DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 191 <-- 191 --> PDF |
u Plaškom sagradi parnu pilanu. Ne znamo da li je ova prodaja uspjela, jer se pilana u Plaškom spominje 1918. godine, a veleprodaja »Krasnica« sa 47.000 stabala ponovno je dražbovana i prodana 1913. godine. Prethodne 1912. godine Ogulinska imovna općina iznijela je na prodaju 77.623 stabla sa kubaturom od 160.000 m3 — 33.250 stabla četinjača. Kubatura srednjeg stabla ove prodaje iznosila je jedva nešto preko 2,0 m3. Krupna stabla u dostupnim šumama već su bila iskorištena. Kraljevsko šumarsko ravnateljstvo u Zagrebu prodalo je dražbom kod državne šumarije Jasenak 1910. godine sječine: — V sjekored (predjel »Ostrožica« sa 6,306 m3 bukove i 5.984 m3 jelove oblovine, — VI sjekored (predjel »Dumanić«) sa 9.404 m3 bukove i 22.348 m3 jelove oblovine, Ukupno je prodano 44.042 m3 oblovine od čega 15.710 m3 bukove i 28.332 m3 jelove oblovine. Manje količine u državnoj Šumarije Ogulin kupili su gomirski pilanari Mrvoš i Bačić. U istom Šumarskom listu (1910. str. 191.) objavljena je i dražba manje količine bukovih, jelovih i javorovim stabala Ogulinske imovne općine, Šumarija Ogulin, Plaški. Brinje, Drežnik, Senj i Modruš. Dostalci su pilanari i trgovci: Parac iz Brinja, Murković iz Stajnice za pilanu u Ličkoj Jasenici i trgovac Zrne iz Modruša. Prema podacima gospodarstvene osnove za g. j . »Mala Javornica« iz 1928. godine u toj je jedinici u razdoblju od 1882. do 1896. posječeno 108.000 m3 četinjača i 257.000 m3 listača, ukupno 365.000 m3 ili 24.300 m3 godišnje, a od 1897. do 1952. godine (29 godina) svega 85.000 m3 četinjača i 75.000 m3 listača, ukupno 161.000 m3 ili 5.550 m3 godišnje. Najveća masa u ovom razdoblju iskorištena je 1900. godine — 50.000 m3 jele — te 1901 — 1903. — 36.000 m3 pretežno četinjače. Te količine prodane su vjerojatno nekoj većoj firmi. Kasnije sve su to male prodaje pretežno bukovine. Vjerojatno su gospodarske jedinice Velika Javornica i Ogulin u tom razdoblju jače korištene, posebno g. j . »Ogulin « kao najotvorenija i najbliža željezničkoj pruzi. Po svršetku prvog svjetskog rata podižu se nove i proširuju stare pilane: u Ogulinu parna pilana »Ogulin — Lika« kapaciteta 30.000 — 40.000 četinjača sa 300 zaposlenih, — u Josipdolu pilana »Katnić« sa 50 zaposlenih i kapaciteta 10.000 m3 četinjača, a u Plaškom pilana (Jugoslavenska industrija drva) kapaciteta 20.000 m3 oblovine sa vlastitom šumskom željeznicom u g. j. »Krasnica«. Početkom 30-tih godina ponovo se grade pilane — pilana u Plaškom prestala je raditi 1931. godine — i to u Jasenku pilana Mamula sa 25 zaposlenih, u Gomirju pilana Braun sa 34 zaposlena (izgorjela 1935. goine) te u Saborskom pilana Vilhar sagrađena 1933. godine kapaciteta 30.000 m3. U Drežnici radi pilana i mlin Tatalović za 150 zaposlenih, a u Brinju već spomenuta pilana Parac. U Ogulinskom Zagorju još 1924. godine potočara Rupčić na izvoru Mrežnice preuređena je na parni pogon i zapošljava 37 radnika. Mnoge pilne su gorjele i bile obnavljane, mjenjale vlasnike, obustavljale rad i ponovno ga započinjale, te ih je teško slijediti ili ih sve spomenuti. No 30-tih godina i kasnije oko tisuću zaposlenih pilanskih radnika čine jezgro 497 |