DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 57     <-- 57 -->        PDF

vodeni tokovi su kratki i povremeni. Jasenački potok izbija iz povremenih
krških vrela da bi nestao vrlo brzo u podzemlju u nizu manjih sufozionih
udubljenja ili proširenih ponora. Taj se slučaj zbiva i s vodotokom u Krakaru,
s Crnim potokom i Sušikom u Drežničkom polju, vodotokom u Crnac-polju,
Jarugom kod Jezerana i Stajnice i s rijekom Jesenicom kod Ličke Jesenice.


Osobitost je tog prostora svakako pojava povremeno plavljenog Begovačkog
jezera kod Blata s istjecanjem vode kroz niz ponora na istočnoj strani polja.
Ponornica Dretulja kod Plaškog s pritokom Vrnjikom zapravo je podzemni
tök nekadašnjega otvorenog, odnosno površinskog toka voda prema današnjem
izvorištu Primišljanske Mrežnice.


HIDROENERGETSKI SUSTAV HE »GOJAK«


Tim se hidroenergetskim sustavom nastoji iskoristiti bujični karakter ponornice
Dobre i spriječiti poplave Ogulina, koje su se često događale, te iskoristiti
relativno stalne vode Zagorske Mrežnice uz umjetnu retenciju u jezeru
Sabljaci. Branom kod sela Bukovnika pregrađena je i zaustavljena voda Ogulinske
Dobre, te stvorena umjetna akummulacija iskorištenosti samo 0,2 hm3.
Akumulirana i protočna voda odvodi se 7,5 km dugim prokopanim tunelom
do tlačong cjevovoda na turbine HE »Gojak« na lijevoj obali prirodnoga krškog
izvora Gojačke Dobre.


Zagorska Mrežnica pregrađena je branom Sabljaci i akumulirana u istoimenom
jezeru korisne zapremine 3,3 hm3. Tunelom, dugim nešto više od dva
km, voda te akumulacije odvodi se u jezero Bukovnik i dalje već spomenutim
tunelom ispod brda Drenovca do turbina hidrocentrale. Postrojenje radi od
1959. godine, a prosječno u godini proizvede 200 milijuna kWh.


Puštanjem u rad te elektrane nastale su hidrološke promjene. Vodotok
Dobre ako ne prijeđe 50 rrA´sek, sav se pušta u dovodni tunel i koristi za
proizvodnju električne energije. Višak voda u proljeće i jesen mora se pustiti
u staro korito kojim nestaje u grotlu Đulinog ponora. Otkad postoji akumulacija
Sabljaci, korito Zagorske Mrežnice uglavnom je potpuno suho; puni
se samo ako naiđu nenadani i maksimalni valovi. Sadašnji ponori nemaju više
svoju prirodnu funkciju odvodnje površinskoga vodenog toka.


GEOMORFOLOSKE I SPELEOLOŠKE POJAVE


Vapnenačke i dolomitne naslage priroda često »-obradi« u izuzetne oblike.
Među teže pristupačnim stijenama Bjelolasice i između vrhunaca Kapele iznenade
nas duboko urezane škrape ili osamljeni tornjevi stijena. U dolomitnim
naslagama ispod padina Kleka najpoznatiji je monolit nazvan visibaba, koji
je zaštićen kao prirodna rijetkost. U blizini je bilo još nekoliko sličnih pojava,
ali su one djelomično oštećene.


Kao osobita geomorfološka pojava izdvaja se otvor Đulina ponora i strmo
urezano izvorište Tounjčice s otvorom pećine. Tok Kamačnika s uskom klisurom
u jednom dijelu minijatura je — ali vrlo zanimljiva — prema urezanim
kanjonima Tounjčice, Mrežnice i Gojačke Dobre. U tom pejzažu utjecaj