DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 54 <-- 54 --> PDF |
HIDROGEOLOŠKE I SPELEOLOŠKE ZNAČAJKE Srećko BOŽlCEVlC* UVOD Na prostranom ogulinskom prostoru međuzavisne morfološke i hidrogeološke pojave, karakteristične za krš izazvane su vrlo zamršenim litološko-stratigrafskim i tektonskim odnosima sedimenata. Iznad ogulinske zaravni i hirovite ponornice Ogulinske Dobre ističe se masiv Kleka. Nasuprot njemu, šumoviti masivi Velike i Male Kapele kao da skrivaju svoju vrlo izraženu okršenost i posebnost. Uz mnogobrojne ponikve i uvale, različite dübine i duljine, ogoljele stjenovite hridine brojnih kapelskih vrhova, ne iznenađuju ni još neispitane jame, tamni otvori pećina, tajanstvena grotla ponora, ledenice te duži ili kraći žljebovi škrapa na sivilu vapnenačkog kamena. Na tom području vodotoci su kratki i plave svoja omanja polja ili postoje samo kao tragovi u sušnom razdoblju. Udaljenost između izvora i ponora na takvim mjestima često je vrlo malena. Vode nestaju u ponorima i samo njima znanim podzemnim kanalima ponovo izbijaju na nekoj nižoj krškoj »stepenici« kao povremeno ili stalno vrelo. Od rijeka samo je Dobra, uglavnom, obuzdana u sistemu HE Gojak i prikupljeni su poplavni »valovi« Zagorske Mrežnice u umjetnoj akumulaciji Sabljaci. Danas ispod historijskoga mosta u Oštarijama rijetko teče voda nekadašnjim tokom prema svojim ponorima na podnožju brda Krpelja. Čovjek je, eto, krške ponornice usmjerio na turbine hidroelektrane. Za razliku od Dobre tokovi Tounjčice i Mrežnice urezuju se u kršku ogulinsko- plaščansku zaravan, na rubnom dijelu promatranog prostora, ali »hrane« se iz podzemnih veza Ličke Jesenice, Dretulje i povremene prirodne akumulacije jezera Begovca. Posebna je zanimljivost tog okršenog područja, masiva Velike i Male Kapele što baš njime prolazi vododjelnica jadranskog i crnomorskog sliva s nizom još uvijek nedovoljno »potvrđenih« elemenata. POVIJEST HIDROGEOLOSKIH I SPELEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA Već spomenuta ponornica Ogulinska Dobra s markantnim Đulinim ponorom i izvorom Tounjčice privukla je prve znanstvenike i svjetske putnike na to područje. U knjigama putopisaca i geografa Valvasor a (1689) i Hacquet a (1778) već se nalaze opisi, pa čak i crteži tih krških fenomena iz Ogulinskog kraja. Proučavali su ih i naši putopisci Klai ć (1878) i Hir e *) Dr Srećko Božičević, Geološki zavod Zagreb, Sachsova 2. 360 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 55 <-- 55 --> PDF |
(1905), a strogo znanstveno pristupaju tim pojavama Gorjanovi ć (1914), Poljak (1925), M a 1 e z (1956 i 1957), H e r a k (1956), B a h u n (1970) i ostali mlađi geolozi i hidrogeolozi. Gorjanovićeva razmišljanja o »otvorenom toku Dobre i krškom ravnjaku u Ogulinu« dopunjuje J. Pol j a k u radu »Geomorfologija i hidrografija okoliša Ogulina i ogulinskog Zagorja«, ali te osobitosti znanstveno su ustanovljene tek u pripremama za gradnju HE »Gojak«, i to na osnovi vodnih veza i hidrogeoloških činjenica. Tim hidrogeološkim istraživanjima moramo dodati i najnovija ubacivanja boje u ponore Ličke Jesenice i Dretulje kod Plaškog te potvrđivanje podzemnih veza s krškim izvorima istočno od ogulinskog područja. Za speleološka istraživanja te regije vrlo je zaslužan geolog i nestor naše speleologije J. Polja k koji baš tu provodi sistematično