DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 156 <-- 156 --> PDF |
ZAŠTITA ŠUMA Petar NEŽIC* 1. ORGANIZACIJA I PROPISI Već prvim pisanim dokumentima o gospodarenju šumama Vojne Krajine Karlovačkog generalata — »Privremenim šumskim redom« iz 1764. godine bile su određene vrlo stroge mjere čuvanja i zaštite šuma — pod prijetnjom najteže odgovornosti dotičnog pukovničkog zapovjednika nije se smjelo ni jedno živo stablo ni posjeći ni iskrčiti, a nije se smjelo ni oguliti, niti po pastirima potpaliti, prevršiti ili inače oštetiti, — za ogrjev bilo je odobreno koristiti samo leževinu i izvale, — svakom lugaru trebalo je dodijeliti na čuvanje po jedno okružje uz jamstvo lugara, da će se u njegovom okružju »vaditi samo vjetrolomi i suhare i proredom vaditi stabla da mladik može bolje rasti.« Svako kršenje šumskog reda lugar je morao prijaviti zapovjedniku kumpanije — čete, — zabranjeno je puštati u šume koze, a kao veoma štetne po šume trebalo ih je zatrti u roku od 6 godina. Zabranjeno je kresanje brsta kozama. Na sastanku u Karlovačkom generalatu veljače 1765. godine zaključeno je, da se za šume Otočke pukovnije (u koju su još uključene šume Šumarije Brinje) te šume Okružja Drežnica Ogulinske pukovnije postavi šumar sa sjedištem u Krasnu. Ostalim šumama Ogulinske pukovnije te šumama Slunjske pukovnije da upravlja šumar sa sjedištem u Petrovoj Gori. Šumaru u Krasnom trebalo je dodijeliti za veoma udaljeno okružje Drežnica kao pristava najboljeg šumara i lovca, te mu uz plaću dati još neki primjereni dodatak. Da bi se spriječilo krijumčarenje krajišnici su morali prodavati građevno drvo državnim skladištima, dok su gorivo drvo slobodno prodavali u Senju i Karlobagu. Tada prihvaćenim »-Naputkom za šumare«, a posebno »Osnovama točaka za šumski red«, doneseni su još detaljniji te novi propisi o čuvanju i zaštiti šuma, a potvrđeni oni iz »Privremenog šumskog reda«: — bila je zabranjena izrada šindre i dužice u dostupnim šumama, a dozvoljena samo u predjelima u kojima se četinjače nebi mogle na drugi način iskoristiti. Bilo je strogo zabranjeno zasjecanje »špananje stabala«, — lugari su morali stanovati što bliže šumi, kako bi je mogli trajno nadgledati i čuvati. Trebali su prijaviti nepoznata lica koja se kreću po šumi, — bila je zabranjena sječa brestića, jasenića, javorića i brezica za obruče, te upotrebljavati njihovu koru za pletenje užadi. Smjeli su se međutim praviti * Petar Nežić, dipl. inž. šum. šum. savjetnik u m., Ogulin |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 157 <-- 157 --> PDF |
obruči od bukovih ili ljeskovih izdanaka, jednako se nisu smjela sjeći mlada stabalca za podvaljke (valjčići) za podtrupce već su se morale koristiti u tu svrhu grane, leževina i izvaljena stabalca, — zabranjeno je loženje vatre u šumi i u blizini šuma, — da bi se spriječilo prisvajanje šumskog zemljišta određeno je, da se rubna stojeća stabla uz poljoprivredna zemljišta obilježe te da vrijede kao međaši. Predviđen je kazneni postupak i oštre kazne za izazivanje požareva, za krađu te oštećivanje stabla i pomlatka. Krađe je trebalo spriječiti i zatvaranjem sporednih šumskih puteva pregrađivanjem suhozidima. Dvadesetak godina kasnije — 1787. godine izdan je još strožiji šumski red te ponovno 1837. godine. Šumskim redom iz 1787. godine bilo je naređeno, da u slučaju požara šume svi stanovnici susjednih mjesta moraju pomoći u gašenju. Koze su smjeli držati samo siromašni krajišnici, a u interesu boljeg čuvanja mladih šuma od šteta po stoci trebalo je pojedine površine staviti pod zabranu. Još 1829. godine bilo