DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 218 <-- 218 --> PDF |
PROIZVODNJA SULFATNE CELULOZE I KRAP-PAPIRA U PLAŠKOM I Branko PEŠUT* Kemijska prerada drva na području sirovinske baze Ogulinskog kraja, pa i šireg Ličko-goranskog područja, ima relativno kratko povijesno razdoblje, ali isto tako i neiskorišćene mogućnosti i povoljnu perspektivu razvoja. Početak ovog načina prerade drva pada krajem 1964. godine, kada je puštena u redovni rad Tvornica sulfatne celuloze i papira »Simo Dimić« u Plaškom. Studija o mogućnostima razvoja ove grane djelatnosti izrađena je mnogo prije, a u travnju 1953. godine komisija Saveznog zavoda za planiranje izradila je novi »Prijedlog perspektivnog razvoja industrije celuloze, drvenjače i papira FNRJ«. Ovim planom perspektivne izgradnje grane 123 omogućuje se opskrba tržišta potrebnim količinama papira, kartona i ljepenke za dulji niz godina i omogućava godišnja potrošnja od 10 kg po glavi stanovnika, sve na bazi raspoloživih domaćih sirovina. Stalni porast naše industrije, a osobito industrije proizvoda široke potrošnje, zahtijeva sve veće količine ambalažnog materijala, koji treba da zamjeni skupu, deficitarnu, drvnu, tekstilnu i limenu ambalažu. Dotadašnji ambalažni materijal može se zamjeniti jedino sulfatnom celulozom i kraft papirom. Zbog toga se već 1953. godine predlaže, pored proširenja jedne takve tvornice u Maglaju, izgradnja nove tvornice sulfatne celuloze i kraftpapira na bazi četinarskog celuloznog drva u SRH. Sirovinski sastav četinjača Gorskog kotara i Like to omogućava i kada se ne bi te prirodne mogućnosti iskoristile, naša privreda bi bila za uvijek prisiljena uvoziti velike količine ambalažnog papira. U isto vrijeme je uočeno, da ovaj bazen raspolaže sa znatnim količinama bukovog celuloznog drva, kojeg u perspektivi treba koristiti za proizvodnju celuloze i papira. Godišnji etat četinara u SRH tada je iznosio 450.000 m3 od čega se računa da na celulozno drvo otpada 23,6%, na ogrjevno (što je ustvari isto celulozno drvo) 8,7% ili ukupno 32,3%. Izraženo količinski to iznosi 145.350 m3 ili 193.300 prm. Količina pilanskih otpadaka iznosi 35.000 m3 ili 46.700 prm, što sve iznosi 180.350 m3 ili 240.000 prm. Ovi podaci pokazuju da je sirovina osigurana iz domaćih izvora ne samo za projektirani kapacitet već za njegovo daljnje povećanje, uz dodatak, da u ove podatke nije uvršteno celulozno drvo bora, kojeg se u SRH godišnje može potrajno sjeći 10—15.000 m3. Kao što će se iz pregleda maksimalne isporuke dobavljača celuloznog drveta u pojedinim godinama vidjeti, ogulinsko područje zajedno sa vrbovskim u navedenoj masi 1966. godine iznosi 60.327 prm ili 25%. (Tabl. 2) * Branko Pešut, dipl. inž. šum. Ogulin |