DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 156 <-- 156 --> PDF |
ZAŠTITA ŠUMA Petar NEŽIC* 1. ORGANIZACIJA I PROPISI Već prvim pisanim dokumentima o gospodarenju šumama Vojne Krajine Karlovačkog generalata — »Privremenim šumskim redom« iz 1764. godine bile su određene vrlo stroge mjere čuvanja i zaštite šuma — pod prijetnjom najteže odgovornosti dotičnog pukovničkog zapovjednika nije se smjelo ni jedno živo stablo ni posjeći ni iskrčiti, a nije se smjelo ni oguliti, niti po pastirima potpaliti, prevršiti ili inače oštetiti, — za ogrjev bilo je odobreno koristiti samo leževinu i izvale, — svakom lugaru trebalo je dodijeliti na čuvanje po jedno okružje uz jamstvo lugara, da će se u njegovom okružju »vaditi samo vjetrolomi i suhare i proredom vaditi stabla da mladik može bolje rasti.« Svako kršenje šumskog reda lugar je morao prijaviti zapovjedniku kumpanije — čete, — zabranjeno je puštati u šume koze, a kao veoma štetne po šume trebalo ih je zatrti u roku od 6 godina. Zabranjeno je kresanje brsta kozama. Na sastanku u Karlovačkom generalatu veljače 1765. godine zaključeno je, da se za šume Otočke pukovnije (u koju su još uključene šume Šumarije Brinje) te šume Okružja Drežnica Ogulinske pukovnije postavi šumar sa sjedištem u Krasnu. Ostalim šumama Ogulinske pukovnije te šumama Slunjske pukovnije da upravlja šumar sa sjedištem u Petrovoj Gori. Šumaru u Krasnom trebalo je dodijeliti za veoma udaljeno okružje Drežnica kao pristava najboljeg šumara i lovca, te mu uz plaću dati još neki primjereni dodatak. Da bi se spriječilo krijumčarenje krajišnici su morali prodavati građevno drvo državnim skladištima, dok su gorivo drvo slobodno prodavali u Senju i Karlobagu. Tada prihvaćenim »-Naputkom za šumare«, a posebno »Osnovama točaka za šumski red«, doneseni su još detaljniji te novi propisi o čuvanju i zaštiti šuma, a potvrđeni oni iz »Privremenog šumskog reda«: — bila je zabranjena izrada šindre i dužice u dostupnim šumama, a dozvoljena samo u predjelima u kojima se četinjače nebi mogle na drugi način iskoristiti. Bilo je strogo zabranjeno zasjecanje »špananje stabala«, — lugari su morali stanovati što bliže šumi, kako bi je mogli trajno nadgledati i čuvati. Trebali su prijaviti nepoznata lica koja se kreću po šumi, — bila je zabranjena sječa brestića, jasenića, javorića i brezica za obruče, te upotrebljavati njihovu koru za pletenje užadi. Smjeli su se međutim praviti * Petar Nežić, dipl. inž. šum. šum. savjetnik u m., Ogulin |