je dopušteno, da se odšteta za šumsku štetu, koja se se nije mogla utjerati smije pretvoriti u tjelesnu kaznu. Općim šumskim Zakonom koji je u Vojnoj Krajini uveden 1860. godine propisane su detaljne mjere zaštite i čuvanja šuma, aktualne sve do naših dana. Mnoge mjere i odredbe trebale su zaštititi šume od požareva. Propisan je režim loženja vatre u raznim vremenskim i terenskim uvjetima, strogi nadzor nad kretanjem ljudi posebno u vrijeme suša, stvaranje vatrobranih prosjeka te njihovo čišćenje i čišćenje rubova šuma od zapaljivog materijala, proredbe četinjača i kresanje donjih grana u kulturama četinjača, zatim uzgoj mješovitih sastojina. Određene su dužnosti i ponašanje šumarskog i čuvarskog osoblja, vlasti i stanovništva kod gašenja požareva, a izgorjele površine mladika listača trebalo je u doba mezgre posjeći na čep radi brže obnove. Za nepovlasno prisvajanje šumskih proizvoda ili oštećivanje stabala i podmlatka propisane su kazne i postupak za utvrđivanje krivnje i visinu odštete. Kod toga je naređeno, da u Vojnoj Krajini za površine u kojima nije završen postupak razgraničenja na državne i imovinske šume nepovlasno prisvajanje šumskih proizvoda bude prekršaj, a ne krivično djelo kao u ostalim šumama u Hrvatskoj. I ta je odredba, po mišljenju tadanjih šumara bila uzrokom velikom broju šumskih šteta u imovinskim šumama. Ta odredba, po Dr. Vajdi zadržala se sve do 1940. godine. Šumarskom i lugarskom osoblju stavljeno je u dužnost da osmatra i opaža štete od kukaca te da poduzima mjere zaštite, a o većim zarazama da obavijesti i nadležne organe vlasti. Zabranjeno je napasivanje većeg broja stoke dopuštenog za pojedine površine. Za ogulinsko i ličko područje naređeno je 1888. godine da se paša povremeno ograniči na određene površine, a držanje koza trebalo je »-primjereno« stegnuti odnosno mjestimice ukinuti. U tom je smislu skupština Modruško-riečke županije krajem 1888. godine donijela odluku o zabrani držanja koza. Ovom odlukom omogućeno je držanje koza u pojedinim slučajevima: siromaštvo ili stajski uzgoj koza. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 158 <-- 158 --> PDF |
No koliko god propisi bili strogi i unatoč vojnoj disciplini čuvanje šuma bio je težak zadatak, o čemu svjedoče podaci o brojnim šumskim štetama u to vrijeme. 2. ŠUMSKE STETE Krijumčarenje šumskim proizvodima i naročito dovažanje »nelegitimnim načinom dobivenih trupacah na pilane na području kr. kot. oblasti u Ogulinu« u velike je mah preotelo«, kako proizlazi iz tužbe Kralj, šumarskog ravnateljstva u Zagrebu Zemaljskoj vladi 1890. godine (Šumski Zakoni str. 52), premda je još 1883. godine bila izdana posebna okružnica »sbok prepriečenja kriumčarenja drvom«. Izvješće o stanju šumske uprave za drugo polugodište 1891. godine u Modruško- riečkoj županiji govori o velikom broju šumskih šteta. Izvjestitelj uzroke tolikim šumskim štetama nalazi u bijedi pučanstva, velikim lugarskim srezovima, te kukavnim plaćama lugara, koje da »ne dostaju niti za prehranu jedne osobe, a kud i kamo za mnogobrojnu obitelj«. Izvješće navodi da se istrebljenje koza ozbiljno provodi, tako da krajem 1891. godine na području Županije nije bilo niti jedne koze. Po izvješću za 1889. godinu u Kotaru Ogulinskom bilo ih je 1108, a u Drežnici, tada su sastavu Kotara Novi Vinodol, oko 400 komada. Koze su međutim preživjele sve odluke o zatiranju i održale se do poratnih dana.. Godine 1936. bilo ih je samo na području općine Ogulin izbrojano 2956 komada. Godine 1899. zabilježeno je u šumama Ogulinske imovne općine 8716 slučajeva šumske štete, godine 