DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 140 <-- 140 --> PDF |
NAČELA GOSPODARENJA ŠUMAMA Petar NEŽlC* 1. DO RAZVOJAČENJA VOJNE KRAJINE Prvi propisi o uzgoju šuma ogulinskog područja potiču iz vremena, kada je Austrija carice Marije Terezije ocijenila, da se šume Vojne Krajine, posebno one bliže moru, mogu koristiti za brodogradnju odnosno dobro unovčiti. Sume je trebalo premjeriti, opisati i odrediti smjernice gospodarenja prije no što će ih se koristiti. Provedbu toga zadatka dobio je Karlovački generalat, a izvršio ga je 1764/65. godine major Pierker sa oficirima mjernicima i šumar Franzoni. U svom izvještaju o izvršenom mapiranju i opisu šuma Otočke i dijela Ogulinske pukovnije major Pierker iznosi zapažanja o stanju šuma te daje prijedloge za postupke s njima. Posebno naglašava da su šume pretrpane starim drvećeni te predlaže, da se dozvoli sjeći samo takvo prestarjelo drvo i to nakon doznake — obilježbe. Lugari trebaju nastojati da se šume pomlađuju, a isječena mjesta pošume. Boji :;e i šteta od vjetrova, ako se šume previše prorjede. Za šume predjela Stubica i okružja Ritovac i Crnac Šumarije Brinje kaže da su najbolja stabla isječena, a pomlatka da nema dovoljno, dok su šume okružja Drežnica, Zagorje i Brezno — Jasenak vrlo lijepe i potpune, dakle gusto sklopljene, a u njima se nalazi najbiranije drvo za brodogradnju i tesanje. Već »Privremenim šumskim redom« što ga je 1764. godine izdao Karlovački generalat za šume Ličkih i Ogulinske pukovnije određene su vrlo stroge mjere zaštite i održavanja šuma. Posebno se nije smjelo »ni jedno živo stablo posjeći ni iskrčiti bilo ono maleno ili veliko i bud koje vrsti drveća, i bilo ono iz C. K. šuma i visokih brda ili pako iz šuma spadajućim selima ili graničarima, a ne smije se, inače živo, stablo niti oguliti, niti po pastirima potpaliti, prevršiti, niti uopće inače ozlijediti.« Graničarima se dozvoljava izvažati samo izvale i leževinu te ih koristiti za gorivo. Lugari će paziti da se ova odredba poštuje i da se proredom vade ta stabla da pomladak može bolje rasti. Nadalje (točka 12) . . . »Da se stane na kraj devastaciji i da se opet šumom zelene njeke sasvim gole površine, to imadu C. pukovnijiski i kumpanijski zapovjednici skrbiti zato da se neobraštene površine u jesen zasiju žirom i bukvicom i da se mlade biljke iz zaraštenih i pregustih šuma izvade i presade na obć. zemljišta«. Po »Naputku — instrukciji za šumare« iz 1765. godine šumar mora provađati sve što je naređeno u elaboratu o procjeni i opisu šuma šumara F r a n *) Petar Nežić, dipl. inž. šum., Ogulin 446 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 141 <-- 141 --> PDF |
z >o n i j a, u koliko nisu u suprotnosti sa propisanim novim šumskim redom. Ima nastojati da se u sječinama ostavi dovoljan broj sjemenjaka. Veći broj sjemenjaka ima se ostaviti naročito na mekanom zemljištu i uzvisinama, gdje, kako je poznato vjetar ima maha i štetu pravi, a gdje je tvrda zemlja i gdje vjetar nema velikog maha, sjemenjaci se imadu ostavljati na 50 do 60 koraka razmaka, te k tome nastojati da se ti sjemenjaci pravovremeno izsjeku čim bude dovoljno podmlatka. Imalo se držati određenog obima sječa, a radi »-napretka« šume nije najedanput trebalo sjeći na više ili previše mjesta, nego »neka se radije više siječe u malo distrikta, jerbo je onda puno lakše paziti na vozare i lakše je paziti na kulture, a mladik bude jednoličniji.