DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Od naših geologa o kapelsko-ogulinskom okolišu prvi piše glasoviti G o r- j a n o vić-K r a m be r g er u radu o rijeci Dobri (1912). Opisuje njen nekadašnji tok, uzroke poniranja i podzemno tečenje od Đulina ponora u Ogulinu do izvora Gojačke Dobre. Između dva svjetska rata geološku građu i odnose u Velikoj i Maloj Kapeli i ogulinskom kraju istražuju F. Koc h i J. Poljak . Poljak (1925/26) opisuje geomorfološke i hidrografske osobitosti Ogulina i Ogulinskoga zagorja, a nešto kasnije (1932 b) objavljuje rad o geologiji Velike Kapele. Isti autor od 1932. do 1935. geološki kartira Veliku Kapelu za geološku kartu Ledenice — Brinje — Oštarije (1935 b), u mjerilu 1 : 75.000. Sljedeće godine Poljak objavljuje i tumač za spomenutu kartu (1936 a) i dva paleontološka rada o gornjojurskoj (titonskoj) fauni Velike Kapele (1936 b, 1936 c). koju ponovo obrađuje i nadopunjuje nešto kasnije (1944.) Područje od Vrbovskog prema Ogulinu i Trošmariji do Tounja, Tounjčice i Mrežnice obuhvaćeno je Kochovim kartama, Ogulin — Stari trg (1931) s tumačom (1933) i Karlovac — Vojnić (1934). u mjerilu 1 : 75.000. Nakon drugoga svjetskog rata, sve do druge polovice šezdesetih godina, geološka istraživanja u Velikoj i Maloj Kapeli i okolici Ogulina vrlo su rijetka. Malo je objavljenih radova. Spomenut ćemo Herakove radove (1952, 1956) i Mikinčićevu geološku kartu FNR Jugoslavije u mjerilu 1:500.000 (1953), na kojoj su ovi tereni prikazani na osnovi rezultata predratnih Kochovih i Poljakovih radova. U prvoj polovici pedesetih godina obavljaju se istražni geološki radovi za hidroenergetsko iskorištavanje voda Zagorske Mrežnice i Ogulinske Dobre (sustav HE Gojak), ali o tomu postoje samo fondovski neobjavljeni materijali. Potkraj pedesetih godina u Hrvatskoj i cijeloj Jugoslaviji započinju do tada najopsežnija i najsustavnija geološka istraživanja unutar izrade Osnovne geološke karte SFRJ u mjerilu 1 : 100.000. Novi rezultati dobiveni tim istraživanjima objavljuju se u nizu radova. Najčešće su to stratigrafsko-tektonske, sedimentološke, nerijetko paleontonloške i druge rasprave i studije. Geologija područja Velike i Male Kapele i Ogulinskog kraja bitno je drukčija od dotadašnje geološke građe. Navest ćemo radove o razmatranom terenu ili pojedinim njegovim dijelovima. Nikler (1965) raspravlja o jurskim naslagama Velike Kapele, Bahun i Zupanič (1965) o mlađem mezozoiku Male Kapele, a Babić (1968) o trijasu Ogulinskoga zagorja. Bahun (1968, 1970) obrađuje područje Slunj — Vrbovsko i zavalu Ogulin — Plaški s naglaskom na geološku osnovu hidrogeoloških odnosa. Područje od Vratnika, preko Binja do Ličke Jesenice obuhvaćeno je Osnovnom geološkom kartom lista Otočac (Velić i dr. 1974) i tumačom (Sokač i dr. 1976). Velić (1973, 1975, 1977) istražuje jurske i kredne naslage Velike, a dijelom i Male Kapele; a Velić i Sokač (1974) gornju juru Velike Kapele. Ti autori (1978) objavljuju vrlo opsežan rad s iscrpnom raščlambom jure i donje krede kapelsko-ogulinskog kraja. Velić i Sokač (1983) razmatraju geološku građu Kleka i okolnog područja s naglaskom na tektonske odnose. Napokon, najsadržajniji podaci o geologiji Ogulinskoga kraja objelodanjeni su na Osnovnoj geološkoj karti lista Ogulin (Velić i Sokač 1982) i u tumaču za list Ogulin (Velić i dr. 1982). 350 |