1900. bilo je 9148 prijava, 1901. godine 12243 i 1902. godine 9755 slučajeva šumske štete, te 1903. godine 10394 prijave. Jedan dio bio je presuđen i naplaćen u novcu — oko 300/o, dio je 1902. i 1903. godine obrađen pošumljavanjem ili je bio otpisan — 50%», dok je svega 20°/o ostalo neutjerano ili nerješeno. Ranijih godina bilo je naplaćeno ili utjerano svega 15 do 20% prijavljenih šteta, a uspjeh iz 1902/3. godine nije se više ponovio. Najvidljiviji efekat izvršenih pošumljavanja u ime presuđenih šumskih šteta nalazi se u Saborskom, gdje je u predjelu »Titra« sačuvano oko 100 ha vrlo lijepih smrekovih sastojina. Između dva rata situacija se u pogledu šumskih šteta nije bitno izmjenila. Po prof. dr. Z. V a j d i, tada upravitelju Državne Šumarije Ogulin, seljak je u najvećem broju šumskih šteta bio neposredni izvršilac, no stvarnih krivaca i izrabljivača njegova siromaštva bilo je bezbroj. Oni su se koristili konjunkturom drva neposredno prije drugog svjetskog rata i seljakovom bijedom da bi se obogatili a ostali časni, dok je seljak osuđivan i kažnjavan. Bili su to prvenstveno pilanari i trgovci drvom. U zemljišnim zajednicama štete nisu ni prijavljivane. Površine zemljišnih zajednica bile su u velikom dijelu potajno podijeljene među ovlaštenike: svako je gajio »svoju šumu« i kosio »svoju« steljnicu — bujadnicu. U državnim i imovinskim šumama bilo je u samo dvije godine — 1939. i 1940. — prijavljeno 10719 šumskih šteta sa obračunatom vrijednosti od 1.440.025 dinara, od čega je naplaćeno svega 42611 dinara ili 3%. 464 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 159 <-- 159 --> PDF |
Suma bukve i jele nakon požara 1951. g. u g. j . »Dumanić — Ježevitar«. Snimio: P. Nežić 3. ŠUMSK I POŽAR I I CIKLON I Požarevi su bez sumnje najveća opasnost za šume kraškog područja, posebno na litičastim, krševitim terenima, na kojima je obnova šuma i otežana i dugotrajna radi izgorjelog humusa. Toga su bili svjesni šumarski organi, i odatle brojni, detaljni i strogi propisi o zaštiti šuma od požareva. Ipak u prošlosti zabilježen je veći broj šumskih požareva, od kojih su neki zahvatili znatne površine. Najveći požari nastali su ljudskom rukom namjerno podmetnuti ili nepažnjom izazvani. Za velike proljetne suše 1893. godine zabilježeno je desetak šumskih požareva u područnim šumama, — srećom bez većih šteta. Najveća površina — 25 ha izgorjela je u šumi »Kozarska Kosa« Šumarije Ogulin. Šumar Gašo Vay opisao je veliki šumski požar 1895. godine u predjelu »Preka Kosa« kod Saborskog. Tada je u mjesecu kolovozu izgorjelo blizu 1000 ha jelove šume — i danas su ostali tragovi — namjerno zapaljene. Potom su najbolje dijelove paljevine žitelji Saborskog krčili i kosili, a nakon dugotrajnih parnica Imovna općina Ogulin, pod čijom se upravom šuma »Preka Kosa« nalazila bila je prisiljena prodati uzurpantima zauzete površine po minimalnoj cijeni od 15 kruna za jedno k. j. , Godine 1909. bilo je u šumama Ogulinske imovne općine 18 prizemnih požareva ukupne površine oko 65 ha, no bez većih šteta po sastojine. Izvjestilac odaje priznanje osoblju Imovne općine, da je učinjen veliki napredak u zaštiti šuma od požareva prema ranijem razdoblju. 465 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 160 <-- 160 --> PDF |
