DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Brinja još i od eocenskih vapnenaca. Ulomci i valutice povezani su u čvrstu stijenu vapnenačkim vezivom, koje — kad je onečišćeno limonitom ili drugim terigenim primjesama — postaje ranio i podložno trošenju. Tada se breča raspada u drobinu ili šljunak. Različita boja ulomaka skupa s crvenkastim ili sivim vezivom često daje brečama šaren, dekorativan izgled. Neogen. Sjeverno od Tounja, u okolici Dubrava i gornjem toku Globornice javljaju se mlađe tercijarne — neogenske naslage. To su klastični sedimentni različite granulacije i sastava: gline, lapori, pijesci s proslojcima ugljena i šljunci. Starost glina i lapora je 10, a pijesaka i šljunaka oko 3 milijuna godina. Kvartar. Kvartame taložine nalazimo uz potoke i rijeke, a najveće su njihove akumulacije u krškim poljima: Skradik-Josipdol, Janenak, Drežnica, Crnac, Stajnica, Brinje i Plaški. U sastavu je tih naslaga kršje jurskih i krednih vapnenaca, dolomita i rožnjaka. Slabo su vezani, najčešće nevezani i pomiješani s ilovinama i humusom. Mjestimice uz vodotoke ima aluvijalnih, muljevitih i pješčanih naplavina. Rasprostranjenost opisanih litoloških naslaga vidi se na slici 2. TEKTONIKA — TEKTONSKI RAZVITAK OGULINSKOG KRAJA OD POSTANKA PRVIH STRUKTURA DO SADAŠNJE GRAĐE Tektonika ili tektonska geologija proučava strukture (rasjede, bore i dr.) u zemljinoj kori — litosferi i procese (rasjedanje, boranje, navlačenje ili Slika 3. Tektogeneza Ogulinskog kraja Shematizirano po etapama na profilu Crnac polje — Donje Dubrave A Razdoblje od trijasa do pred kraj krede mirna stabilna plitkomorska sedimentacija. Talože se vapnenci sveukupne debljine preko 4000 metara. O = morska površina, 1 = morsko dno, 2 = reperni nivo u starijoj juri. B Kraj krede. Potisci s jugozapada uzrokuju boranje, izdizanje i okopnjavanjem područja Kapele, produbi javan je mora od Kapele prema Karlovcu. Velike strelice: puna — potisak, prazna — aktivni otpor. Male strelice: isprekidana — izdizanje, puna — tonjenje. C Početak oligocena. Pojačani pritisci sa JZ jače boranje »pucanje« bora = reversno rasjedanje s aktivnim podvlačenjem (puna strelica) i relativnim navlačenjem (isprekidana strelica). Ovo je i početak nastajanja tzv. ljuskave strukture. D Kraj oligocena. Završetak tangencijalnih kretanja podvlačenje / navlačenja i Ijuskanja. Evidentno je veliko skraćenje prostora u odnosu na stanje za vrijeme sedimentacije u kredi i ranije. E Miocen. Početak radijalne tektonike odnosno tzv. neotektonske faze. Gravitacijsko usjedanje uz vertikalne rasjede. Strelica pokazuje relativno kretanje blokova. F Pliocen. Smirivanje radijalne tektonike — rasjedanja, označava uravnoteženje masa u litosferi i uspostavljanje recentnih tektonskih odnosa; crtkano: erodirani dijelovi struktura. G Recentni profil. Uočljiva je zamaskiranost tangencijalnih struktura (bora, navlaka, reversnih rasjeda) radijalnom tektonikom (normalni rasjedi). 354 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 49 <-- 49 --> PDF |
355 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 50 <-- 50 --> PDF |
podvlačenje) koji su uzrokovali postanak struktura, njihove odnose i današnji položaj. Po tome se Ogulinski kraj ubraja među tektonski najzamršenije terene u dinarskom kršu. Današnja znanja o tektonskoj građi Ogulinskog kraja proizlaze samo od površinskih istraživanja. Za potpunije upoznavanje nedostaju rezultati npr. dubokih istražnih bušenja ili specijalnih geofizičkih metoda kojima bi se dobili dragocjeni podaci iz treće dimenzije — podpovršinskog, odnosno dubinskog položaja naslaga i struktura. To je, međutim, vrlo skup način istraživanja pa je malo krških terena u