polazište i oslonac za klimatološka, vegetacijska i ostala istraživanja pa se tako
dobiva dobra predodžba o međuovisnosti mnogih važnih komponenata prirodnih
sustava odnosno ekosistema i o njihovoj prostornoj raspodjeli (karta 8), što
je višestruko znanstveno i praktično važno.
PODNEBLJE
Poznata je nenadomjestiva uloga atmosfere, vremena i podneblja (klime,
klimata) za život i gotovo sve ljudske djelatnosti, za opstanak biljnog i životinjskoga
svijeta, za sveukupne osobitosti i funkcioniranje ekosistema odnosno
cijele b:osfere. Unatoč sezonskim i godišnjim oscilacijama, vrijeme d podneblje
svugdje su stoljećima razmjerno stabilni, čovjek na njih može malo ili
nimalo utjecati pa su odlučujući faktor u protežiranju ili limitiranju gotovo
svih zahvata u prostoru. To se osobito odražava u poljodjelstvu i šumarstvu,
odnosno unapređivanju biljne proizvodnje.
Podneblje Ogulinskog kraja još nije cjelovito opisano, a mnogi istraživači
ga tek spominju u različitim klimatološkim studijama. Razlog je u tome, što
na ogulinskom području uza svu njegovu zanimljivost i važnost, nažalost, ima
vrlo malo meteoroloških stanica i podataka. Kao najstarije, iz razdoblja 1925
— 1940. g., spominju se kišomjerne (ombrometrijske) stanice Ogulin i Gomirje.
Danas u Ogulinskom kraju postoje: glavna meteorološka stanica Ogulin
(H8 328 m, Hs 385 m, 14´ N, X 15° 03´ E. Gr.) te kišomjerne (oborinske) stanice: Brinje, Jezerane,
Josipdol, Modruš, Ostari je, P. Drežnica, Saborsko i Tounj — Zdenac.
Geografski položaj, maritiman utjecaj Jadrana i poznate modifikatorske
raznolikosti reljefa uvjetuju u podneblju Ogulinskog kraja prijelazno obilježje
sredozemne (mediteranske) i kontinentske klime; u pojedinim godinama
jače je izražen utjecaj toplih i vlažnih zračnih masa iz Sredozemlja ili pak
prevladava prodor hladnoga kontinentskoga zraka sa sasvim drugačijim vremenskim
i klimatskim osobitostima. U duhu nekoliko najpoznatijih klasifikacija
klime, pripadnost i značajke podneblja Ogulinskog kraja su ove. Po
W. Köppenu (N. Pleško, B. Kirigin) visovi iznad 1200 m nadm. visine pripadaju
zoni D-borealno-subarktičke odnosno hladne snježne šumske klime (oznaka
Dfsbx"), a ostali predjeli zoni C — umjereno tople kišne klime (oznaka Cfsbx").
Prema C. W. Thornthwaiteu (N. Pleško), podneblje Ogulinskog kraja je perhumidno
s indeksom efektivnosti oborina P/E = 128. U smislu klasifikacije
H. Waltera (S. Bertović) Ogulinski je kraj u umjereno hladnom klimatu, s
izrazitim ali ne vrlo dugim hladnim razdobljem godine, kakvog predstavlja
glavni klimatski tip VI, u kojem se javlja i planinska klimatska zona (tip X).
Mnogi strani istraživači (W. Koppen, H. Brockmann-Jerosch, E. Rubel,
H. Mayr, L. S. Berg i dr.) klasificiraju i označuju klime na osnovi raslinstva
odnosno njegovih fizionomski, bioekološki i slično opisanih, klimatološki karakteriziranih,
fitogeografskih jedinica. Prihvaćajući i produbljujući takvo gledište,
u novije vrijeme (Bertović 1975 — 1987) definiran je i koristi se za
klimatološke opise i karte razmjerno manjih predjela pojam bioklimat odnosno
fitoklimat (fitobioklimat). Pod tim se podrazumijeva prostorno definiran
pojas (područje, potpodručje) ili lokalitet s izraženim osobitostima podneblja
|
