DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 158 <-- 158 --> PDF |
No koliko god propisi bili strogi i unatoč vojnoj disciplini čuvanje šuma bio je težak zadatak, o čemu svjedoče podaci o brojnim šumskim štetama u to vrijeme. 2. ŠUMSKE STETE Krijumčarenje šumskim proizvodima i naročito dovažanje »nelegitimnim načinom dobivenih trupacah na pilane na području kr. kot. oblasti u Ogulinu« u velike je mah preotelo«, kako proizlazi iz tužbe Kralj, šumarskog ravnateljstva u Zagrebu Zemaljskoj vladi 1890. godine (Šumski Zakoni str. 52), premda je još 1883. godine bila izdana posebna okružnica »sbok prepriečenja kriumčarenja drvom«. Izvješće o stanju šumske uprave za drugo polugodište 1891. godine u Modruško- riečkoj županiji govori o velikom broju šumskih šteta. Izvjestitelj uzroke tolikim šumskim štetama nalazi u bijedi pučanstva, velikim lugarskim srezovima, te kukavnim plaćama lugara, koje da »ne dostaju niti za prehranu jedne osobe, a kud i kamo za mnogobrojnu obitelj«. Izvješće navodi da se istrebljenje koza ozbiljno provodi, tako da krajem 1891. godine na području Županije nije bilo niti jedne koze. Po izvješću za 1889. godinu u Kotaru Ogulinskom bilo ih je 1108, a u Drežnici, tada su sastavu Kotara Novi Vinodol, oko 400 komada. Koze su međutim preživjele sve odluke o zatiranju i održale se do poratnih dana.. Godine 1936. bilo ih je samo na području općine Ogulin izbrojano 2956 komada. Godine 1899. zabilježeno je u šumama Ogulinske imovne općine 8716 slučajeva šumske štete, godine 1900. bilo je 9148 prijava, 1901. godine 12243 i 1902. godine 9755 slučajeva šumske štete, te 1903. godine 10394 prijave. Jedan dio bio je presuđen i naplaćen u novcu — oko 300/o, dio je 1902. i 1903. godine obrađen pošumljavanjem ili je bio otpisan — 50%», dok je svega 20°/o ostalo neutjerano ili nerješeno. Ranijih godina bilo je naplaćeno ili utjerano svega 15 do 20% prijavljenih šteta, a uspjeh iz 1902/3. godine nije se više ponovio. Najvidljiviji efekat izvršenih pošumljavanja u ime presuđenih šumskih šteta nalazi se u Saborskom, gdje je u predjelu »Titra« sačuvano oko 100 ha vrlo lijepih smrekovih sastojina. Između dva rata situacija se u pogledu šumskih šteta nije bitno izmjenila. Po prof. dr. Z. V a j d i, tada upravitelju Državne Šumarije Ogulin, seljak je u najvećem broju šumskih šteta bio neposredni izvršilac, no stvarnih krivaca i izrabljivača njegova siromaštva bilo je bezbroj. Oni su se koristili konjunkturom drva neposredno prije drugog svjetskog rata i seljakovom bijedom da bi se obogatili a ostali časni, dok je seljak osuđivan i kažnjavan. Bili su to prvenstveno pilanari i trgovci drvom. U zemljišnim zajednicama štete nisu ni prijavljivane. Površine zemljišnih zajednica bile su u velikom dijelu potajno podijeljene među ovlaštenike: svako je gajio »svoju šumu« i kosio »svoju« steljnicu — bujadnicu. U državnim i imovinskim šumama bilo je u samo dvije godine — 1939. i 1940. — prijavljeno 10719 šumskih šteta sa obračunatom vrijednosti od 1.440.025 dinara, od čega je naplaćeno svega 42611 dinara ili 3%. 464 |