Hrvatskoj koji su tako iscrpnije obrađeni. Ostaje, dakle, pomoći se onim čime se raspolaže, a to su naslage na površini i današnja tektonska građa površine, po čemu se rekonstruiraju i odnosi u dubini. Njihovim podrobnim proučavanjem mogu se i rekonstruirati važniji događaji u geološkoj prošlosti od postanka najstarijih naslaga do danas. To je tzv. paleogeološka i tektonska evolucija ili tektogeneza. Kroz cijeli mezozoik Ogulinski je kraj bio preplavljen plitkim, razmjerno toplim morem (Oko 15° — 30° C) u kojemu su se taložili uglavnom karbonatni sedimenti — vapnenci. To je dugotrajno, oko 160 milijuna godina, relativno stabilno i tektonski mirno razdoblje od početka trijasa pa gotovo do kraja krede (si. 3, A). Kraj mezozoika odnosno krede obilježavaju prve velike promjene, a to su izdizanje morskog dna i povlačenje mora (si. 3., B). To se dogodilo prije oko 65 mil juna godina. Nije to, međutim, zahvatilo samo Ogulinski kraj, već je riječ o globalnim događajima koji su posljedica kretanja kontinenata (si. 4.). U našim, mediteranskim prostorima posrijedi je Slika 4. Glavne ploče litosfere (prilagođeno) 1 — glavne zone (podvlačenja) subdukcije, 2 — oceanski hrptovi; strelice označavaju pravac kretanja ploča. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 51 <-- 51 --> PDF |
pomicanje jezgre Afrike, odnosno afričke ploče prema sjeveru i sjeveroistoku, koja time sve više »pritišće« euroazijsku ploču. Koje su posljedice? Široki međukontinentalni prostor između Afrike i Euroazije, a to je Tethvs ocean, suzuje se, dno mu se izdiže i bora (si. 3. B). U našim krajevima okopnjavaju gotovo cijeli krški Dinaridi, a ocean je razbijen u više manjih mora. Obalni sedimenti jednoga takvog mora ili zaljeva Tethvsa danas su u Sopači — to su paleocenske breče i konglomerati. Morski je prostor sjeveroistočno. Slika 5. Tektonska skica Ogulinskog kraja 1 — normalan rasjed, 2 — reversni rasjed ili navlačni kontakt, 3 — antiklinala, 4 — sinklinala, 5 — VI°MSC skale, 6 — VII°MCS skale |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 53 <-- 53 --> PDF |
biti i seizmotektonski aktivni. A to znači da njihova presjecišta s drugim rasjedima u dubini mogu biti žarišta — hipocentri potresa. Ogulinski je kraj u tom pogledu klasificiran od VI0 do VII0 Mercallijeve ljestvice odnosno MCS skale (si. 5). Neotektonskim rasjedanjem završen je dugotrajni geotektonski razvitak istraživanog terena i konačno oblikovana današnja slika njegove tektonske građe. Tim najmlađim rasjedanjem zahvaćene su i razlomljene prije oblikovane strukture — antiklinale i sinklinale kao i ljuskava građa. Tako su one znatno zamaskirane pa je rekonstrukcija njihova postanka i današnjeg položaja znatno otežana. U zaključku razmatranja tektonskih odnosa u terenima Ogulinskog kraja treba istaknuti tri važne etape u tektogenezi, odnosno geotektonskom razvitku ovog područja, a to su: — prva izdizanja i boranja kao posljedica bočnih potisaka od jugozapada prema sjeveroistoku pokraj krede prije oko 65 milijuna godina (tangencijalna tektonika), — novi pojačani potisci od jugozapada, podvlačenje jugozapadnih struktura pod sjeveroistočne i postanak ljuskave građe u oligocenu prije oko 35 milijuna godina (također tangencijalna tektonika). — prestanak bočnih potisaka i početak razdoblja relaksacije tzv. neotektonske etape s gravitacijskim usijedanjem tektonskih blokova uzduž mnogih vertikalnih rasjeda različite orijentacije (radijalna tektonika). |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Ti poremaćaji i prva boranja ostavljaju tragove u strukturama terena — borama s njihovim izbočenim dijelovima — antiklinalama: Tomići, Jasenak — Sopača; odnosno koritastim