DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 239     <-- 239 -->        PDF

BJELOLASICA
Sportski i rekreacijski centar SR Hrvatske


Nikola ZRNIC*


Bjelolasica u masivu Velike Kapele, prostire se između Jasenka i Begova
Razdolja — smjerom sjeverozapad — jugoistok. S vrhom Kula (1.533 m)
najviša je u Velikoj Kapeli i Gorskom Kotaru.


Bjelolasica je na šestom mjestu u SRH po nadmorskoj visini iza Dinare


(1.831 m. n. m.), Troglava sa vrhom Lišanj (1.793 m. n. m.), Blokova — vrh
Sv. Jure (1.762 m. n. m.), Velebita — Vaganjski Vrh (1.758 m. n. m.) i ličke
Plješevice — Ozebin (1.657 m. n. m). U svijetu sa sličnom namjenom može
se usporediti Lejk Plesid (1-483 m. n. m.), Arosa (1.775 m. n. m.), St. Moritz
1.882 m. n. m.) Innsbruck (1100 — 2.100 m. n. m.), Kitzbühel (770 m — naselje),
Obersdorf 800 m (naselje).
Pogled na Jasenak. U prvom planu Vrelo, desno padine Bjelolasice, u pozadini
Velika Javornica.
Snimio: J. Luić


*) Nikola Zrnić, šum. tehn., upravitelj RJ Šumarija Jasenak




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 240     <-- 240 -->        PDF

Morfologija toga područja slična je morfologiji šireg pojasa dinarskog krša
sa svim karakteristikama i specifičnostima formi i oblika nastalih utjecajem
geomorfoloških činilaca. Geološku osnovicu prostora čine vapnenci i dolomiti
mezozojske (jurske) i kvartarne dobi. Geološko-petrografski sastav vapnenačko-
dolomitskih stijena gdje nema većih nepropusnih zona kraške su značajke
reljefa i režima voda. Prosječne zimske temperature su niske, a ljetne nisu
visoke. Godišnje padavine su 2.074 mm, ali zbog propusnosti izrazito kraškog
tla područje nije bogato površinskom vodom. Ljeti oskudijeva, a u proljeće
i jesen plavljeno je Jasenačko polje. Razvijen sistem podzemnih voda bitna
je značajka ovog kraja. Najnovija istraživanja Geološkog zavoda RSH utvrdila
su da se vode iz Jasenačkog polja odvodnjavaju prema Ogulinskom polju —
vrelu Zagorske Mrežnice.


Osnovna gospodarska i pejsažna osobitost ovog kraja je šumovitost. Padine
Bjelolasice obrasle su šumama koje se prostiru od Jasenačkog polja (618 m.


n. m.) do ispod vrha Kule (1.500 m. n. m.).
Na rubovima Jasenačkog polja u zoni kvartarnih nanosa s pretežno aluvijalni
mi deluvijalnim tlom — Crkveni lugovi — obrastaju šume gorske smreke
(Piceetum montanum Ht). U ovoj zajednici sve se više javlja jela zbog sve
većeg zakiseljavanja i izraženih procesa podzolacije u pravcu šume jele s rebračom.
U zoni do 1.150 m. nm. javlja se pojas šume bukve i jele (Fagetumcroaticum abietetosum Ht), iznad ovog pojasa je zona degradirane klekove
bukve (Fagetum croaticum-suffruticosum Ht) i predstavlja gornju granicu
rasprostranjenja bukve. Na ovu zonu nadovezuje se greben Bjelolasice (dužine
oko 4 km) obrastao klekovinom bora krivulja (Pinetum mughi croaticum
Ht) i planinskim rudinama. Pored ovih biljnih zajednica na plitkim
vapnenastim tlima padina Bjelolasice-Gomirkovice (1.300 m. n. m.) nalaze
se dosta veliki prostori obrasli travom koju su u ranijim vremenskim periodima
domaći žitelji koristili za nomadsku ispašu stoke. Na širem području
Bjelolasice to su bile značajne površine (Gomirkovica, Milivojka, Rapavica,
Plana, Vrbovska poljana i Matić poljana). Sve su služile za ispašu
stoke dok se danas koristi samo zemljište Matić poljane za proizvodnju kvalitetnog
sjemenskog krumpira u sklopu Odjela za krumpir Instituta za oplemenjivanje
i proizvodnju bilja Fakulteta poljoprivrednih znanosti u Zagrebu.


