DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 190 <-- 190 --> PDF |
Firme i pilanari kupovali su stabla u ležećem stanju uz naknadnu premjerbu izrađenih sortimenata. Državne šumske uprave napustile su takovu prodaju već 1897. godine (ŠL 1897, str. 93.) jer je kupac «-njemu na izradbu otkazano drvlje po svojoj volji, ali ne uvijek i na koju korist šumoposjednika, izrađivao«. I sama je procedura od procjene i prodaje do izvlačenja i odvoza iz šume izrađenih proizvoda bila dosta zamršena i dugotrajna. Najprije se na temelju »gospodarstvene osnove« sastavila drvosječna osnova za dotičnu godinu sa ocijenjenim ukupnim sječivim drvnim prihodom. Taj prihod ponudilo se na prodaju javnom dražbom i prodalo onom kupcu, koji je najpovoljniju cijenu po m3 za tehnički sposobno ili ogrijevno drvo ponudio. Potom je Šumarija doznačila dostalcu poprilici onu količinu oblovine (ogrijeva) za koliko je položio akontacije, a trgovac je pristupio izradi drvnih proizvoda za koje su doznačena stabla bila sposobna i koji su se tražili na tržištu. Trgovac je izrađene Sortimente mogao izvoziti tek po primitku i sastavu konačnog obračuna. Cesto je kod primanja sortimenata dolazilo do sporova između Šumarije i kupca, da li je on izradio sve »tehnički sposobno drvo u Sortimente. Kraljevski šumarski ured državnih šuma u Otočcu (nadležan i za državne šume ogulinskog područja) namjeravao je prodaju »postojećih stablih bez premjerbe « uvesti od 1898. godine. Po mišljenju pisca članka (SL 1898.) državna je uprava očekivala, da će kupnjom cijelih stabala trgovci sirovinu bolje koristiti, da će vremenom i cijena drvnu porasti, a šumarskom osoblju posao biti olakšan. Da bi barem donekle bilo sigurno, koliko stablo pojedinog prsnog promjera može dati »gradiva i goriva«, trebao je upoznati »izradbeni postatak (gradiva i goriva) u razmjeru prema drvnoj gromadi«. Taj faktor mogao se najsigurnije utvrditi praćenjem podataka o premjerbi stabala kroz pet godina na »istoj stojbini uzrasta kao i ona koja prodavati namjeravamo.« Da bi se drvna gromada, kubični sadržaj stojećih stabala što točnije utvrdio, izrađene su lokalne kubične skrižaljke. Takove skrižaljke za jelu Šumarije Ravna Gora izradio je M. Tordony 1897. godine. Nakon 1900. godine grade se nove pilane. U Ogulinu se 1904. godine spominje i pilana Stošić Josipa, a u Josipdolu pilana na benzinski pogon Sojat Stjepana. Slijedeće 1905. godine počela je radom obnovljena pilana Neuberger u Ogulinu na mjestu izgorjele 1904. godine. Zabilježeno je da su kirijaši u Jasenku 1904. godine štrajkali 4 mjeseca, nakon čega je firma Neuberger prodala pilanu Jasenak Hrvatskom industrijskom društvu u Sušaku. Godine 1907. pilanar iz Rijeke Ante Bačić gradi pilanu u Gomirju, a drugi Bačić u Plaškom na rijeci Dretulji. Godine 1911. sagrađena je u Brinju pilana Parac, a 1912. godine na željezničkoj stanici u Gomirju pilana za bukovinu iz Cetina. Na gomirskom području spominju se i dvije pilane Mrvoš: na Ribnjaku te pod Tićevim kod Ljubošine. Sve te mnogobrojne pilane snabdijevale su se oblovinom iz područnih šuma. Ipak u Šumarskim listovima iz tog doba ima malo podataka o dražbama u državnim šumama, dok se oglasi dražbi šuma Ogulinske imovne općine češće pojavljuju. Tako je 1903. godine dražbovano 92.680 stabala (66.000 stabala u gospodarskoj jedinici »Krasnica« Šumarije Plaški) uz uvjet, da kupac |