dijelovima — sinklinalama, kao što su Krakar- Makovnik, Mirkovica-Modruš, Trtor-Tobolić ili Dubrave-Ključarić (si. 5). Novi veliki poremćaji i promjene slijede sredinom tercijara, u oligocenu, prije oko 35 milijuna godina. Opet je to posljedica pojačanog pritiska afričke ploče prema evropskoj. Posljedice su nova, pojačana »gužvanja« već boranih naslaga koja se izražavaju podvlačenjem jugozapadnih strukturnih cjelina pod sjeveroistočne (si. 3, C). Stvara se tzv. Ijuskava struktura, odnosno nastaje stanje u kojem se dijelovi terena koji su isprva bili jedan uz drugoga nakon opisanih pokreta nalaze jedan na drugome (si. 3, D). Redovita je pojava inverzija naslaga, koja se očituje u tome da sada starije naslage leže na mlađima. Takav »model« karakterističan je za Ogulinski kraj, koji je tipičan primjer ljuskave građe: reversni rasjedi, uz koje se odvijalo podvlačenje, kao što su vrh Ritavac — Lučane — Brinje, zatim Vrelo — Jasenak — Drežnica — Brinje, pa Kamačnik— Klek — Zagorje — Modruš— Blata ili Trošmarija — Primišlje ograničavaju pojedine tektonske ljuske u ovom području (si. 5). Plohe reversnih rasjeda poniru prema sjeveroistoku, pa se pojednostavljeno može reći da su ljuske »naslonjene« jedna na drugu od sjeveroistoka prema jugozapadu. Opisani događaji ne znače i završetak geoloških zbivanja i promjena, niti konačno oblikovanje tektonske građe Ogulinskog kraja. Pritisci i napetosti izazvani primicanjem Afrike Evropi koji su uzrokovali nastanak opisanih struktura ostavili su neuravnoteženo, kaotično stanje odnosa masa u zemljinoj kori. Prestankom tih bočnih (tangencijalnih) pritisaka slijedi faza relaksacije pa prevladava utjecaj gravitacije i spomenuto se kaotičko stanje uravnotežava. Proces koji se odvija može se prikazati kao razlamanje dotičnog terena nizom rasjeda različite orijentacije u manje ili veće blokove (si. 3, D, E) i njihovo vertikalno-radijalno pomicanje, uglavnom usijedanje do posvemašnjeg uravnoteženja. Pojednostavljeno, to je proces slijeganja izboranoga i zgužvanog tla. To razdoblje tektonskih događaja najmlađe je u Ogulinskom kraju. Započelo je u miocenu prije oko 22 milijuna godina (si. 1 i 2). Zovemo ga i neotektonskim razdobljem, a traje sve do danas. Karakterističan primjer takvoga tektonskog modela normalnog rasjedanja i gravitacijskog usijedanja blokova — nalazimo u okolici Tounja i izvorišnom području Globornice. Tamo je izrazitijim spuštanjem bloka Ogulin-Tounj nastalo neveliko jezero, vjerojatno elipsastog oblika s dužom osi pravca SZ-JI dugačko više od 20 km. Moguća je, ali manje vjerojatna pretpostavka da je riječ o jako oslađenom i duboko u kopno uvučenom zaljevu Panonskog mora. Uglavnom, u tom su se jezeru odn. zaljevu taložile slatkovodne gline i lapori u miocenu (prije oko 15 milijuna godina), a kasnije u pliocenu pijesci s ugljenom i šljunci (prije 2 do 3 milijuna godina). Spomenuti vertikalni ili normalni rasjedi, koji ograničavaju velike blokove kao npr. rasjed sjeverno od Tounja, zatim Ogulin — Plaški, Kamačnik — Klek — Sabljaki, Javornica — Selište — Jezerane, sjeverno od Brinja ili u Zupanjolu — uzdužni (jer brazde uzduž pružanja struktura, tj. pravcem SZ-JI, tzv. dinarsko pružanje) te rasjedi južno i sjeveroistočno od Jasenka, Jezerane — Modruš i Lipice — Plaški — poprečni (poprijeko presijecaju strukture) mogu |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Paleogen. Starije tercijarne naslage zastupane su paleogenskim vapnenačkim brečama. Izdvojene su na dva lokaliteta: starije — paleocenske (oko 60 milijuna godina) u Sopači i mlađe — oligocenske (oko 35 milijuna godina) u okolici Brinja. Premda su po starosti i načinu postanka različite, litološki im je