Ubrzanom urbanizacijom u SR Hrvatskoj potencirana je potreba rekreacije
stanovništva u prirodi. Gorski kotar obiluje raznovrsnim pogodnostima
i s obzirom na svoj geografski položaj predstavlja atraktivno rekreacijsko
područje ne samo za stanovnike naselja Gorskog Kotara nego je pogodan
prostor i za veća središta Hrvatske poput Karlovca, Siska, Zagreba i Rijeke.
Stoga da bi se omogućila rekreacija u prirodi i bavljenje zimskim sportovima
u SR Hrvatskoj prišlo se utvrđivanju područja za razvoj zimskog turizma.
Mišljenja najeminentnijih stručnjaka u SR Hrvatskoj bila su usmjerena u
pravcu da je za Gorski kotar i Bjelolasicu kao najviši masiv, te izvjesna
tradicija stanovništva bavljenja tim sportom i već manjim izgrađenim objektima,
najbolje rješenje za izgradnju jedinstvenog sportsko-rekreacijskog centra
za cijelu Republiku.


Već 1964. godine Ing. arh F. Wenzler, A. Mandić i M. Raknić u
Urbanističkom institutu SRH izrađuju »Studiju o mogućnostima izgradnje
zimskoga, sportskog centra u Mrkoplju«.




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 241     <-- 241 -->        PDF

Godine 1968. donesen je »Prostorni (regionalni) plan općine Delnice« koji
je ovu studiju uključio u planski koncept prostornog i privrednog razvoja
Općine Delnice.


Područje Gorskog kotara visoko je ocijenjeno i u »Analizi mogućnosti i
problemima razvoja zimskog turizma u Jugoslaviji« koju su u okviru O. C. D.
E-a (Organizacija za igzradnju i ekonomski razvoj) izradili stručnjaci M. R e y
i I. Iten.


1970. godine M. Tumar a sa grupom eminentnih stručnjaka izradili su
vrlo iscrpnu studiju »Mogućnost razvoja zimskog turizma u SR Hrvatskoj«.


Sabor SRH (1973. g.) utvrdio je »Koordinacijski prostorni plan Gornjeg
Jadrana« pa su ovi i mnogi drugi dokumenti koji nisu navedeni pridonijeli
da Savjet za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu SRH putem svoje komisije
utvrdi lokaciju i osnovni koncept budućeg centra.


Nakon što je komisija razmotrila sve relevantne činjenice i utvrdila da
je najpogodnije izgraditi SRC na području Bjelolasice, a sama lokacija izgradnje
objekata utrđuje se u ravničarskom dijelu Jasenačkog polja — selo
Vrelo.


Sekretarijat za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu SRH organizira širu
stručnu i političku raspravu o prijedlogu i zaključcima Komisije 10. prosinca
1975. godine. Tom prilikom je u cijelosti prihvaćen izvještaj Komisije i njen
stav da se I. etapa izgradnje SRC koncentrira u Jasenku, time da se budući
sportski kapaciteti Gorskog kotara zajedno sa Bjelolasicom integriraju u međusobno
povezani policentrični sistem. Ovaj sistem podjeljen je u tri prostorno-
funkcionalne makrozone. U makrozonu zapad spadaju Delnice, Mrkopalj, Begovo
Razdoblje, Tuk i Lokve, a u makrozonu istok Ogulin, Klek i Sabljaci.
Između te dvije makro zone nalazi se treća makro zona Bjelolasica. Svaka
makro zona raščlanjena je na manje cjeline.


Sabor SRH je na sjednici 20. srpnja 1976. godine usvojio Društveni plan
SR Hrvatske za razdoblje 1976 — 1980. u kome stoji da će »započeti gradnja
sportsko-rekreacijskog planinskog centra na Bjelolasici«.


Skupština RSIZ fizičke kulture 25. listopada 1977. godine usvojila je plan
razvoja fizičke kulture u SR Hrvatskoj za razdoblje od 1976. — 1980. godine
u kome je utvrđena potreba izgradnje PSRC Bjelolasica.