Sušnih godina 1922. i 1923. velike štete od šumskih požareva u jasenačkim i drežničkim šumama zabilježio je prof. dr. Zeljko Kovačev i ć, tada profesor gimnazije u Ogulinu. On izvještava o pojavi potkornjaka na nagorjelim smrekovim stablima u Jasenačkom polju, dok je na zapadnoj padini »Debela Vrha« nagorjelo oko 8000 bukovih stabala. Mnogo suhara četinjača opazio je u predjelu »Siljevača i Suhara« u grupama od desetak pa do 150 stabala. Profesor je ocijenio da se u Jasenku te u predjelu »Pišćetak« Šumarije Drežnica posušilo preko 7000 stabala četinjača oštećenih požarom. Iste je godine u predjelima »Opaljenik« i »Škrobotnik« Šumarije Josipdol izgorjelo oko 45 ha šumskih površina. Najveći požar na ogulinskom području izbio je 1936. godine u gospodarskoj jedinici »Krasnica« Šumarije Plaški i opustošio 105 ha šumske površine. Sušne 1947. godine u gospodarskoj jedinici »Carapine Drage« Šumarije Gomirje izgorjelo je 20 ha šuma a 1950. i 1951. godine izgorjelo je preko 100 ha šumskih sastojina. Najveća površina opustošena je u gospodarskoj jedinici »Siljevača « Šumarija Jasenak — 40 ha te »Dumanić — Ježevitar« Šumarije Gomirje — 18 ha. Brojni požarevi ali manjih razmjera izbili su tih sušnih godina i u drugim šumarijama posebno u Šumariji Ogulin i Plaški. Paljevina Siljevača nad samim Jasenkom posebno se neugodno doimlje, premda posljednjih godina postepeno ozelenjuje. Godine 1956. požar velikih razmjera zahvatio je predjel »Žale« šumarije Ogulin, kada je izgorjelo blizu 50 ha kultura i 55 ha panjača. Danas je zaštita od šumskih požara primjereno organizirana. U svim OOUR-ima Šumarijama postoje vatrogasne čete opremljene potrebnom opremom za gašenje požareva, određene su i izgrađene osmatračnice, a u sušnim periodima patrole osmatraju eventualne pojave požara. Bujadnica »Zalije« s ostacima kulture bijelog bora nakon požara 1962. g. Snimio: P. Nežić 466 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 161 <-- 161 --> PDF |
Šteto od leda u bukovom letviku u g. j . »Bukovača« 12/1980. g. Snimio: N. Vucelić Spomenimo i štete od ciklona, koji kao da su se nekada rjeđe pojavljivali no za naših dana, jer o njima nismo našli zabilježaka. Jak ciklon opustošio je 1939. godine nekoliko odjela predjela »Djedov dol Šumarije Jasenak jugozapadno od grebena Bjelolasice. Mnoga stabla bila su izvaljena i polomljena, a radi neotvorenosti drvna masa ostala je neiskorištena. Kako se radilo o pretežno bukovim sastojinama one su se ubrzo pomladile gustim mladim naraštajem. Manje štete od istog ciklona nastale su u predjelu »Dumanić« Šumarije Gomirje, također podno Bjelolasice. Jači ciklon zabilježen je 1965. godine u šumama Šumarije Plaški, kada je u gospodarskoj jedinici »Bršljanovica« bilo porušeno oko 15.000 m3 četinjača. Manje štete zabilježene su i u predjelu »Visoki vrh« gospodarske jedinice »Krasnica«. U ovim krajevima jugo je čest u zimskim mjesecima, posljednjih godina dostiže orkansku snagu te izvaljuje i prelama dosta stabala osobito četinjača. Ali zime 1983/84. godine bura neuobičajene snage porušila je samo u Šumariji Ogulin preko 15.000 m3 četinjača a znatne količine oborene su i u drugim šumarijama. 4. STETE OD KUKACA Bilješka u Šumarskom listu iz 1900. godine obavještava da u predjelu »Škamnica« Šumarije Brinje već nekoliko godina traje sušenje jelovih stabala, a sušenje da je posebno izrazito te 1900. godine. U Fiziološko-botaničkom za |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 162 <-- 162 --> PDF |