sastav sličan. Izgrađene su od kršja, ulomaka ili valutica stijena različite starosti, uglavnom vapnenaca, rijetko i dolomita jure i krede, a one kraj Slika 2. Geološka skica Ogulinskog kraja 1 — kvartarne taložine, 2 — gline, lapori i pijesci neogena, 3 — vapnenaöke breče mlađeg paleogena, 4 — vapnenačke breče starijeg paleogena, 5 — dolomiti krede, 6 — vapnenci krede, 7 — dolomiti jure, 8 — vapnenci jure s rožnjacima, 9 — vapnenci jure, 10 — dolomiti trijasa, 11 — lapori i pješčenjaci trijasa 353 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 46 <-- 46 --> PDF |
TRAJANJE GEOLOŠKA PODJELA u VAŽNIJI DOGAĐAJI milijunima godina rt < HOLOCEN 0,01 Erozija, okršavanje, naplavine aluvijalne rt PLEISTOCEN .1.8 | 11.8 Intenzivna erozija, okršavanje, taloženje erodiranog materijala u poljima Z s PLIOCEN 3.2 5Nastavak neotektonske etape — radijalna tektonika, intenzivno okršavanje i erozija, lokalno: taloženje slatkovodnih pijesaka i šljunaka (Globornica) O ž rt < t—t u° 5 w EH o z z w MIOCEN OLIGOCEN 17.5 14.5 t1122.53 Početak neotektonske etape: gravitacijska- radijalna tektonika, okršavanje, intenzivna erozija, lokalno: taloženje slatkovodnih glina i lapora (Globornica) Tangencijalna tektonika: pojačano boranje, reversno rasjedanje — podvlačenje/navlačenje = ljuskava građa, talože se Jelar-breče okršavanje, erozija (Brinje) Üo w < EOCEN 18 t Du 55 PALEOCEN 10 fi5Na kopnu: okršavanje i erozija, u moru: talože se priobalne breče i karbonati {Sopača) Do potkraj krede talože se plitkovodni karbonatu, a na kraju prva boranja — starija tangencijalna KREDA 75 tektonika i izdizanje s okopnjavanjem i intenzivnom erozijom, 140 vjerojatno d okršavanje Stabilna plitkovodna sedimenta55 cija: talože se plitkomorski kar JURA bonati (lagune, zagrebenski plića195 ci, grebena) Plitkomorska klastična i karbonatna sedimentacija: stariji dio pod utjecajem kopnenog režima TRIJAS .´57 — crvene naslage, mlađi dio izrazitko plitko more, nivo plima/oseka — svijetli »prutasti« dolo2:! 2 mitizirani vapnenci i dolomiti. Slika 1. Razdoblja geološke prošlosti — podjela, trajanje i najvažniji geološki događaji 352 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 45 <-- 45 --> PDF |
LITOLOSKE OSOBITOSTI NASLAGA — SASTAV, STAROST I RASPROSTRANJENOST Sve su stijene koje danas nalazimo u Ogulinskom kraju taložne ili sedimentne. Nastale su polaganim i dugotrajnim odlaganjem karbonatnog mulja, različitih čestica i fosila u razmjerno plitkomu moru. Dubina tog mora nije bila veća od oko 40 metara. To znamo po prisutnosti vapnenačkih alga kojima je za asimilaciju potrebna svjetlost. S druge strane, u pojedinim naslagama nalazimo materijalne dokaze za plimu i oseku. Nalazimo i fosilne organizme, nekadašnje stanovnike toplih mora kao što su npr. koralji, žarnjaci, školjkaši, alge i foraminifere (praživi). Dakle, kapelsko-ogulinski kraj bio je za nastajanja najvećeg dijela stijena i naslaga koje ga izgrađuju jedan od plićaka prostranog i toplog Tethys oceana. Trijas. U Ogulinskom zagorju poznati su tamnije ljubičasti do crvenkasti tinjčasti klastiti (siltiti i pješčenjaci), dijelom i dolomiti. To su najstarije otkrivene naslage na opisanom ogulinskom području. Taložene su u donjem trijasu, na samom početku mezozojske ere ili eratema, prije oko 230 milijuna godina (vidi si. 1.). Od brane na jezeru Sabljaki brdom Veljun na J-JI do staroga grada Modruša protežu se svijetli uslojeni gornjotrijaski dolomiti, nastali prije 210 do 195 milijuna godina. Nerijetko se troše u dolomitni pijesak i sipinu, pa se koriste u građevinarstvu. Jura. Unutar jurskih naslaga razlikuju se dva kompleksa prema zastupljenosti vapnenaca i dolomita. Tako jurski vapnenci sa