DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 194 <-- 194 --> PDF |
3. OD 1945. GODINE DO DANAS Da je bogatstvo ovih šuma bilo veoma primamljivo potvrđuje i činjenica da spadamo u red rijetkih zemalja i krajeva u svijetu za koje su već 1760. godine izrađene karte koje su prikazivale šumsko bogatstvo, a 1765. godine izrađen je Zakon o iskorištavanju šuma koji je svakako imao za cilj uspostaviti potpunu kontrolu Bečkih vojnih i trgovačkih krugova nad sječom i prodajom drveta. Razumljiv je tadašnji interes za ovaj zeleni rudnik jer su se mnogi trgovci- poduzetnici vrlo brzo i lako bogatili. Evo kako je to bilo na primjeru proizvodnje pepeljike (potaša, luga) što se na početku najviše spominje. Iz pepeljike koja se dobivala palenjem drveta (osam do dvanaest prm drveta davalo je jedan centili 100 kg pepeljika) na licu mjesta se izgrađivala pepeljika (lug) kao nezamjenjivi elemenat za proizvodnju stakla, sapuna i boja. 1829. godine zabilježeno je samo u Ogulinu 13 koliba sa koti ovima za dobivanje luga i proizvedeno 1.178 centi potaše. Za dobivanje jednog centa potaše zakupac je platio pukovniji za drva 2 forinta i 40 krajcera. Troškovi proizvodnje i prevoza iznosili su 5 forinti i 50 krajcera. Prodajna cijena bila je 11 forinti što znači zarada od 3,5 forinta po centu. Još veća zarada ostvarila se je na proizvodnji i trgovini francuskim dužicama koja je evala tih godina. Za sječu stabala potrebnih za 1000 komada dužica zakupac je platio 12 forinti, radnici su za svoj posao dobili 6 forinti, prevozni troškovi iznosili su 25 forinti, dok je prodajna cijena 1000 komada francuskih dužica u Senju bila 170 forinti. Sigurno da su poslovi sa piljenom građom i kasnije sa još traženijim željezničkim pragovima bili još unosniji, većeg obima i većih profita. Od unosnih zarada i profita gotovo ništa se nije davalo za unapređenje i olakšanje rada u šumi, uvjeti rada u šumi ostajali su vrlo teški. Kako u ovom kraju nije bilo drugih izvora zarade ponuda radne snage u šumarstvu bila je dobra, što je išlo u prilog poduzetnicima i zakupcima. Sve do oslobođenja zemlje 1945. godine iskorišćivanje šuma karakteriziraju ovakva obilježja. Napredak tehnike i tehnologije, znatno povećava upotrebu i preradu drva uvjetuje i snažni razvoj trgovine drvom, a trgovina i promet ne idu bez dobrih puteva i saobraćajnica. Glavni saobraćajni pravci našim područjem imali su osnovni cilj povezati interese trgovačkih centara u Mađarskoj i Austriji sa Jadranskim morem. Posebno su poslovi sa šumom postali interesantni i unosni. Glavni pravci su krajiška prometnica, kasnije nazvana Jozefinom, koja je povezivala Karlovac sa Senjom i Karlobagom preko masiva Velike Kapele, izgrađena je još 1779. god., te prije izgrađena cesta, zvana Karolina, koja je preko Mrkoplja povezivale Karlovac sa Sušakom. Obje te ceste bile su povezane od Karlovca do Zagreba sa cestom koja je još 1750. godine bila proširena i obnovljena. Interensatno je spomenuti da je prvi projekt za željezničku prugu sa konjskom vučom bio rađen od Siska preko Bandinog sela do Josipdola kako bi se trgovina i promet robom mogao odvijati dalje prema moru postojećim cestama preko Kapele. Znači, brzo se pokazalo koliko su ovi saobraćajni pravci bitni, a postojeće saobraćajnice nedovoljne, pa će Beč i Pešta naći računicu da grade modernu žerljezničku prugu prema Sušaku, odnosno Rijeci (1873) i prema Splitu (1918). 500 |