Tada počimaju intenzivne pripreme za izgradnju budućeg zimsko-ljetnog
centra. Tadašnji Sekretarijat za prosvjetu, kulturu — fizičku i tehničku kulturu,
Republički savjet za znanstveni rad i RSIZ fizičke kulture, centar »Bjelolasica
« proglašavaju kapitalnim objektom fizičke kulture SR Hrvatske, a
ujedno preuzimaju ulogu glavnog nosioca programiranja i financiranja izgradnje
budućeg centra.


1976. godine u okviru Komiteta za prosvjetu i RSIZ-u fizičke kulture imenovan
je Odbor za pripremu izgradnje kojeg sačinjavaju entuzijasti, predstavnici
republičkih institucija i općine Ogulin. Odbor djeluje do 1980. godine
u kom periodu izrađuju se potrebne studije prostornog i urbanističkog plana
što se povjerava Urbanističkom institutu SR Hrvatske. Budući da sjeverozapadni
dio Bjelolasice teritorijalno pripada općini Delnice, a jugoistočni općini
Ogulin to je Skupština općine Ogulin 12. lipnja 1978. godine predvidjela područje
Bjelolasice kao sportsko-rekreacijski centar u prostornom planu općine
a 20. ožujka 1979. godine usvojila je Odluku o prihvaćanju i donošenju stu


547




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 242     <-- 242 -->        PDF

dije prostornog razvoja i provedbenog plana I. etape — Vrelo — PSRC Bjelolasica.
U trećem mjesecu 1980. godine Skupština općine Ogulin osniva radnu
organizaciju »Bjelolasica — Jasenak« kojoj je direktor Drago Salopek, dipl. inž.
Ta organizacija rukovodi radovima izradnje I. etape centra.


U rujnu 1984. godine osniva se Poslovna zajednica u koju uz RO »Bjelolasica
— Jasenak« ulazi SOUR — Zagrebturist, RO Izgradnja Ogulin, GP
Tempo iz Zagreba, Interinženjering Zagreb. Monter — Rijeka, Urbanistički
institut Hrvatske i DIP Ogulin. Ova poslovna zajednica 1985. godine otpočinje
gradnjom 8 paviljona sa 1000 ležaja i restoranom kapaciteta 450 mjesta
i tako počinje realizacija I. etape izgradnje SRC. U I. etapi, Studija, pored
ostalog, predviđa gradnju, uspinjača i staza na lokacijama:


Lokacija
Denivelacija
Dul.iina
staze
Površlina
staze
Kapacitet
uspinjače
Kružni
kapacitet
m m mna
sat skijanje
Vrelo 780 2870 260000 1.200 600
Gomirkovica 175 800 60000 600 200
Krapani 170 650 40000 900 200
Dječja 50 200 12000 400 100
Gomirkovica II 126 4.50 450000 900 200
Dumandč Mirna 440 1100 88000 1200 400
Greda (Greda) 400 1200 62000 — —
UKUPNO: 2141 7270 976000 5200 1700


Uspinjače I. etape osiguravaju normalni kružni tok za cea 1700 skijaša
na sat.
Pretpostavlja se da bi u vrijeme vikenda uspinjače uz čekanje moglo
koristiti oko 4-000 skijaša.
U cilju proširenja korištenja prostornih mogućnosti u II. etapi planira se
izgradnja slijedećih staza i uspinjača:


Lokacija
Denivelacija
m
Duljina
staze
m
Površlina
staze
im2
Kapacitet
uspinjače
na sat
Kružni
kapacitet
skijanje
Krapani II
Nova Draga
Veliki Torovi
180
250
200
600
1500
550
35000
45000
40000
900
900
900
250
450
250
Dumanić — MirnaMilivojika
II 455
350
1200
1400
85000
85000
1200
900
400
450


UKUPNO: 1435 5250 290000 4800


Uspinjače II. etape mogu zadovoljiti u toku jednog skijaškog dana daljnjih
oko 3200 skijaša, pa ukupni kapacitet I. i II. etape iznosi oko 5700 skijaša,
a u danima vikenda i do 8000 skijaša.




