DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 192 <-- 192 --> PDF |
radničke klase ogulinskog područja. Šumski radnici, budući da sječu vrše sezonski uz svoje poljoprivredne radove, vode se kao seljaci. To još više vrijedi za kirijaše na vuči ili prijevozu drvnih proizvoda. Život šumskog radnika nije bio lagan. Put do radilišta — sječina bio je dug i naporan, a ako se, radi udaljenosti radilišta, stanovalo u šumi, uvjeti stanovanja i prehrane bijahu primitivni i loši, posao težak i naporan, a zarađivalo se malo. U napisu o Anti K e r n u (SL 1919. str. 147.) spominje se među ostalim, kako je sam A. Kern (radio u Modrušu i Ogulinu od 1887. do 1902.) pripovjedao, da su sječine bile udaljene od Modruša tri do četiri sata hoda, da se radilo i zimi i za najvećih snjegova a spavalo »u veoma primitivnim naprvo sasvim otvorenim kolibama«. Deke su nosili sa sobom ponedjeljkom a subotom ih vraćali u Modruš. Kako li je tek bilo šumskim radnicima? Kasnije su sagrađene solidnije barake. Pilanari su obično sami snabdjevali radnike prehrambenim proizvodima i pićem te i na taj način zarađivali. Poduzeće i pilanari koji su kupovali drvo na panju i sami izrađivali drvne Sortimente bili su dužni izgraditi izvozne puteve i vlake te pridržavati se šumskog reda. Dražbenim zapisnikom Zagrebačke direkcije šuma (ŠL 1923. str. 148.), tražilo se od kupca da odmah po sječi oguli koru sa smrekovog stabla, a za polomljena ili bez dozvole oborena stabla bila je određena odšteta. Ogulinska imovna općina dražbovala je 1923. godine mnogobrojne sječine u Šumarijama Ogulin, Plaški i Brinje za potrebe lokalnih pilana. Neke sječine kupili su trgovci i pilanari van Ogulina (Žuta Lokva, Brlog), dio sječina ostao je neprodan i naknadno dražbovan a kupci su bili pilanari u Jasenku, Ogulinu, Jezeranama, Stajnici i Gomirju. I državna Šumarija Ogulin prodala je dražbom 1.500 m3 jelovine i 650 m3 bukovine. Zanimljivo je, da je u udaljenijim sječinama kod bukovine procjenjivana količina samo oblovine, bez procjene količine ogrjevnog drva, dostalac je kupnjom i bez naknadne premjerbe dobio cjelokupnu drvnu masu. U udaljenim i slabo otvorenim predjelima Šumarije Brinje (Runjavica Pišćetak) na dražbu je stavljena približna (aproksimativna) količina građe jele i bukve uz iskličnu cijenu za jedna kubik svake vrste drveta, ali uz naknadnu premjerbu izrađenih količina. Postignute su dosta različite cijene, ovisno o udaljenosti od pilane odnosno željezničke stanice. Tako je postignuto: — za jelovu oblovinu — 95 din./m:! u predjelu »Kozarac« (Šumarija Gomirje) i 120 din. u Zarinu Šumarije Brinje, dok je u predjelima »Runjavica «, »Pišćetak« i »Zrnić Poljana« Šumarije Brinje postignuto svega 40 din. za 1 m3 jelovine, — za bukovu oblovinu postignuto je u Gomirskoj Kosi pod Kamačnikom Šumarije Gomirje 135 din/m3, a u Runjavici, Pišćetku i Zrnić poljani oko 20 din/m3. U predjelu »Kucaj« i Vrh Ponikve Šumarije Ogulin za bukovu građu i ogrijev postignuto je prosječno po 37 din/m3, dok je u Humcu Šumarije Plaški za bukov ogrjev plaćeno 18 din. po m3. Zanimljivo je spomenuti da već tada ima zabilježbi o pojavi motornih pila sa lancem za rezanje (Šl 1923. str. 606.) kao i o stroju za obaranje i pre |