sporadičnim pojavama dolomita izdanjuju u zapadnom dijelu terena od Kamačnika, Mirkovice, Vrela i Jasenka preko Musulin potoka. Bjelskog i Brezna do Desmerica i Sabljaka, te od Bjelolasice do Žute Lokve, a istočnije do Drežnice, Križpolja i Brinja. U ovom potonjem, jugozapadnom pojasu vrijedno je istaknuti površinsko protezanje zone gornjojurskih vapnenaca s rožnjacima od Jasenka preko Drežnice, Selišta, jugozapadnih padina Bitoraja i Tuževića do Lučana, okolice Kamenice i Brinja, gdje se zbog prisutnosti i trošenja rožnjaka stvara reljef izrazito blagih oblika. Drugi kompleks — jurski dolomiti sa sporadičnim pojavama vapnenaca — d´jagonalno se poteže od sjeverozapadnog do jugoistočnog ruba terena: od Kamačnika preko Gomirja, Hreljina, Vitunja, Ogulina, Oštarija, Josipdola, Plaškog i Ličke Jesenice, Sporadično, dolomiti jure poznati su u okolici Jezerana, istočno od Brinja i uz donji tok Tounjčice. Opisane jurske naslage taložile su se u vremenskom razdoblju otprije 195 milijuna godina do prije 140 milijuna godina dakle ukupno 55 milijuna godina. Kreda. U kredi prevladavaju vapnenci. Izgrađuju greben Velike Kapele i trupinu Male Kapele, vapnenačku »kapu« Kleka, padine oko Vitunja te gotovo cijelo područje sjeveroistočno i istočno od poteza Gomirje — Ogulin — Josipdol — Plaški — Lička Jesenica. Dolomiti su u kredi rijetki. Tako su i najveće pojave krednih dolomita ograničene na lokalitete u Maloj Kapeli između Jezerana i Ličke Jesenice. Vremenski raspon taloženja krednih naslaga iznosio je oko 75 milijuna godina. Započeo je prije 140, a završio prije 65 milijuna godina. 351 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Od naših geologa o kapelsko-ogulinskom okolišu prvi piše glasoviti G o r- j a n o vić-K r a m be r g er u radu o rijeci Dobri (1912). Opisuje njen nekadašnji tok, uzroke poniranja i podzemno tečenje od Đulina ponora u Ogulinu do izvora Gojačke Dobre. Između dva svjetska rata geološku građu i odnose u Velikoj i Maloj Kapeli i ogulinskom kraju istražuju F. Koc h i J. Poljak . Poljak (1925/26) opisuje geomorfološke i hidrografske osobitosti Ogulina i Ogulinskoga zagorja, a nešto kasnije (1932 b) objavljuje rad o geologiji Velike Kapele. Isti autor od 1932. do 1935. geološki kartira Veliku Kapelu za geološku kartu Ledenice — Brinje — Oštarije (1935 b), u mjerilu 1 : 75.000. Sljedeće godine Poljak objavljuje i tumač za spomenutu kartu (1936 a) i dva paleontološka rada o gornjojurskoj (titonskoj) fauni Velike Kapele (1936 b, 1936 c). koju ponovo obrađuje i nadopunjuje nešto kasnije (1944.) Područje od Vrbovskog prema Ogulinu i Trošmariji do Tounja, Tounjčice i Mrežnice obuhvaćeno je Kochovim kartama, Ogulin — Stari trg (1931) s tumačom (1933) i Karlovac — Vojnić (1934). u mjerilu 1 : 75.000. Nakon drugoga svjetskog rata, sve do druge polovice šezdesetih godina, geološka istraživanja u Velikoj i Maloj Kapeli i okolici Ogulina vrlo su rijetka. Malo je objavljenih radova. Spomenut ćemo Herakove radove (1952, 1956) i Mikinčićevu geološku kartu FNR Jugoslavije u mjerilu 1:500.000 (1953), na kojoj su ovi tereni prikazani na osnovi rezultata predratnih Kochovih i Poljakovih radova. U prvoj polovici pedesetih godina obavljaju se istražni geološki radovi za hidroenergetsko iskorištavanje voda Zagorske Mrežnice i Ogulinske Dobre (sustav HE Gojak), ali o tomu postoje samo fondovski neobjavljeni materijali. Potkraj pedesetih godina u Hrvatskoj i cijeloj Jugoslaviji započinju do tada najopsežnija i najsustavnija geološka istraživanja unutar izrade Osnovne geološke karte SFRJ u mjerilu 1 : 100.000. Novi rezultati dobiveni tim istraživanjima objavljuju se u nizu radova. Najčešće su to