svoja prva speleološka istraživanja, a počeo je oko 1910. godine. Najvažnije rezultate objavio je u disertaciji »Pećine okolice Ogulina, Velike Paklenice i Zameta« (1929). Sporadično istražuju jame, ledenice i spilje na tom prostoru i drugi istraživači (Božičević, Malez, Redenšek) unutar različitih hidroenergetskih i hidrogeoloških zadataka. Novija isipitivanja i prodiranja u dubine podzemnih krških oblika ostvaruju i mnogobrojne skupine speleologa-planinara i ostalih speleološkh grupa iz Zagreba i Karlovca u sklopu rada Speleološkog društva Hrvatske i Geološkog zavoda iz Zagreba u izradi studije sliva rijeke Kupe. I druge samostalne grupe spelologa s ronilačkom opremom prodiru kroz sifonske bazene u čovjeku nedostupne krške podzemne prostore. U dosadašnjim pokušajima da se što cjelovitije upoznaju podzemni krški oblici otkriveno je oko tri stotine speleoloških pojava. HIDROGEOLOSKE OSOBITOSTI Izmjena vodonepropusnih naslaga klastita (paleozojske i trijaske starosti) pa dolomita (mezozojske starosti) s promjenljivom vodopropusnošću, te naslaga dobro okršenih ili propusnih krednih vapnenaca glavna su karakteristika hidrogeoloških osobitosti tog prostora. Iz prethodnog opisa i geološke karte I. Velič a na kojoj su označeni i tektonski elementi i faze oblikovanja današnjeg prostora uočljiva je zamršenost hidrogeoloških činjenica te ostalih morfoloških i hidroloških pojava. Nakon već spomenutih, prvih izdizanja istaloženih naslaga različitih litoloških svojstava dolazi do njihova boranja. pa nakon toga do raznih promjena u međusobnom odnosu zbog pojačanih bočnih pritisaka i konačnoga smirivanja »tektonskih blokova uzduž mnogobrojnih vertikalnih rasjeda«. Mehanička erozična snaga uz fluvijalnu eroziju i koroziju započetu u geološkom razdoblju tercijara (prema S. B a hu n u 1970) te korozijski procesi u dugotrajnom i intenzivnijem kišnom periodu (za pleistocena-diluvija) izazvali su stvaranje mnogobrojnih ponora i otjecanje površinskih voda u niže položene stepenice okolnoga krškog prostora. Na promatranom ogulinskom teretoriju ističu se snažna vrela stalna kapaciteta »uokliški« izvor Kamačnika, izvor Vitunj, krški izvori Gojaka i Bistre te izvori Tounjčice i Rudnice. Tok kanjonski urezane ponornice Dobre završavao je u otvoru Đulinog ponora kod Ogulina, a tokovi Zagorske Mrežnice, Rožić-potoka i Munjave imali su svoj kraj u ponorima ispod brda Krpelja kod 361 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 56 <-- 56 --> PDF |
H H i Of, r 2 SCo Pećina - Kuštrovka <3\ >»G0HIRJE \. ) . o 1 aj 3 a Vitunj < ^N c Fecin a (Si 4 VsZa/a Pec/na KlekytMedvfed/caim \ ^\\(&a OGULIN ^S> Pećina u\ \´QĐulin ponora kamenolomu I e 1 5´ Jezero (c^jrounjčica > . Bukovnik . Jezero . 6 3. 1 ° 1 7 1 e 1 l *** 8 H 1 ° 9 |/| 1? 110 Hidrogeološke i speleološke značajke Ogulinskog kraja 1 — vodotoci, 2 — speleološke pojave, 3 — značajnija pećina (spilja), 4 — izvor pećina, 5 — značajnija jama, 6 — ponor, 7 — jama s vodom, 8 — do vodni tunel, 9 — umjetna akumulacija, 10 — povremeno jezero Oštarija. Sam je Đulin ponor, prema S. B a h u n u (1970) »završni čin oblikovanja zavale, otvaranje ponora na kontaktu dolomita kojima vode teku površinski i vapnenaca u kojima vode cirkuliraju podzemno«, a »-desio se pred relativno kratko vrijeme (gledano geološki prije oko 20 milijuna godina tj. početkom razdoblja niskih podzemnih voda u vapnencima)«. Za razliku od spomenutih, uglavnom stalnih, tokova, na zapadnoj i jugoistočnoj strani Ogulinskog kraja, na prerezu od Jasenka do Ličke Jesenice, 362 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 57 <-- 57 --> PDF |