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 243     <-- 243 -->        PDF

Gradnjom skijaških staza III. etape


1. Kula — Žuta poljana
2. ,, — Vrbovska poljana
3. „ — Veliko Duboko
te uspinjača:


1. Kula — Žuta Poljana
2. ,, — Vrbovska poljana
3. „ — podnožje Crnog Vrha
4. „ — Veliko Duboko
spojile bi se sve prostorne mogućnosti Bjelolasice u jedan funkcionalno povezani
sistem skijaških staza i uspinjača.


Osim navedenih uspinjača i skijaških staza Studija predviđa gradnju dva
podcentra za sportsku rekreaciju u ljetnim mjesecima i to:


1. podcentar Vrelo
2. podcentar Jasenak
U ovim podcentrima igradili bi se otvoreni objekti za ljetnu sezonu i otvoreni
objekti za zimsku sezonu te zatvoreni objekti. Od otvorenih objekata koji


Snimio: N. Zrnić




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 244     <-- 244 -->        PDF

bi se izgradili za ljetnu sezonu u Vrelu spomenuti ćemo igrališta za tenis, odbojku,
košarku, mali golf, boćanje, TRIM-staza, dječje igralište i drugo, a od
otvorenih objekata za zimsku sezonu predviđa se klizališta, staza za sanjkanje,
kuglana na ledu. Od zatvorenih objekata predviđa se dvorana (28 x 14 m),
TRIM-kabinet, kuglana, bazen i dr. Slično bi se izgradilo i u podcentru Jasenak.


Osim ovih objekata u centru se predviđa izgradnja nogometnog igrališta
(105 x 70 m), atletska staza, te prostor za bacačke i skakačke sportove, hipodrom,
sportski aerodrom i dr.


U sklopu ovih objekata Studija predviđa prostore za zdravstvenu preventivu
i klimatsko-zdravstvene aktivnosti.


Sportski i rekreacijski centar Bjelolasica prostire se na terenima koji su
izvanredno zanimljivi za planinarenje, turističke šetnje i planinsku rekreaciju
uopće. Ova mikrozona pored Bjelolasice ima niz vrhova koji su interesantni
za planmarenje, a posebno se ističu već poznate Bijele i Samarske stijene


(1.335 m), Kula (1.533 m) te Klek (1.182 m) kolijevka planinarstva u Hrvatskoj.
S obzirom na turističko-sportski razvoj na makrozoni Bjelolasici bilo je
potrebno odrediti glavna obilježja planinarskoga sadržaja u torn području —
Program za markiranje i uređenje planinarskih staza, za izgradnju planinarskih
kuća, te za uspostavljanje i opremanje stanica gorske službe.


Sistem planinarskih staza izrađen je na temelju pretpostavke da će i
ljeti i zimi biti veliki broj interesenata. Osnovicu sistema staza čini tzv. Bjelolasička
transverzala, Ovo se uklapa u načela suvremene planinske rekreacije
tzv. pokreta »Velikih pješačkih putova« koji naglo prodire iz Evrope u našu
zemlju. Ovaj pokret zahtijeva uređene i markirane staze kroz prirodu s noćištima
u turističkim objektima, planinarskim kućama i seoskim gospodarstvima.
Bjelolasička magistrala ima oblik osmice, a sastoji se od dvije glavne
staze na koje se nadovezuju sporedne, a to su:


— staza Vrelo — Gomirkovica — Kula, Begovo Razdolje — Matić poljana
— Jančarica — Vrbovska poljana — Kula, te Begovo Razdolje — Žuta poljana
— Kula i Vrelo — Ostrožica — Kula, kao i više prilaznih staza na Bjelolasičku
magistralu.
Iako u Studiji PSCR nije posebno obrađen lovni turizam on će svakako
imati značajno mjesto u turističkoj ponudi ovog područja. Ovo se posebno
odnosi na lov trofejne vrste divljači (medvjed, srnjak, divlja svinja, ris
i vuk).


Dana 19. prosinca 1986. godine na prigodnoj svečanosti uz predstavnike svih
radnih organizacija, društveno-političkih zajednica S. O. Ogulin i susjednih
općina, te najviših predstavnika republičkih organa pušteno je u rad 50%i
započetih kapaciteta.


