DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 52     <-- 52 -->        PDF

Ti poremaćaji i prva boranja ostavljaju tragove u strukturama terena —
borama s njihovim izbočenim dijelovima — antiklinalama: Tomići, Jasenak


— Sopača; odnosno koritastim dijelovima — sinklinalama, kao što su Krakar-
Makovnik, Mirkovica-Modruš, Trtor-Tobolić ili Dubrave-Ključarić (si. 5).
Novi veliki poremćaji i promjene slijede sredinom tercijara, u oligocenu,
prije oko 35 milijuna godina. Opet je to posljedica pojačanog pritiska afričke
ploče prema evropskoj. Posljedice su nova, pojačana »gužvanja« već boranih
naslaga koja se izražavaju podvlačenjem jugozapadnih strukturnih cjelina pod
sjeveroistočne (si. 3, C). Stvara se tzv. Ijuskava struktura, odnosno nastaje stanje
u kojem se dijelovi terena koji su isprva bili jedan uz drugoga nakon opisanih
pokreta nalaze jedan na drugome (si. 3, D). Redovita je pojava inverzija naslaga,
koja se očituje u tome da sada starije naslage leže na mlađima. Takav
»model« karakterističan je za Ogulinski kraj, koji je tipičan primjer ljuskave
građe: reversni rasjedi, uz koje se odvijalo podvlačenje, kao što su vrh
Ritavac — Lučane — Brinje, zatim Vrelo — Jasenak — Drežnica — Brinje, pa
Kamačnik— Klek — Zagorje — Modruš— Blata ili Trošmarija — Primišlje ograničavaju
pojedine tektonske ljuske u ovom području (si. 5). Plohe reversnih
rasjeda poniru prema sjeveroistoku, pa se pojednostavljeno može reći da su
ljuske »naslonjene« jedna na drugu od sjeveroistoka prema jugozapadu.


Opisani događaji ne znače i završetak geoloških zbivanja i promjena, niti
konačno oblikovanje tektonske građe Ogulinskog kraja. Pritisci i napetosti
izazvani primicanjem Afrike Evropi koji su uzrokovali nastanak opisanih struktura
ostavili su neuravnoteženo, kaotično stanje odnosa masa u zemljinoj kori.
Prestankom tih bočnih (tangencijalnih) pritisaka slijedi faza relaksacije pa
prevladava utjecaj gravitacije i spomenuto se kaotičko stanje uravnotežava.
Proces koji se odvija može se prikazati kao razlamanje dotičnog terena nizom
rasjeda različite orijentacije u manje ili veće blokove (si. 3, D, E) i njihovo
vertikalno-radijalno pomicanje, uglavnom usijedanje do posvemašnjeg uravnoteženja.
Pojednostavljeno, to je proces slijeganja izboranoga i zgužvanog
tla.


To razdoblje tektonskih događaja najmlađe je u Ogulinskom kraju. Započelo
je u miocenu prije oko 22 milijuna godina (si. 1 i 2). Zovemo ga i neotektonskim
razdobljem, a traje sve do danas. Karakterističan primjer takvoga tektonskog
modela normalnog rasjedanja i gravitacijskog usijedanja blokova


— nalazimo u okolici Tounja i izvorišnom području Globornice. Tamo je izrazitijim
spuštanjem bloka Ogulin-Tounj nastalo neveliko jezero, vjerojatno elipsastog
oblika s dužom osi pravca SZ-JI dugačko više od 20 km. Moguća je,
ali manje vjerojatna pretpostavka da je riječ o jako oslađenom i duboko u
kopno uvučenom zaljevu Panonskog mora. Uglavnom, u tom su se jezeru
odn. zaljevu taložile slatkovodne gline i lapori u miocenu (prije oko 15 milijuna
godina), a kasnije u pliocenu pijesci s ugljenom i šljunci (prije 2 do
3 milijuna godina).
Spomenuti vertikalni ili normalni rasjedi, koji ograničavaju velike blokove
kao npr. rasjed sjeverno od Tounja, zatim Ogulin — Plaški, Kamačnik —
Klek — Sabljaki, Javornica — Selište — Jezerane, sjeverno od Brinja ili u Zupanjolu
— uzdužni (jer brazde uzduž pružanja struktura, tj. pravcem SZ-JI,
tzv. dinarsko pružanje) te rasjedi južno i sjeveroistočno od Jasenka, Jezerane


— Modruš i Lipice — Plaški — poprečni (poprijeko presijecaju strukture) mogu