DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 77 <-- 77 --> PDF |
Iskonska vegetacija u Hrvatskoj pripada šumskom području dviju biljnozemljopisnih okružja (regija) sjevernoga umjerenog pojasa. Njihova granica prolazi Ogulinskim krajem, u kojem je krajnji jugozapadni dio (JZ od Stajnice i Brinja) u sredozemnoj (mediteranskoj) regiji, a svi ostali predjeli pripadaju dinarskoj (ilirskoj ili zapadnobalkanskoj) provinciji kopnene ili kontinentske (eurosibirsko-sjevernoameričke) fitogeografske regije. Uz izuzetak planinskog (alpinskog) vegetacijskog pojasa, kojeg nema u cijeloj Hrvatskoj, unutar spomenutih regija u Ogulinskom kraju su izraženi — kao uostalom u cijelom visokom gorju Dinarida — od najviših vrhunaca prema nižim položajima ovi vegetacijski pojasi (zone): — pretplaninski (subalpinski) 1. viši (gornji) — oznaka A 2. niži {donji) — oznaka B — gorsk i (montanski) 3. viši (altimontani) — kopneni (oznaka C) i primorski 4. niži (submontani) — kopneni (oznaka D) i primorski (oznaka H) — brdsk i (kolinski) 5. kopneni (oznaka E) i primorski (oznaka J) — ravničarski (planarni) 6. kopneni Osim planarnih zona, koje mogu biti u različitim orografskim pojasima i bioklimatima i s raznovrsnim vegetacijskim pokrovom, svaki od navedenih vegetacijskih pojasa (potpojasa) karakteriziraju određene klimatoskozonske (klimatogene fitocenoze se ne mogu uvijek i svugdje razviti zbog trajnog utjecaja regionalne klime i neutralne do slabo kisele podloge, a s obzirom na razvitak i rasprostranjenost (areal) mogu biti zonalne i ekstrazonalne. Međutim te klimatogene fitocenoze se ne mogu uvijek i svugdje razviti zbog trajnog utjecaja jednog ili više prevladavajućih abiotskih ili biots´kih činilaca na pojedinoj stojbini (npr. kiselost, strmina, kamenitost i vlažnost tla, dugo ležanje snijega, mraz, sječa, košnja, paša, požar i si.). Na takvim se mjestima razvijaju tzv. lokalno uvjetovane (trajne, paraklimaksne) šumske, liva dne, kamenjarske i druge zajednice. Neke se razvijaju samo u jednom (intrazonalne), a one sa širom ekološkom amplitudom i u nekoliko (azonalne) vegetacijskih pojasa odnosno klimatoskozonskih područja. Većina šumskih, travnjačkih i ostalih zajednica Ogulinskog kraja poznata je i opisana u mnogim publikacijama. Stoga se ovdje daje samo sažet regionalan pregled klimatskozonskih i najvažnijih paraklimaksnih fitocenoza7 s obzirom na njihovu rasprostranjenost u pojedinim orografskim i vegetacijskim pojasima odnosno bioklimatima. U tom je smislu i prilagođenom sadržaju izrađena karta 8. 1. Viši pretplaninski pojas. Općenito je površinski malen jer u visinskoj zonaciji krških predjela (u Ogulinskom kraju je razvijen samo na Bjelolasici) zahvaća tek najviše vrhove približno iznad 1400 m nadmorske visine. Predstavlja ga dinarska klekovina bora krivulja — Lonicero-Pinetum mughi (syn. 7) U ovom se opisu koriste nazivi šumskih zajednica usklađeni s propisima međunarodnog Kodeksa fitocenološke nomenklature (1976, 1986), a najvažniji (sada nevažeći) stari nazivi i sinonimi su navedeni u zaporkama. 383 |