DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 83 <-- 83 --> PDF |
5. Brdski pojas cijeloga kontinentskog i mediteranskog dijela Hrvatske, s više specifičnih bioklimata, fizionomski obilježavaju mnogobrojne šumske klimaksne i paraklimaksne zajednice u kojima su edifikatori različite vrste mezofilnih, termofilnih i kserofilnih listopadnih, poluzimzelenih i vazdazelenih hrastova. U brdskom su pojasu Ogulinskog kraja sjeveroistočni brežuljkasto-brdoviti tereni i humlje koje se nastavljaju na kalepski niskogorski pojas i steru se, ispod otprilike 600—500 m n. v., do tamošnjih polja i zaravni. Taj ogulinski prostor na granici južnoga (mediteranoidnog) i sjevernoga (pravoga kontinent skoga) brdskog pojasa Hrvatske, u prvom redu obilježavaju tri klimaksne hrastove zajednice. To su mezotermno-polukserofitna šuma hrasta bjeloduba, običnog graba i lipe — Tilio-Quercetum dalechampii (syn. južna varijanta as. Querco- Carpinetum croaticum odnosno Querco petraeae-Carpinetum illyricum) i neutroni ezofilna šuma pravog kitnjaka i običnog graba — Epimedio-Carpinetum betuli (syn. središnja varijanta as. Q.-C. croaticum odnosno Q.p.-Carpinetum illyricum). Treća je termofilna šuma hrasta medunca i crnograba — Sesleria-Ostryetum carpinifoliae, razvijena zonalno južno od Brinja, a ekstrazonalno na Veljunu, sjeverno od Ogulina te uz Dobru i Mrežnicu. Zbog povoljnih životnih prilika za naseljavanje i izgradnju, poljodjelstvo i stočarstvo, prirodan šumski pokrov u ovom pojasu je znatno reduciran a na velikim površinama utjecan. Među različitim razvojnim stadijima šume ističu se cerici, grabići (običnog i crnog graba), brezici, trepetljičici te šikare i šibljaci različitoga sastava koje, ovisno o ekološkim prilikama izrađuju vrste: Fraxinus ornus, Corylus avellana, Ligustrum vulgare, Crataegus sp. div., Rosa sp. div., Rhamnus cathartica i R. frangula, Cornus mas i C. sanguinea, Viburnum opulus i V. lantana, Prunus spinosa, Cotinus coggygria, Juniperus communis, Berberis vulgaris i dr. Osobitost pojasa i susjedne površi su vrištine i bujadnice iz acidofilne sveze Calluno-Genistion, vlažniji i suši tipovi livade uspravnog ovsika i trputca — Bromo-Plantaginetum, mezofilne livade iz vegetacijske sveze Arrhenatherion, fragmenti kamenjarskih pašnjaka {Satureio- Ischaemetum) i dr. 6. Ravničarski pojas (planarne zone). U Ogulinskom su kraju to krška polja i razmjerno zaravnjeni tereni unutar različitih orografskih pojasa koji se, u usporedbi s neposrednim okolišem, odlikuju poznatim, više ili manje istaknutim osobitostima mikroreljefa i nanoreljefa, hidrografije, edafskih faktora, bioklimata i vegetacije. Jedino se u Drežničkom polju očuvao tipičan predstavnik šumske vegetacije takvih ravničarskih poplavljivanih stojbina: šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom — Genisto elatae-Quercetum roboris. Osim mjestimičnog prehvaćanja nekih fitocenoza s okolnih uzdignutih položaja, u pojedinim poljima su karakteristične higrofilne zajednice močvarnih i dolinskih livada i voden jara (Cynosuretum cristati, Molinietum caricetosum Hostianae, Deschampsietum caespitosae, Schoenetum nigricantis i dr.) npr. u okolici Turković Sela, Josipdola, Plaškog, Blata i dr. Inače je osnovna značajka pojasa i tamošnjih krških polja ... »polikulturan agrarni pejzaš malih posjeda, ekonomski dosta ekstenzivan s raštrkanim naseljima ruralnog, često prilično arhaičnog izgleda i nižega standarda« ... ali s uočljivim promjenama na novo, bolje i suvremenije. 389 |