vodeni tokovi su kratki i povremeni. Jasenački potok izbija iz povremenih krških vrela da bi nestao vrlo brzo u podzemlju u nizu manjih sufozionih udubljenja ili proširenih ponora. Taj se slučaj zbiva i s vodotokom u Krakaru, s Crnim potokom i Sušikom u Drežničkom polju, vodotokom u Crnac-polju, Jarugom kod Jezerana i Stajnice i s rijekom Jesenicom kod Ličke Jesenice. Osobitost je tog prostora svakako pojava povremeno plavljenog Begovačkog jezera kod Blata s istjecanjem vode kroz niz ponora na istočnoj strani polja. Ponornica Dretulja kod Plaškog s pritokom Vrnjikom zapravo je podzemni tök nekadašnjega otvorenog, odnosno površinskog toka voda prema današnjem izvorištu Primišljanske Mrežnice. HIDROENERGETSKI SUSTAV HE »GOJAK« Tim se hidroenergetskim sustavom nastoji iskoristiti bujični karakter ponornice Dobre i spriječiti poplave Ogulina, koje su se često događale, te iskoristiti relativno stalne vode Zagorske Mrežnice uz umjetnu retenciju u jezeru Sabljaci. Branom kod sela Bukovnika pregrađena je i zaustavljena voda Ogulinske Dobre, te stvorena umjetna akummulacija iskorištenosti samo 0,2 hm3. Akumulirana i protočna voda odvodi se 7,5 km dugim prokopanim tunelom do tlačong cjevovoda na turbine HE »Gojak« na lijevoj obali prirodnoga krškog izvora Gojačke Dobre. Zagorska Mrežnica pregrađena je branom Sabljaci i akumulirana u istoimenom jezeru korisne zapremine 3,3 hm3. Tunelom, dugim nešto više od dva km, voda te akumulacije odvodi se u jezero Bukovnik i dalje već spomenutim tunelom ispod brda Drenovca do turbina hidrocentrale. Postrojenje radi od 1959. godine, a prosječno u godini proizvede 200 milijuna kWh. Puštanjem u rad te elektrane nastale su hidrološke promjene. Vodotok Dobre ako ne prijeđe 50 rrA´sek, sav se pušta u dovodni tunel i koristi za proizvodnju električne energije. Višak voda u proljeće i jesen mora se pustiti u staro korito kojim nestaje u grotlu Đulinog ponora. Otkad postoji akumulacija Sabljaci, korito Zagorske Mrežnice uglavnom je potpuno suho; puni se samo ako naiđu nenadani i maksimalni valovi. Sadašnji ponori nemaju više svoju prirodnu funkciju odvodnje površinskoga vodenog toka. GEOMORFOLOSKE I SPELEOLOŠKE POJAVE Vapnenačke i dolomitne naslage priroda često »-obradi« u izuzetne oblike. Među teže pristupačnim stijenama Bjelolasice i između vrhunaca Kapele iznenade nas duboko urezane škrape ili osamljeni tornjevi stijena. U dolomitnim naslagama ispod padina Kleka najpoznatiji je monolit nazvan visibaba, koji je zaštićen kao prirodna rijetkost. U blizini je bilo još nekoliko sličnih pojava, ali su one djelomično oštećene. Kao osobita geomorfološka pojava izdvaja se otvor Đulina ponora i strmo urezano izvorište Tounjčice s otvorom pećine. Tok Kamačnika s uskom klisurom u jednom dijelu minijatura je — ali vrlo zanimljiva — prema urezanim kanjonima Tounjčice, Mrežnice i Gojačke Dobre. U tom pejzažu utjecaj |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 58 <-- 58 --> PDF |
