DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 55     <-- 55 -->        PDF

(1905), a strogo znanstveno pristupaju tim pojavama Gorjanovi ć (1914),
Poljak (1925), M a 1 e z (1956 i 1957), H e r a k (1956), B a h u n (1970) i ostali
mlađi geolozi i hidrogeolozi. Gorjanovićeva razmišljanja o »otvorenom toku
Dobre i krškom ravnjaku u Ogulinu« dopunjuje J. Pol j a k u radu »Geomorfologija
i hidrografija okoliša Ogulina i ogulinskog Zagorja«, ali te osobitosti
znanstveno su ustanovljene tek u pripremama za gradnju HE »Gojak«,
i to na osnovi vodnih veza i hidrogeoloških činjenica. Tim hidrogeološkim istraživanjima
moramo dodati i najnovija ubacivanja boje u ponore Ličke Jesenice
i Dretulje kod Plaškog te potvrđivanje podzemnih veza s krškim izvorima istočno
od ogulinskog područja.


Za speleološka istraživanja te regije vrlo je zaslužan geolog i nestor naše
speleologije J. Polja k koji baš tu provodi sistematično svoja prva speleološka
istraživanja, a počeo je oko 1910. godine. Najvažnije rezultate objavio
je u disertaciji »Pećine okolice Ogulina, Velike Paklenice i Zameta« (1929).
Sporadično istražuju jame, ledenice i spilje na tom prostoru i drugi istraživači
(Božičević, Malez, Redenšek) unutar različitih hidroenergetskih i
hidrogeoloških zadataka.


Novija isipitivanja i prodiranja u dubine podzemnih krških oblika ostvaruju
i mnogobrojne skupine speleologa-planinara i ostalih speleološkh grupa
iz Zagreba i Karlovca u sklopu rada Speleološkog društva Hrvatske i Geološkog
zavoda iz Zagreba u izradi studije sliva rijeke Kupe. I druge samostalne
grupe spelologa s ronilačkom opremom prodiru kroz sifonske bazene u čovjeku
nedostupne krške podzemne prostore. U dosadašnjim pokušajima da se što
cjelovitije upoznaju podzemni krški oblici otkriveno je oko tri stotine speleoloških
pojava.


HIDROGEOLOSKE OSOBITOSTI


Izmjena vodonepropusnih naslaga klastita (paleozojske i trijaske starosti)
pa dolomita (mezozojske starosti) s promjenljivom vodopropusnošću, te
naslaga dobro okršenih ili propusnih krednih vapnenaca glavna su karakteristika
hidrogeoloških osobitosti tog prostora.


Iz prethodnog opisa i geološke karte I. Velič a na kojoj su označeni
i tektonski elementi i faze oblikovanja današnjeg prostora uočljiva je zamršenost
hidrogeoloških činjenica te ostalih morfoloških i hidroloških pojava.
Nakon već spomenutih, prvih izdizanja istaloženih naslaga različitih litoloških
svojstava dolazi do njihova boranja. pa nakon toga do raznih promjena u
međusobnom odnosu zbog pojačanih bočnih pritisaka i konačnoga smirivanja
»tektonskih blokova uzduž mnogobrojnih vertikalnih rasjeda«. Mehanička erozična
snaga uz fluvijalnu eroziju i koroziju započetu u geološkom razdoblju
tercijara (prema S. B a hu n u 1970) te korozijski procesi u dugotrajnom i intenzivnijem
kišnom periodu (za pleistocena-diluvija) izazvali su stvaranje mnogobrojnih
ponora i otjecanje površinskih voda u niže položene stepenice okolnoga
krškog prostora.


Na promatranom ogulinskom teretoriju ističu se snažna vrela stalna kapaciteta
»uokliški« izvor Kamačnika, izvor Vitunj, krški izvori Gojaka i Bistre
te izvori Tounjčice i Rudnice. Tok kanjonski urezane ponornice Dobre završavao
je u otvoru Đulinog ponora kod Ogulina, a tokovi Zagorske Mrežnice,
Rožić-potoka i Munjave imali su svoj kraj u ponorima ispod brda Krpelja kod


361