DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 142 <-- 142 --> PDF |
Možda je briga za podmladak šumara Franzonija bio strah da će pomla đenje ovih šuma biti velik problem uz jake sječne zahvate koje je prepisao. Major P i e r k e r je za Otočku pukovniju predvidio prosječan sječni zahvat od 26%> stabala: 30% četinjača, 23°/» bukovine i 20"V<> ostalih listača. (OTL). Za Ogulinsku pukovniju prepustio je određivanje etata šumaru Fran zoniju. On je vjerojatno predviđao prebiranje šuma slično našem poimanju, a šumar Franzoni odredio je oplodne sječe, da bi se polučila što veća dobit korištenja šuma. Negativne posljedice jakih sječa kao da su ubrzo uočene, jer samo 20 godina kasnije, — »za ono vrieme vrlo karakterističan šumski red od godine 1787.« — kako piše I. Kola r (11), donosi i slijedeće: »Drvosjek mogao se je otvoriti tek onda, ako su bila sva ovakova stabla (leževina i suhari u šuma ma, stabla po livadama i poljima) isječena. Svaki drvosjek morao je biti uzak, da se ne bi drveće suviše sušilo i da se pogibelji od vjetroloma i izvaljivanja stabala izbjegne. Oko 16 do 20 najljepših stabala moralo se za pomlađivanje ostaviti ».. . i dalje: »Da se drvosjek opet pošumi morali su dati lugari sje menje sakupljati i početkom travnja u drvosjeku posijati odnosno posaditi. U drvosjeku nije smjela marva niti boraviti niti pasti.« »Osnovama« na kojima se imao zasnivati »Šumski red« ponovljena je većina postavki »Privremenog šumskog reda« iz 1764. godine i »Naputka za šumare«, a ponegdje su »Osnove« detaljnije. Točkom 13. »Osnova« traži da se da se iz svih »k moru visećih šuma otstrani suvišno bukovo drvo i da se mjesto njega odgaja hrast, smreka, jelva i bor« . . . Smatralo se da bi se šume najbolje očistile od bukovog drveća palje njem ugljena. Bukovo drvo je beskorisno, jer ga toliko nije trebalo za gorivo, a nije se moglo ni unovčiti, stoga »da se donekle pomogne siromašnim grani čarima, dozvoljava do daljnje odredbe uganjati blago u bukove šume.« Ne znamo koliko se postupalo po gornjim naredbama i uputama. No I. Kolar smatra, da od tih mjera nije bilo velike koristi, jer su šumari u Krajini bili podređeni vojnim vlastima, koje nisu mogle ni htjele prosuditi važnost šumskouzgojnih mjera. Šumski zakon, koji je u civilnoj Hrvatskoj uveden u život 1858. godine a u Vojnoj Krajini 1860, sadržavao je mnoge sasvim moderne, postavke i norme gospodarenja šumama, koje vrijede i danas. Tako je Zakon određivao da »bez dozvole nije slobodno nijedno zemljište šumsko oduzeti... ni obraditi ga na svrhe druge.« Za prekršaje plaćala se novčana kazna koja se u Vojnoj Krajini za svakih 5 forinti mijenjala jednim danom zatvora ili »radnjom u šumi«. Sumi oduzete površine imale su se ponovno zašurrrti u vremenu kojeg će odrediti šumarski vještak, a najdulje u roku od 5 godina. Starije čistine imale su se razdjeliti u toliko dijelova koliko godina sadrži ophodnja ostalih šuma i svake godine po jedan taj dio imao se pošumiti. Po zakonu se uskoro i postupalo barem u Primorju. Po Malbohanu (13) primorske pustoši stajale su pod upravom šumskih ureda u Ogulinu, Otočcu i Gospiću do 1878. godine. Već 1865. godine Šumski ured u Ogulinu počeo je pošumljavanjem kraških goleti. Kad je 1878. godine osnovano Nadzorništvo za pošumljavanje krša u Senju, Šumski ured u Ogulinu predao je istome 3707 k. j . branjevina u Primorju, od čega trećinu ranije nepošumljenih kraških goleti. 448 |