DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 181     <-- 181 -->        PDF

Gospodarski najznačajni su EGT:
I—C—10 (podtip »a« i »b«) koji je definiran zajednicom Fagetum croaticum
abietosum Ht,
I—D—10 za koji je karakteristična zajednica gorske šume bukve (Fagetum
croaticum montanum Ht.)
Visokovrijedne su šume tipa I-C-40 zajednice gorske šume smreke — Piceetum
craticum montanum, te šume jele na dolomitu — Abietum dolomiticum
prov. — tip I—C—61.
Floristički zanimljiva zajednica hrasta lužnjaka — Genisto — Quercetum
roboris, tip I—G—10 nalazi se jedino u Drežničkom Polju, dok je na vrhu
Bjelolasice fragmentarno zastupljena zajednica bora krivulja — Pinetum mughi
croaticum Ht., tip I—A—10. Spomenimo još reliktnu zajednicu običnog bora
Hellebor o-Pinetum — Ht., tip I—D—31, u »Borovu vrhu« — Lička Jasenica
koja predstavlja ostatak nekadanje šume bora širokog rasprostranjenja.
Sadašnje stanje drvne mase očuvanih sjemenjača je niže za oko 30%´ od
normalnog stanja, omjer smjese četinjača : listače je 0.4 : 0.6, a treba biti
obrnuto, dok je prirast niži od normalnog za blizu 50´%>, što uzrokuje i niži
etat od normalnog.
Najveće razlike postojećeg stanja i normalnog su u broju stabala. Sadašnji
broj stabala je često dvostruko manji od normalnog koji se po EGT
kreće od 700 do 1.000 stabala po ha. Naravno da nije uspostavljena ni normalna
distribucija stabala po debljinskim razredima, a time ni temeljnica i
ostali elementi koji proističu iz broja stabala.
Međutim, komparacijom sadašnjega stanja elemenata normale, naročito


broja stabala, po Klepcu stanje je daleko povoljnije, jer pojedini elementi odstupaju
na samo 10 — 20"/», a velik broj odjela ima približno normalno stanje.
Kod degradiranih sjemenjača i panjača odstupanja od normalnog stanja


su znatnija, te je prvenstveni cilj gospodarenja njihovo dovođenje i približavanje
normalnom stanju.


Kako je 70-tih godina postojala velika nestašica radne snage za vršenje
terenskih taksacionih radova to se od 1972. do 1975. pokušalo smanjiti obim
terenskih radova metodama izmjere stabala, koje traže što manje radne snage,
Stoga je drvna zaliha Šumarije Brinje godine 1972. i 1973. utvrđena metodom
»Inventure drvne mase izmjerom uzoraka određenog iz lista s taksacijskim informacijama
«, kako ju je prikazao prof. dr. Z. Tomašegovi ć u Šumarskom
listu 1971. godine (13) i detaljno objasnio u posebnom radu za Šumske
gospodarstvo Ogulin 1973. godine. Po metodi terenska mjerenja vršila su se
samo u određenom broju ždrijebom određenih sastojina.


U tridesetak odjela Šumarije Jasenak drvna zaliha utvrđena je »Bitterlichovom
modificiranom metodom za utvrđivanje drvnih masa.« (ing. Todorović ,
Beograd 1974.)


Ali za obje metode nisu bile ispunjene neke pretpostavke niti su bile dovoljno
provjerene, da bi se trajnije primjenjivale. Osim toga »Pravilnikom za
izradu šumsko-privrednih osnova, osnova gospodarenja i programa za gospodarenje
šumama« 1976. godine bio je određen način izmjere šuma. Istim je
pravilnikom određeno uređivanje šuma i utvrđivanje etata po ekološko-gospodarskim
tipovima, čime je prestala primjena »Novog sistema« prof. dr. Klepca


487