vodu u Zagrebu nisu mogli pronaći uzročnika te godine, dok je slijedeće 1901. godine utvrđeno da je uzrok sušenja jela »grib«, no nije rečeno o kojem se štetočini radi. Jak napad potkornjaka Bobrichys typographus (Ij)s typographys) zabilježen je 1905. godine u šumama Ogulinske imovne općine i zemljišne zajednice Modruš nedaleko od Modruša. Bila su zaražena većinom rubna stabla smreke. Bilješka kaže da su poduzete mjere da se zaražena stabla uklone iz šume. U već spomenutom izvještaju o šumskim požarevirna prof. dr. Kovače vi ć navodi da je našao slijedeće štetnike u smreci: Polygraphus polygraphus Polygraphus sucopacus Orthonicus laricis Ips typographus Hylastes conicularius Pityogenes chalchographus Ti potkornjaci su uz požareve uzrok sušenja smrekovih stabala jer napadaju i zdrava stabla a šire se i sa prstenovanih stabala na okolna stabla. Kasnije sve do naših dana nisu zabilježene veće štete od kukaca u ogulinskim šumama. Doduše i za sušnih 1951. i 1952. godine bilo je značajnih sušenja smrekovih i jelovih stabala u predjelu »-Crni Potok« Šumarije Josipdol te ponovo u gospodarskoj jedinici »Skamnica« Šumarije Brinje, ali su sušenja ubrzo prestala. Bilo je sušenja jele i smreke i u drugim šumarijama ali u znatno manjem obimu. Godina 1958. i 1959. zabilježen je dosta jak napad jelova moljca (Argyresthia fundella) u šumama »Ostrožica« i »Siljevača«. Šumarije Jasenak i »Malo Duboko « Šumarije Gomirje tako, te je u mjesecu srpnju 1959. godine izvršeno dvokratno avionsko zaprašivanje površine od 625 ha tih predjela. Ovaj štetnik pojavio se i u šumama drugih šumarija u znatno manjem obimu, ali nigdje nije nastupilo sušenje stabala. Pojava ovog štetnika kasnije nije primjećena. Pojedinih godina (1967/8, 1978) dolazi do jačeg brsta hrušta u kulturama ariša ali i drugih četinjača (plantaža »Podveljun«). Znatnih šteta godine 1967/8. bilo je i od grčice hrušta posebno u predjelima »Žale« i kulturama Šumarije Plaški. U kulturama šumarije Ogulin oko Ogulina i Tounja te u plantaži »Podveljun « Šumarije Josipdol i u predjelu »Borovi vrh« Šumarije Plaški bilo je ozbiljnih šteta od borova savijača (Evetria duplana) i borova srčikara (Myelophylus piniperda). Stete od drugih štetnih kukaca daleko su manjeg obima. 5. OSTALE STETE Veći suvisli kompleksi kultura posebno plantaža Podveljun i kultura »Žale« budu povremeno napadnute bakterijskim bolestima: upalom kore na borovcu (Cronarcium ribicola), rđom i osipom borovih iglica (Lophodermium pinastri), |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 163 <-- 163 --> PDF |
Stete od leda na arišu u plantaži »Podveljun«, 12/1980. g. Snimio: N. Vucelić Coleosporium melamphyri), osipom duglazijinih iglica (Rhabdoclinae pseudotsugae). Posebno jak osip borovih iglica je zabilježen 1976—78. godine u predjelu »-Borovi Vrh«. Bijela imela (Viscum laxum) dosta je prisutna u nekim predjelima manje povoljnim za rast jele, a nalazi se i raka na jeli. Zamjetne štete na nekim odrashjim kulturama četinjača te u grupama odraslijeg mladika i letvika četinjača čini puh prstenovanjem debalaca na nekoliko metara od vrha, koji se potom suše i dobivaju sabljast rast. (predjel Žale, Jasenački lugovi). Od kasnih mrazeva 1960. i 1978. godine stradale su pojedine bukove sastojine (»Bukovača« Sumarje Ogulin) i neke kulture a kasni snijeg je 1978. godine izvaljivanjem stabalaca i lomljenjem vrhova prekinuo sklop kultura »Žale« a manjih šteta bilo je i drugdje. Led koji se stvara smrzavanjem rosulje na golim granama vrhova bukve i četinjača dosta je oštetio neke sastojine 1977. i 1980. godine. Ipak, podaci to pokazuju, uz stručno gospodarenje i ako se klimatske prilike kreću u uobičajenim granicama, — šume su veoma stabilne. Premda je tijekom vremena bilo dosta Šumskih šteta, krađa i oštećivanja suma, šumskih požareva i šteta od biotskih faktora i premda šume nisu toliko sačuvane koliko su mogle biti, može se ipak sa zadovoljstvom ustvrditi da su područne šume, a uvjetima u kojima su se nalazile u dobrom stanju. |