7,5 5,2 33,5 3,9 43,7 22,1 6,7 1,6 12,7 2,4 0,34 0,05 0,48 0,12 0,6 0,3 1,7 0,0 10,3 1,5 12,7 7,4 — — Amo 5,6 0,1 6,4 5,1 31,7 1,9 54,2 13,2 11,9 0,8 18,2 5,0 0,43 0,02 0,61 0,20 1,8 0,5 6,4 0,5 20,3 1,8 34,4 14,3 45,6 1,7 50,5 39,2 63,7 4,9 73,7 45,6 (B)rz 6,3 0,2 7,1 5,3 44,9 2,8 81,9 23,7 4,0 0,4 7,5 1,8 0,17 0,02 0,28 0,08 0,6 0,2 1,2 0,0 10,8 1,0 15,0 6,8 30,1 2,9 39,2 21,2 73,3 5,7 90,0 53,7 Aoh 5,1 0,1 6,2 4,6 23,3 1,2 35,0 6,7 9,5 0,9 15,4 5,6 0,38 0,03 0,98 0,19 2,6 0,4 4,3 0,5 12,9 1,3 27,5 5,2 44,7 3,7 73,3 33,7 31,7 6,5 65,0 8,3 E 5,3 0,1 6,0 5,0 27,5 0,9 34,5 24,9 3,1 0,2 4,9 2,6 0,14 0,01 0,22 0,11 0,4 0,1 1,4 0,2 5,8 0,6 8,4 4,2 21,5 1,2 24,7 18,4, 28,0 7,8 56,4 14,4 Bt 5,8 0,2 7.1 4.9 43,5 2,3 69,5 27,3 2,2 0,1 3,5 0,9 0,10 0,01 0,19 0,05 0.4 0.1 1.1 0.0 7,5 0,9 13,2 3,6 22,2 1,7 27,4 17,7 46,5 6,3 62,7 ,15,7 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 94 <-- 94 --> PDF |
* |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 95 <-- 95 --> PDF |
401 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 96 <-- 96 --> PDF |
c) Postotni sadržaj gline u tlu, pa prema tome i mehanički sastav tla, pokazuje dosta širok raspon. Nizak postotak gline i visok sadržaj čestica praha i sitnog pijeska atipična je pojava za kambična tla na vapnencima i dolomitima. Ona se može protumačiti novijim nalazima (Martinovi ć 1976, Maye r 1980) lesoidnog materijala, odnosno ostataka eolskog režima u arealu bukovih i bukovo- jelovih šuma na kršu SR Hrvatske. d) U dosadašnjim istraživanjima pedoloških uvjeta prirodnih šumskih ekosistema na ogulinskom području nedovoljno je proučen režim biogenih elemenata. Raspoloživi podaci o ukupnom dušiku i pristupačnom fosforu i kaliju (tablice 3 i 4) pokazuju da su tla općenito dobro do bogato opskrbljena dušikom, srednje do dobro kalijem i slabo opskrbljena fosforom. 3. Procjena proizvodnosti šumskih tala U vezi s osnovnim podacima o fizikalnim i kemijskim svojstvima tala danih u tekstu i tablicama, javlja se zanimljivo pitanje o njihovoj ekološkoj, odnosno proizvodnoj signifikantnosti. Odgovor nije jednostavan. Na putu su brojne teškoće, kao što su utjecaj klimatskih faktora na proizvodnu sposobnost tala, te slabo poznavanje fizioloških osobina i ekoloških zahtjeva pojedinih vrsta šumskog drveća. Ipak, u ovom se trenutku mogu dati neki pokazatelji o proizvodnom redoslijedu šumskih tala na kršu. Opsežna istraživanja bukovih stojbina u Bosni te staništa jele i bukve na kršu zapadne Hrvatske pokazala su da dubina tala može biti bitan kriterij za njihovu proizvodnu klasifikaciju. Prema Ćiriću i Milošu (1977), rast bukve visoko korelira s dubinom kalkokambisola ako je tlo pliće od 50 cm. Analiza višestruke linearne korelacije proizvodnosti jele i svojstava tla (Cestar, Martinović, Pelcer 1975) dala je rezultat po kojem se na smeđem tlu na vapnencu ako je pliće od 45 cm povećanjem dubine tla za 1 cm povećava proizvodnost jele 3"/«. Suglasno navedenim istraživanjima, mogu se šumska tla na vapnencima i dolomitima za praktične potrebe razvrstati u četiri proizvodne skupine: a) crnica i rendzine pliće od 25 cm, b) plitki kalkokambisol dubine do 35 cm, c) srednje duboko tlo dubine 35—50 cm (kalkokambisol i lovisol) i d) tla dublja od 50 cm (kalkokambisol i luvisol). |