čovjeka trebao bi biti sveden na što manju mjeru kako se ne bi ugrozile prirodne rijetkosti koje su, uostalom, turistička atrakcija. Speleološke pojave u Ogulinskom kraju i svugdje uobičajeni su popratni fenomeni u krškom reljefu. Uz nekoliko stotina znanih spilja ili pećina, jama, ponora i ledenica prostrani masiv Velike i Male Kapele krije još vrlo mnogo tih podzemnih krških oblika. Navest ćemo samo neke, najvažnije i najpoznatije: — Pećina Kuštrovka, sjeverno od Ogulina, duga nekoliko stotina metara, ima vrlo mnogo kalcitnih ukrasa iako je formirana u naslagama dolomita. Detaljno ju je istraživao J. Poljak. — Polupećina na Kleku s još nekoliko omanjih pećina koje su poznate mnogim posjetiteljima ovog masiva kao sigurno sklonište od nevremena prilikom uspona na vrh. — Đulin ponor i pećinu Medvedenicu u Ogulinu proučavali su J. Poljak i M. Malez. Istraživši samo nekoliko stotina, odnosno oko tisuću metara podzemnih kanala, ti su istraživači bili zaustavljeni naplavljenim materijalom koji je ispunjavao velik dio kanala tih objekata. No u posljednjih nekoliko godina zagrebački speleolozi zaljubljenici u podzemlja, svladali su brojne prepreke ostajući u spletu kanala i po nekoliko stotina sati. Do sada su premjerili kanala i prolaza u ukupnoj dužini većoj od 15.000 metra i njihov splet prenijeli na papir. Cesto su morali i plivati u tome kroz mutnu otpadnu vodu, a ponekad i roniti. Istraživanja se nastavljaju, pa se može očekivati da će se dosad izmjerena duljina toga spiljskog sustava povećati. — Ponor-jama Mandelaja kod Oštarija zanimljiva je kao stotinu metara duboka i zasad više od 1000 metara duga jama s vodnim tokom, slapovima i sifonima. — Pećina Tounjčica kod Tounja i pećina Zala na izvorištu Bistre uz do sada poznate kanale i prostore u dubini svojih sifona kriju još mnogo nepoznanica. — Pećina Rabatinka u blizini Tounja sa desetak metara vsokim otvorom i koso položenim ulaznim kanalom zimi se pretvara u pravu ledenicu i spada među interesantne spiljske pojave. — Izvor-pećine kod Jasenka različite su duljine i vezane su za izbijanje podzemnih vodenih tokova, a ponor Sušik na Drežničkom polju, jedan od markantnih oblika, istražen je u duljini oko 500 metara. — Rokina bezdan jama, duboka više od stotinu metara s podzemnom rijekom na dnu postala je poznata po čovječjim ribicama, kojih je mnogo pronađeno u sifonskim podzemnim jezerima. Ona se također još istražuje. — Siničić — izvor pećina kod Brinja istražena je za sada u duljini od oko 300 metara. Za duljih povodnja izbacuje vodu tvoreći povremeni vodotok. — Jama Balinka iznad jezera Begovac duboka je gotovo 300 metara i poznata je kao spomenik iz NOB-a. Ledenice na području Javornika i prostranstvima Kapele duboke su po nekoliko desetaka do stotinu metara, ali na žalost zasad premalo istražene. Izvor-pećine i jame uz Mrežnicu i Tounjčicu na pojedinim su mjestima istražene u dužini nekoliko stotina metara, a nekima od njih istraživači u ronilačkoj opremi nastavljaju otkrivati tajne. 364 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Povremeno jezero Blata i gospodarska jedinica »Krasnica« Snimio: J. Luić Koliko je Ogulinski kraj zanimljiv morfološki, hidrogeološki i speleološki donekle potvrđuje i ovaj prilog. Tu ima još mnogo nepoznatih i nepotpuno istraženih djela prirode, pa speleologe čeka velik posao. Sistematskim istraživanjem upotpunile bi se znanstvene spoznaje, od čega bi dakako bilo i praktične koristi za cijelu zajednicu. |