DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 62 <-- 62 --> PDF |
U prostranom masivu krških Dinarida, oko 40 km udaljenom od mora, na granici Visokoga dinarskog Krša i Niskog (Plitkog) ili Karlovačkog krša — Ogulinski kraj obuhvaća dijelove ulančenog gorja Velike i Male Kapele s izrazitim dinarskim (SZ-JI) pravcem pružanja glavnih gorskih bila, prigorja i većine područnih krških udolina i polja. Sve su stijene koje danas izgrađuju Ogulinski kraj taložni i sedimentni karbonati. To su pretežno vapnenci i dolomiti različite geološke starosti koji daju osnovno, opće poznato, krško obilježje svom reljefu i ostalim ekološkim faktorima krajine. Kako se zna, svi reljefni oblici mogu se svrstati u dvije skupine — tektonsku i erozijsku. S tog polazišta u Gorskom kotaru i Ogulinskom kraju prevladava erozivni reljef, nastao erozijskim procesima koji su uvelike razorili izvornu tektonsku strukturu. U makroreljefu Ogulinskog kraja prevladava izazita visokokapelska gorska barijera, u kojoj se, od sjeverozapada prema jugu, od najviših vrhova ističu: Bijela Kosa (1289 m), Mirkovica (1283 m), Smolnik (1219 m), Crna Kosa (1139 m), Bjelolasica (1533 m), Klek (1182 m) i Velika Javornica (1375 m), a južno u Maloj Kapeli: Kapela (1092 m), Makovnik (1164 m), Oštri Vrh (1156 m), Kameniti Vrh (1181 m), Veliki Javcmik (1141 m) i Velika Titra (1003 m). U cijelom ogulinskom području polja su krška, razmjerno malena i izolirana ali pejzažno markantna i sa znatnim reljefnim i ekonomsko-geografskim značenjem. Na različitim su nadmorskim visinama i odlikuju se uobičajeno spojenim tektonskim, fluvijalnim i korozijskim procesima prilikom postanka. U velikokapelskom dijelu Ogulinskog kraja nižu se od sjevera prema jugu ova polja: Musulinsko (596 rn)1, Jasenačko (619 m), Krakarsko (463 m), Drežnička (468—437 m), Lokve (540 m), Gostovo (700 m), Crnac (460 m), Stajničko (495 m), Lipičko (617 m), Letinačko (600 m), u okolici Križpolja (550 m), Brinja (480 — 470 m) i Rapajića (433 m) te Ličke Jasenice (478 m) na krajnjem jugoistoku. Od opisanih predjela markantno se razlikuje, reljefnim i ostalim ekološkim prilikama, sjeveroistočni dio Ogulinskog kraja. Ondje podnožje visokokapelske gorske barijere završava Prijelaznom Ogulinsko-plaščanskom udolinom, koju prema istoku zatvara granični brežuljkasti prostor Plitkog krša Peripanonske zone Hrvatske. Tu se iznad korozivne krške zaravni uspinju mnogobrojna izolirana brda (samačka brda, humovi) poput otoka, npr. Kuštrovka (630 m), Krpelj (512 m), Veljun (616 m) i Stražbenica (621 m), Treskavac (521 m). Pečenica 565 m), Hum (863 m) i drugi. Ogulinsko (320 m) i Plaščansko (369 m) polje dva su tamošnja izrazita i najrasprostranjenija krška polja, dinarskog pružanja, tipične valovitosti dna ili njegovih blaže položenih strana, koje su ispresijecane mnogobrojnim kraćim, širokim i plitkim dolovima. Općenite karakteristike megareljefa Ogulinskog kraja vide se na preglednoj karti 1. Osim izrazito dinarskog pravca pružanja dobro su uočljivi razvedenost, geografski i površinski raspored i odnos pojedinih (proizvoljno odabranih) visinskih zona, koje su s obzirom na sitno mjerilo karte izdvojene prema slojničkoj ljestvici i razmaku od 100 i 250 m. Reljefne karte slične vrste i sadržaja — različitih mjerila i hipsometrijskih ljestvica — najčešće su u stručnoj primijenjenoj kartografiji. One, međutim, daju samo zornu predodžbu terena sa zonama odabranih nadmorskih visina. 1) Označene nadmorske visine dna polja su približne, prema podacima na sekcijama u mjerilu 1:100.000. 368 |