DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 53     <-- 53 -->        PDF

biti i seizmotektonski aktivni. A to znači da njihova presjecišta s drugim
rasjedima u dubini mogu biti žarišta — hipocentri potresa. Ogulinski je kraj
u tom pogledu klasificiran od VI0 do VII0 Mercallijeve ljestvice odnosno MCS
skale (si. 5).


Neotektonskim rasjedanjem završen je dugotrajni geotektonski razvitak
istraživanog terena i konačno oblikovana današnja slika njegove tektonske
građe. Tim najmlađim rasjedanjem zahvaćene su i razlomljene prije oblikovane
strukture — antiklinale i sinklinale kao i ljuskava građa. Tako su one
znatno zamaskirane pa je rekonstrukcija njihova postanka i današnjeg položaja
znatno otežana.


U zaključku razmatranja tektonskih odnosa u terenima Ogulinskog kraja
treba istaknuti tri važne etape u tektogenezi, odnosno geotektonskom razvitku
ovog područja, a to su:


— prva izdizanja i boranja kao posljedica bočnih potisaka od jugozapada
prema sjeveroistoku pokraj krede prije oko 65 milijuna godina (tangencijalna
tektonika),
— novi pojačani potisci od jugozapada, podvlačenje jugozapadnih struktura
pod sjeveroistočne i postanak ljuskave građe u oligocenu prije oko 35
milijuna godina (također tangencijalna tektonika).
— prestanak bočnih potisaka i početak razdoblja relaksacije tzv. neotektonske
etape s gravitacijskim usijedanjem tektonskih blokova uzduž mnogih
vertikalnih rasjeda različite orijentacije (radijalna tektonika).