DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 168     <-- 168 -->        PDF

Osnivanjem šumarija Modruš, Drežnik i Krivi Put pojedine od ovih gospodarskih
jedinica predane su na upravu novoosnovanim šumarijama.


Gospodarske osnove za ove jedinice izrađene su od 1883. do 1885. godine,
temeljem odredbe člana 21. Zakona od 1883. godine po kome Gospodarski
ured Imovne općine ima sastaviti »obći nacrt šumske radnje«, čim šume i
šumsko zemljište primi na upravu.«


Čudno je da redni brojevi i unutarnje razdjelenje većine tih prvotnih jedinica
nisu mijenjani za cijelo vrijeme trajanja Ogulinske imovine općine,
osim u jedinica VII Šumarije Ogulin i jedinice V Šumarije Brinje, koje su
kasnije uređivane uz detaljnije unutarnje razdjelenje. Te jedinice vjerojatno
su prvotni distrikti kao i u državnim šumama.


Nijedna od tih gospodarskih osnova nije sačuvana. Po Naputku iz 1881.
godine (»Naputak za izmjeru, procjenu i uređenje gojitbe šuma imovnih općina
u Hrvatsko-slavonskoj Krajini«) etat je određivan po formuli austrijske kameralne
takse. Razdjelenje je bilo veoma grubo a odjeli ogromni. Tako je
cijela današnja gospodarska jedinica »Stajnička Kapela« površine oko 2000 ha
bila razdijeljena u svega tri odjela.


Revizija tih osnova izvršena je od 1893. do 1895. godine, no i one su sve
izgubljene. Po svjedočanstvu I. Partaša tim je revidiranim osnovama napuštena
austrijska kameralna taksa i primjenjena normalno — zališna metoda Hundeshagena.


Da bi se etat sječina, koje će doći na red za sječu u prvih deset godina
ophodnjice što točnije utvrdio a etat dobiven formulom kontrolirao stvarnim
stanjem sastojina, Partaš se zalagao za doznake na primjernim površinama veličine
0,5 ha ili jedno k.j. Dijeljenjem ukupnog etata dobivenog formulom sa
prosječnim etatom po jedinici površine dobivenim pokusnom doznakom dobivena
je približna površina na kojoj će taj etat biti moguće doznačiti. Potom
se izvršila stvarna doznaka. Tako su imovne općine postupale kod veleprodaja
dražbama.


Skoro sve čiste bukove sastojine ogulinskog područja diobom su pripale
Ogulinskoj imovnoj općini. U njima se gospodarilo prebornim sječama kao i u
mješovitim šumama jele — bukve. Njima se nije ni u jednom momentu pokušalo
gospodariti kao sa jednodobnim visokim sjemenjačama, a najveći dio
tih šuma bio je stvarno van gospodarenja. Iz predjela bližim naseljima pučanstvo
se snabdjevalo ogrijevom, te su te šume često preiskorištene ili pretvorene
u panjače, dok su udaljene šume uglavnom ostale nedirnute.


Površine zemljišnih zajednica kao pretežno pašnjačke površine nisu bile
uređivane. Ipak je takvih pokušaja bilo. U Izvješću šumarskog izvjestitelja
županije Modruško-riečke 1887. god. stoji »kako se je ukazala potreba da se
urede seoske šume upravne obćine Drežnica u površini od 2750 jutara, te
su u tom pogledu shodne odredbe izdane na kraljevsku kotarsku oblast u
Novom.« Te šume da je uredio i privremeno ih vodi upravitelj državne šumarije
u Jasenku. No to je jedini poznati slučaj uređenja zemljišnih zajednica
u nas, od kojeg uostalom ništa nije sačuvano.


3.3. Prijelaz na oplodne sječe u državnim šumama
Kako se poslije 1890. godine u državnim šumama gradilo malo šumskih
cesta, to se u drugom a posebno u trećem desetgodištu ophodnjice od 1882. —


474