stratigrafsko-tektonske, sedimentološke, nerijetko paleontonloške i druge rasprave i studije. Geologija područja Velike i Male Kapele i Ogulinskog kraja bitno je drukčija od dotadašnje geološke građe. Navest ćemo radove o razmatranom terenu ili pojedinim njegovim dijelovima. Nikler (1965) raspravlja o jurskim naslagama Velike Kapele, Bahun i Zupanič (1965) o mlađem mezozoiku Male Kapele, a Babić (1968) o trijasu Ogulinskoga zagorja. Bahun (1968, 1970) obrađuje područje Slunj — Vrbovsko i zavalu Ogulin — Plaški s naglaskom na geološku osnovu hidrogeoloških odnosa. Područje od Vratnika, preko Binja do Ličke Jesenice obuhvaćeno je Osnovnom geološkom kartom lista Otočac (Velić i dr. 1974) i tumačom (Sokač i dr. 1976). Velić (1973, 1975, 1977) istražuje jurske i kredne naslage Velike, a dijelom i Male Kapele; a Velić i Sokač (1974) gornju juru Velike Kapele. Ti autori (1978) objavljuju vrlo opsežan rad s iscrpnom raščlambom jure i donje krede kapelsko-ogulinskog kraja. Velić i Sokač (1983) razmatraju geološku građu Kleka i okolnog područja s naglaskom na tektonske odnose. Napokon, najsadržajniji podaci o geologiji Ogulinskoga kraja objelodanjeni su na Osnovnoj geološkoj karti lista Ogulin (Velić i Sokač 1982) i u tumaču za list Ogulin (Velić i dr. 1982). 350 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 43 <-- 43 --> PDF |
GEOLOŠKE ZNAČAJKE Ivo VELIC* UVOD Područje bivšega šumskog gospodarstva Ogulin (Ogulinski !kraj) obuhvaća sjeveroistočni granični pojas krškog dijela Dinarida. Tipična krška morfologija sa svim svojim fenomenima — škrape i ponikve, krake uvale i polja — obogaćena je različitim oblicima krške hidrografije — izvorima, površinskim vodotocima, spektakularnim ponorima, podzemnim tokovima potoka, rijeka i bujičnjaka. Geološki činitelji bili su presudni u oblikovanju sadašnjeg reljefa, koji je prije svega odraz litološkoga sastava naslaga i tektonskih odnosa u terenu. Geološka građa Ogulinskog kraja jedna je od najzamršenijih u krškim Dinaridima. Prikazati je što jednostavnije čitateljstvu kojemu geološke znanosti nisu toliko bliske ili mu nisu uža struka, nije lako. Da bi se koliko-toliko uspjelo nastojat će se opisati ono najosnovnije: povijest geoloških istraživanja u Ogulinskom kraju, litološki sastav naslaga, tektonski ili strukturni odnosi kroz povijest geoloških zbivanja unatrag oko 230 milijuna godina, kolika je starost najstarijih stijena i naslaga i napokon, hidrogeološke i geomorfološke osobitosti terena. POVIJEST GEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA U KAPELSKO-OGULINSKOM KRAJU Prva zapaženija geološka istraživanja u Hrvatskoj, južno od Karlovca, započinju u drugoj polovici prošloga stoljeća. Austrougarski geolozi Loren z (1859), Stoliczk a (1862) i Štur (1863) u preglednim izvješćima daju osnovne geološke podatke i o širem području Velike i Male Kapele. Njima će se koristiti i Haue r (1867 — 1871) pri izradi lista VI. geološke karte Austrougarske monarhije, u mjerilu 1:576.000. Odmah potom Ti etz e (1873) u opširnijem radu iscrpno prikazuje geološke, morfološke i hidrografske prilike između Karlovca i Velebitskoga kanala. Potkraj osamdesetih godina Stäch e (1889) u svojoj znamenitoj studiji objavljuje i preglednu geološku kartu u mjerilu 1:1,008.000, kojom obuhvaća i ovaj teren. Prema radovima spomenutih geologa i geološkim kartama, razmatrano područje izgrađeno je uglavnom od naslaga trijasa i krede. Međutim, već je Mojsisovic z (1880) upozorio da u kompleksu mezozojskih sedimenata Velike Kapele i okolnih područja mo raK biti i jurskih naslaga, što je teko r m o s (1914) i dokazao. u prvoj godini prvoga svjetskog rata *) Dr, Ivo Velić, Geološki zavod Zagreb, Sachsova 2. 349 |