DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 193 <-- 193 --> PDF |
rezivanje stabala sa lisnatom pilom (Š. L. 1923. str. 608.). Na našem području međutim sječa i izrada drvnih sortimenata vršila se ručno sve do pojave jednoručnih motornih pila 1960/61. godine. Ing. Z. T u r k a 1 j opisao je 1926. godine oruđa, kojima se vršila sječa i izrada u područnim šumama. Iz dostupnih podataka — oglasa dražbi vidi se, da su se i poslije prvog svjetskog rata mnogobrojne pilane snabdjevale oblovinom kupovinom drvne mase na panju. Ogulinska imovna općina oglasila je 1928. godine prodaju samo 42.700 m3 oblovine, — već se osjećala nadolazeća ekonomska kriza. Poslije 1930. godine vjerojatno se većina pilanara snabdjevala potrebnom oblovinom po Zakonu o zaštiti domaće drvne industrije, a dio kupovinom izrađene oblovine u vlastitoj režiji državnih šumarija. Po napisu prof. dr. Vajd e »Uzroci bespravne sječe i njihovo uklanjanje « na ogulinskom je području početkom 1941. godine postojalo 38 pilana: 13 parnih za 20 punih jarmača i 25 pilana na vodeni pogon sa 27 venecijanera. Profesor je ocjenio da bi za podmirenje svih potreba u drvu ogulinskog područja trebalo: — za podmirenje kapaciteta pilana 102.000 m3 neto oblovine — za podmirenje lokalnih potreba građe 30.000 m3 neto oblovine — za podmirenje lokalnih potreba u ogrjevu 90.000 m3 neto bukve Ukupn o 222.000 m3 netto mase Sveukupno je trebalo osigurati 314.000 m3 brutto mase od čega 50"Vo četinjača. Po prof. dr. Vajd i etatne mogućnosti područnih šuma bile su jedva 50*/« potrebne količine. To je dakako bila mogućnost samo otvorenih šuma. jer potencijali cijelog područja, uz potpunu otvorenost, mogu podmiriti gornje potrebe. Kao otežavajuću okolnost za očuvanje šuma prof. dr. Vajda spominje množinu trgovaca drvom — njih 40-ak, koji su samo 1940. godine otpremili u inozemstvo oko 1.000 vagona ogrjevnog drva, dobrim dijelom nelegalno stečenog. I pojedini privatni pilanari na sličan su način osiguravali dio potrebne oblovine za svoje pogone. Kako piše dr. Vajda, seljak je u najviše slučajeva bio neposredan izvršilac šumskih šteta, ali je jednako ili više trebalo kažnjavati izrabljivače njegova siromaštva — pilanare i trgovce drvom. Iskorišćivanje šuma u promatranom razdoblju pokazuje velika kolebanja u sječenim količinama, premda je očita tendencija sve veće potrebe i potražnje za drvnim proizvodima povećanjem stanovništva i njegovog standarda, uporabne vrijedosti drva te konjukture na vanjskim tržištima. Razvoj pilanarstva, njegov polet ili stagnacija, pratio je polet odnosno nazadovanje korištenja šuma. No mogući etat šuma nije nikada bio iskorišten u potpunosti. Uvijek je manjkalo sredstava za otvaranje šuma a privatnik, čiju je dobit osiguravao šumski radnik i kirijaš teškim i jeftinim radom, gradio je samo najnužnije prometnice. Stoga smo u poratnim godinama naslijedili toliko neotvorenih šuma — prašuma, te je nedovoljna otvorenost šuma i danas glavni razlog nepotpunog korištenja šuma. |