DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 146 <-- 146 --> PDF |
nalazi preko 100 ha vrlo lijepe smrekove sastojine. U Bistričkoj Dubravi Šumarije Ogulin pošumljeno je u isto vrijeme oko 10 ha površine bijelim borom te manje površine u predjelu Radošić blizu Josipdola i u okolici Oštarija. Osim spomenutih značajnih pošumljivanja oko 1900. godine malo je podataka i ostataka pošumljivanja sa drugih područja i vremenskih razdoblja. To posebno vrijedi za neobrasle površine zemljišnih zajednica u kojima su, kako je pisao Gašo Va c također šumar u Ogulinu »za sječu i haračenje šume bili svi tu, ali na sadnji i uzgoju dobre volje nikoga«. Pojedine površine bile su stavljene pod zabranu radi kasnijeg pošumljivanja. Godine 1890. na području Kotarske oblasti Ogulin bilo je pod zabranom 1558 kj. općinskih pašnjaka, no mala je vjerojatnost da je nešto od te površine pošumljeno. U bukovim je sastojinama mjestimice potsijavana jela. Postoji podatak Si. 1924.) kako je u Ponikvarskom vrhu Šumarije Ogulin vršeno potsijavanje jelovog sjemena oko 1914. godine. Potsijavanje da je djelomice uspjelo, jer se još 1924. godine moglo naići na primjerke do 1 m visokih, kržljavih i od srnjaka oštećivanih jela, no od tih jela do danas se nije ništa sačuvalo. Godine 1906. došlo je do velikog zaokreta u gospodarenju državnim prebornim šumama ovog područja, prešlo se naime na gospodarenje ophodnim sječama uz 120-gođišnju ophodnju i 6 razdoblja od po 20 godina. Površina svakog razdoblja trebala se je prirodno pomladiti u tih 20 godina uz dva sjeka naplodnog i dovršnog, intenziteta od 50% svaki. Trebalo je sjeći uglavnom jelu, a bukvu, ako je se ne bi moglo unovčiti, trebalo je podbijeliti. Nadležni šumarski organi odobrili su oplodne sječe uz uvjet da se dovršni sjek izvrši kada prirodno pomlađenje bude potpunoma osigurano. No u uređajnom zapisniku pomladno je razdoblje skraćeno na samo 10 godina, jer je 10 godina po mišljenju tadašnjeg taksatora bilo dovoljno da se površine pomlade. No kako do pomlađenja sječenih površina nije došlo niti moglo doći u tom roku, to su loše posljedice tih sječa bile uočljive i nakon 40 i više godina. Bile su to, kako je napisao profesor dr. Vajda, neuredne preborne sječe najgoreg tipa, nakon kojih su sastojine zakorovile i degradirale. Oplodna sječa zabranjena je u svim kraškim visokim šumama već 1919. godine i ponovo uvedeno preborno gospodarenje ne samo u mješovitim šumama jele i bukve, već i u čistim bukovim sastojinama. Bukva je, vidjeli smo, smatrana korovom i u najviše je slučajeva, ako je se nije moglo dati žiteljima za ogrijev ili prodati, podbjeljivana. Samo su rijetki pojedinci uviđali važnost bukve u mješovitim prebornim sastojinama (A. Kern). I tridesetih godina ovog vijeka bukva je slovila kao malo vrijedno drvo u odnosu na jelu, premda je bilo i branitelja bukve. Opet je to bio ogulinski šumar ing. Andrija P e r u š i ć, direktor ogulinske imovine općine. On u polemici sa ing. S. Frančiškovićem ukazuje na sve veću uporabnu, a prema tome i prodajnu vrijednost bukovine i potrebu, da se bukovini posvećuje veća pažnja no ranije. Stručnjaci u ovim krajevima Kapele i Velebita da tako i postupaju te su prestali uništavati bukve iz uzgojnih razloga. Po A. Perušiću (17) prošla su vremena, kad je pravoužitnik Ogulinske imovine općine morao još pred 20 godina porušiti dva bukova stabla kao bezvrijedna, da može zatim sjeći jelova stabla doznačena mu za građu. Ing. Franci s kovi ć (6) zastupao je mišljenje 452 |