Centar »Bjelolasica — Jasenak« gradi se na području Bjelolasice i Jasenka
za koji književnik August Šenoa piše: »Ljepo je to seoce, kuće drvene
istina, ali uredne i čiste, a pravilne kao po komandi, čovjek bi rekao da su
juče na raportu bile kom kumpanije. I narod je dobar, čist, bistar, pametan.
Ljudi kršni, gorštaci pod crven-kapom, ženske doduše manje lijepe, sve crnokose
i crnooke, ali zdrave i krepke, da, sav narod je tu pravi kremen.« (Vijenac,
1912).




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 245     <-- 245 -->        PDF

Jasenčani su prihvatili centar kao svoj, a kolone zaljubljenika prirode i
i zimskih sportova iz svih krajeva Hrvatske i cijele Jugoslavije koje se slijevaju
prema još nedovršenom Centru, najbolji je dokaz da su svi oni pojedinci,
naučne i stručne institucije, te društveno-političke zajednice, našli najbolje rješenje
koje pruža područje Gorskog kotara za razvoj zimskog turizma i sportske
rekreacije u SRH.


Deseci hiljada zaljubljenika ovog oblika rekreacije i zimskoga sporta neće
više morati odlaziti u slične centre Slovenije, B i H., Srbije Austrije, ItalijeŠvicarske. Ići će u centar svoje republike koji prema ljepoti krajolika i predloženim
studijama razvoja neće zaostajati za najljepšim centrima takvog tipa
u Evropi.


IZ JASENKA KOD OGULINA


Lov za medvjedom


.. . Prošle godine 1887. počesmo dne 28. siečnja obilaziti i za tri dana obidjosmo
šesnaest brloga.
U to doba godine ovuda je vrlo dubok snieg, obilazimo od jutra do mraka,
dnevice po 7—8—10 i više ura naporna hoda; jedva kroz jednu uru o podne


— ako nije gdje sjesti, stojeć — opočineš na toliko, da nješto malo založiš i
gucneš, kako ćeš se okriepiti i do na večer uztrajati. Nesmiješ mnogo jesti ni
piti, jer bi postao trom.
Tko poznaje ovdašnje planine i gore; briegove, koji se do 1100 — 1528
metara ponad mora uzdižu; ovdašnje kamenito i gričovito tlo; gorostasne klisure,
koje te kadno zastrašuju koliko se, svatko će uviditi, da nije lako cieli dan
gaziti snieg i do koljena i više koljena; uzpinjaj se kadšto i po uru strminom
kao na krov; onda opet spuštaj se i kotrljaj nizbrdice kao u bezdan; tu propani
u sniegu jednom nogom do kuka, jedva si ju izvukao, staneš i propaneš
drugom; na jednoć zapao si preko pasa, do pod ramena, sam se izvući nemožeš,
pomažu drugi; sav si natrušen sniegom, izpraznjuj žepove, izpraši iza vrata
i iz njedara. Sad se popni na strminu, s koje se ogledati nesmiješ; sad se provezi
kroz samu gorjet, puzaj, preskakuj; tu se protisni kroz šiljke i oštre grebene, ondje
poskoči niže; sad sjedni, pa se — baš kao u djetinstvu — odsanjkaj u dubinu od
mnogo metara. Ovakovi napori izmjenjuju se cio dan, kupaš se u svom znoju.
Pazi, da se neprehladiš, osobito kad staneš i odišeš na visovih, gdje vazda popuhuje.


— Da se laglje gazi snieg, gledajuć vazda pred noge, idemo jedan za drugim stopu
u stopu. Prednji obično si pod noge privežu »krplje« okrugle ili polukrugle, da
se manje propada u sniegu. Čvrstim sniegom, prelaziš, kuda inače nebi proći mogao.
Kad smo došli već bliže komu brlogu, malko popostanemo, da odahnemo.
Onda se razredimo, pak što brže kao juriš na brlog, da medjed — osjetiv nas


— nebi umaknuti mogao. Ali jurišeć i upadajuć u sniegu eto te pred gričem ili
izvaljenim stablom; koliko god paziš, na jednoć si zapao među kamenje ili među
granje do prsiju. Iz ovakove nezgode mirno ćeš se najbrže izvući; jer što se većma
vrpoljiš, teže je.
Pred samim brlogom po tradiciji izaziva se medvjed glasno: »čik medo,
ajd van! na mejdan!« Medvjed se koji brže, koji sporije odaziva mumljajuć i
i evo ga skokom iz brloga...


(J. M., Šumarski list 1988, str. 92)
551