DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 144 <-- 144 --> PDF |
đeg dobnog razreda, ako je takovih stabala na jednom mjestu previše« (prorjeđivanje). Ogulinski šumar J. Z. (9) zastupao je u prebornim šumama jače sječe uz ophodnjicu od čak 40 godina, kojom bi se, po njegovom mišljenju, otklonile mnoge mane prebornih šuma: velika oštećivanja stabala kod čestih sječa na istoj površini, loša kvaliteta sastojina uz granatost i okružljivost stabala i osobito loši uvjeti prirodnog pomlađenja. Kao šumar praktičar on vidi da je kod malih intenziteta sječa tlo nedovoljno pripremljeno za prirodno naplođenje (debele naslage humusa), a ako s pomladak i pojavi iščezava radi nepovoljnih uvjeta rasta i pomanjkanja svijetla. Veoma je oštrouman i značajan i ovaj navod J. Z-a.: »Onomu pako zahtjevu taksatora, da se one sastojine, koje ne iskazuju 18 odnosno 10 m2 kružne plohe po kj. ne imaju u prvoj periodi (ophodnjici) na uživanje propisati, moramo se odlučno oprieti. To je opet puki taksatorski račun koji je posve s vida pustio ogojni moment preborne šume: u svakoj prebornoj šumi naći ćemo prastarih stabala, kojima je prirast odavno već negativan i koja stabla sa svojom obilatom krošnjom silu mladog naraštaja potiskuju, a ipak ne bi mi, prema gornjem zahtjevu, takova stabla smjeli izvaditi sve za volju kružne ploštine. To sigurno ne bi bilo racionalno gospodarstvo. Sto više, mi držimo da će u svakoj prebornoj šumi biti bezuvjetno potrebno, da se u prvoj periodi svi predjeli proriede, i s tom prorjedom sva stabla sa negativnim prirastom, zatim sva ona oštećena, kao i ona koja vriedniji jelov pomladak zasjenjuju, — izvade. « Jednako je tako drugi ogulinski šumar, ing. Z. Vajd a (26) prigovorio uređivaču državnih šuma, što nije propisao oslobađanje i njegu dobrog jelovog mladika kao i proredu gustih dijelova sastojina u odjelima isključenim iz sječe radi drvne zalihe ispod minimalne, a po propisima Uputstva iz 1937. godine. Ante Ker n (19) šumar u Modrušu i Ogulinu (od 1889. do 1902. g.) u napisu naslova »Neke crne točke u uzgoju i njezi sastojina na kraškom tlu«, spominje te crne točke. Po njemu sve su šume u prošlosti sječene »neredovitom prebornom sječom«, kojom su se sjekla ljepša i zdravija stabla a ostavljala stara, prezrela i nagnjila. Zatim tu je množina lijepih stabala ali oštećenih špananjem. Da bi se ta stabla što prije uklonila iz sastojine, Ante Kern se zalaže za kratku ophodnjicu od 10 do 15 godina umjesto tada uobičajene od 30 godina, uslijed koje prestarjeli i loš drvni materijal ne može doći na red za sječu, Daljnja je greška kod provođenja prebornih sječa, do »nije bila dovoljno proučena narav redovitog prebornog sijeka, te se stoga osobito uzgoju i njezi sastojine nije posvećivala dovoljna pažnja.« Nisu se naime doznačivala stabla ispod sječne zrelosti (60 cm za jelu i 50 cm za bukvu prsnog promjera), — »dočim bi se smrtnim griehom bilo smatralo, da se je izvadilo i koje tanje stablo, makar ono bilo u sasvim pregustom sklopu, prelomljeno, jako ozlijeđeno i slično.« A. Kern drži da sječom jako ozlijeđena stabla treba makar naknadno posjeći, a eventualno nastale čistine i umjetno pošumiti. On odlučno ustaje i protiv iskorjenjivanja bukve u korist četinjača. Priznaje veću vrijednost četinjača, no ističe prednost mješovitih šuma i blagotvoran utjecaj bukve na poboljšanje tla. Kapelske šume toga doba ostavile bi na posjetioce izvanredan dojam. Tako izvjestilac sa »poučnog izleta« studenata šumarske akademije Zagrebačke J. P. (Partaš) (8) kaže da »polak silnih dimenzija stabala koje ugodno iznenađuju svakoga pa i stručnjaka, najbolje prijaju ovdašnji stojbinski faktori 450 |