DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 82 <-- 82 --> PDF |
n. v., kroz cijeli Ogulinski kraj. Naglašeno fizionomsko obilježje daju cijelom pojasu prostrane mješovite bukovo-jelove šume i zajednice gotovo čistih četinjača (jele, smreke, običnog i crnog bora). One postižu u tom visokogorskom bioklimatu na karbonatnoj podlozi optimum razvitka i ubrajaju se među naše gospodarski najvrednije sastojine. Tu je klimaksno područje šume bukve i jele — Calamintho-Abieti-Fagetum (syn. Fagetum croaticum abietetosum, Abieti- Fagetum illyricum dinarska varijanta), koja pripada svezi neutromezofilnih šuma srednjoevropskog tipa Lonicero-Fagion te krške jele s jesenskom šašikom — Seslerio autumnalis-Abietetum ülyricae, iz sveze Ostryo-Fagion. Među intrazonalnim bazofilnim zajednicama pojasa ističu se (u okolišu Bjelolasice, Smolnika, Jasenka i dr.) šume krške jele s milavom — Calamagrostio-Abietetum; šuma običnog i crnog bora s božićnjakom — Helleboro-Pinetum sylvestris, šuma smreke i običnog bora — Piceo-Pinetum sylvestris (syn. Piceetum dolomiticum) te čisti jelici na dolomitima južno od Ličke Jesenice. Poznatu vegetacijsku sliku višega gorskog pojasa Dinarida u Ogulinskom kraju upotpunjuju i dvije izrazito acidofilne zajednice borealnog tipa iz sveze Vaccinio-Piceion, u okolici Jasenka: gorska smrekova šuma — Aremonio-Piceetum excelsae (syn. Piceetum montanum) i šuma obične jele s rebračom — Blechno-Abietetum. 4. Niži gorski pojas općenito uzevši obilježavaju: niskogorski bioklimat, prirodan izostanak jele, smreke i ostale crnogorice, odnosno prostrani kompleksi bjelogorice s prevladavanjem različitih fitocenoza bukve. U submontanom pojasu Ogulinskog kraja, otprilike između 800 i 500 m n. v., na neutralnim tlima povrh krednih i jurskih vapnenaca, razvijene su dvije klimatskozonske zajednice. Prva i najrasprostranjenija je mezofilna gorska bukova šuma — Lamio orvalae-Fagetum (syn. Fagetum croaticum montanum, Fagetum illyricum montanum dinarska varijanta) iz sveze Lonicero-Fagion u kontinentskoj regiji. Druga je na obroncima jače izloženih utjecaju mora, jugozapadno od Brinja, floristički siromašnija termofilna, bukova šuma s jesenskom šašikom — Seslerio autumnalis-Fagctum (syn. Fagetum croaticum seslerietosum, Seslerio autumnalis-Fagetum illyricum) iz sveze Ostryo-Fagion. Prema novijim spoznaja ta se zajednica, kao i zonalno viša šuma krške jele s jesenskom šašikom već uključuje u sredozemnu fitogeografsku regiju. Slično ekološ´ko- florističkim osobitostima bukovo-jelovih i ostalih zajednica uzraslih na dolomitima, u ovom se pojasu ističe svojim prostranstvom reliktna šuma balkanske bukve i javora gluhača — Aceri obtusati-Fagetum moesiacae (Helleboro- Fagetum), koja nastava jurske dolomite cijeloga sjeveroistočnog podnožja Velike i Male Kapele do približne crte Gomirje—Ogulin—Josipdol—Plaški—Lička Jesenica. Površinski su manje zastupljene sekundarne šumice cmograba s crnjušom — Erico-Ostryetum carpinifoliae i nekoliko degradacijskih stadija u kojima se redovito pojavljuju Ostrya carpinifolia, Sorbus aria, Fraxinus or- nus, Acer obtusatum, Rhamnus fallax, Cotinus coggygria, Viburnum lantana i ostale termofilne biljke dolomitnih supstrata. Od acidofilnih intrazonalnih šumskih zajednica koje su u Ogulinskom kraju vrlo rijetke, za spomenuti je bukovu šumu s bekicama — Luzulo-Fagetum. U višem i nižem gorskom pojasu, nakon sječa i potiskivanja šuma, razvijaju se ovisno o ekološkim uvjetima i utjecaju čovjeka vrištine i gorske livade iz vegetacijskih sveza Xero-Bromion condensati, Meso-Bromion erecti i Nardo-Galion, a površinski su znatno manje obradive površine s malovrsnim kulturama u tamošnjim poljima. 388 |