DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Srednje godišnje amplitude temperature zraka opadaju s povišenjem reljefa i variraju u pojedinim godinama. Njihovi su srednjaci u Ogulinu 19.6°, u Plaškom 19.2° C, a u cijelom Ogulinskom kraju (u razdoblju 1931—1960.) oni su u granicama od 17 do 22° C. Najmanja su kolebanja u pretplaninskom bioklimatu sjeverozapadnih krajeva a najveća u brdskom i ravničarskom bioklimatu sjeveroistočnih kontinentskih predjela (karta 4). Osobito su zanimljive ekstremne temperature zraka jer se u njihovim stvarnim apsolutnim granicama odvijaju pomjene ekoloških prilika i sav život. U promatranim razdobljima zabilježene su apsolutne maksimalne temperature zraka u Ogulinu 39.5° C (5. VII 1950), a u Plaškom 35.0° C (srpanj 1962), apsolutne minimalne temperature zraka u Ogulinu —28.5° C (17. II 1956), a u Plaškom — 27.1° C (siječanj 1968). Može se očekivati da su apsolutne maksimalne temperature zraka zabilježene u Ogulinu i Plaškom ujedno najviše i u cijelom Ogulinskom kraju. To se, međutim, ne može pouzdano ustvrditi za apsolutne minimalne temperature zbog mogućih temperaturnih inverzija (i još nižih temperatura) u ostalim zatvorenim krškirn poljima i uvalama viših područnih pojasa i bioklimata. Osobitosti temperaturnog režima pokazuju i brojevi tzv. karakterističnih dana (ledeni, studeni, hladni, vrući, dani s toplom noći) i broj dana s karakterističnim temperaturama zraka (tablica 4). Ti podaci, uz ostalo, upućuju na znatno različito trajanje vegetacijskog perioda u pojedinim orografskim pojasima i bioklimatima. Trajanje karakterističnih temperatura zraka (u danima) u nekim bioklimatima (razdoblje 1948—1960.) Tablica 4. Meteorološka 0° 5° 10° 15° 20°C bioklimat stanica Ogulin 365 251 187 124 ravničarski Skrad 326 195 158 123 niskogorski Zalesina 297 212 149 70 visokogorski Padaline (oborine) u obliku kiše, snijega, solike i tuče važan su bioekološki činitelj, a njihova ukupna količina i razdioba tijekom godine (godišnji hod) jedno je od glavnih obilježja podneblja. Množina oborina ovisi prije svega o reljefu (orogenetske oborine) — povećava se s nadmorskom visinom i na navjetrini a znatno opada u zavjetrini prema kišonosnim vjetrovima. U Ogulinskom kraju količine padalina postupno rastu u granicama od 1000 mm (u sjeveroistočnom najnižem, ravničarskom bioklimatu) do 3500 mm u sjeverozapadnom višem pretplaninskom bioklimatu Bjelolasice (karta 5). Godišnji hodovi oborina u Gorskom kotaru i Ogulinskom kraju pokazuju karakterističan modificiran mediteranski pluviometrijski režim s maksimalnom količinom padalina između listopada i prosinca. Trinaestgodišnji srednjak količine oborina u Ogulinu iznosi 1517 mm, a 21-godišnji srednjak u Plaškom 1568 mm. U 11 od 21 godine motrenja, na meteorološkoj postaji Plaški, godišnje su količine padalina bile ispod, a u 10 godina iznad dugogodišnjega oborinskog srednjaka. Također u Plaškom, od 21 promatrane godine, 9 pokazuje karakteristiku maritimnog režima (više od 500/o ukupnih godišnjih oborina padne u hladnijoj polovici godine), a 12 godina ima značajke kontinentskoga pluvio377 |