« Jasenački lug s pilanom. Snimio: M. Zrnić Očito je trebalo vršiti oplodnu sječu jakog intenziteta ostavljajući tek petnaestak sjemenjaka po ha. Slične sječe no blažeg intenziteta biti će propisane 140 godina kasnije, — 1906. godine. Pomlatku je u »-Instrukciji« posvećena izuzetna briga i pažnja izražena u više točaka. U točci 9. ponovno se traži da se »pomladbi i uzgoju mladika posveti što moguće veća briga i mar, te da se odmah u početku u mladik u nalazeće staro i kržljavo drveće koliko god moguće oprezno izvadi, da se nebi rušenjem i izvažanjem načinila veća šteta mladiku,« i dalje »-gdje ali ni to ne bi bilo moguće bez velike štete po mladiku, ima se staro drveće podbijeliti i tako prisiliti da se osuši.« Također je trebalo leževinu i granje iskoristiti za ogrijev, a ako je u sječinama ostalo granja, moralo ga se skupiti u hrpe i slagati na panjeve. Doznačena ležeća ili stojeća stabla morala je stranka u roku od jedne godine iskoristiti, pošto se pod ležećim ili stojećim stablima pomladak ne može podizati. Poslije jedne godine stranka je gubila pravo na drvo. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 142 <-- 142 --> PDF |
Možda je briga za podmladak šumara Franzonija bio strah da će pomla đenje ovih šuma biti velik problem uz jake sječne zahvate koje je prepisao. Major P i e r k e r je za Otočku pukovniju predvidio prosječan sječni zahvat od 26%> stabala: 30% četinjača, 23°/» bukovine i 20"V<> ostalih listača. (OTL). Za Ogulinsku pukovniju prepustio je određivanje etata šumaru Fran zoniju. On je vjerojatno predviđao prebiranje šuma slično našem poimanju, a šumar Franzoni odredio je oplodne sječe, da bi se polučila što veća dobit korištenja šuma. Negativne posljedice jakih sječa kao da su ubrzo uočene, jer samo 20 godina kasnije, — »za ono vrieme vrlo karakterističan šumski red od godine 1787.« — kako piše I. Kola r (11), donosi i slijedeće: »Drvosjek mogao se je otvoriti tek onda, ako su bila sva ovakova stabla (leževina i suhari u šuma ma, stabla po livadama i poljima) isječena. Svaki drvosjek morao je biti uzak, da se ne bi drveće suviše sušilo i da se pogibelji od vjetroloma i izvaljivanja stabala izbjegne. Oko 16 do 20 najljepših stabala moralo se za pomlađivanje ostaviti ».. . i dalje: »Da se drvosjek opet pošumi morali su dati lugari sje menje sakupljati i početkom travnja u drvosjeku posijati odnosno posaditi. U drvosjeku nije smjela marva niti boraviti niti pasti.« »Osnovama« na kojima se imao zasnivati »Šumski red« ponovljena je većina postavki »Privremenog šumskog reda« iz 1764. godine i »Naputka za šumare«, a ponegdje su »Osnove« detaljnije. Točkom 13. »Osnova« traži da se da se iz svih »k moru visećih šuma otstrani suvišno bukovo drvo i da se mjesto njega odgaja hrast, smreka, jelva i bor« . . . Smatralo se da bi se šume najbolje očistile od bukovog drveća palje njem ugljena. Bukovo drvo je beskorisno, jer ga toliko nije trebalo za gorivo, a nije se moglo ni unovčiti, stoga »da se donekle pomogne siromašnim grani čarima, dozvoljava do daljnje odredbe uganjati blago u bukove šume.« Ne znamo koliko se postupalo po gornjim naredbama i uputama. No I. Kolar smatra, da od tih mjera nije bilo velike koristi, jer su šumari u Krajini bili podređeni vojnim vlastima, koje nisu mogle ni htjele prosuditi važnost šumskouzgojnih mjera. Šumski zakon, koji je u civilnoj Hrvatskoj uveden u život 1858. godine a u Vojnoj Krajini 1860, sadržavao je mnoge sasvim moderne, postavke i norme gospodarenja šumama, koje vrijede i danas. Tako je Zakon određivao da »bez dozvole nije slobodno nijedno zemljište šumsko oduzeti... ni obraditi ga na svrhe druge.« Za prekršaje plaćala se novčana kazna koja se u Vojnoj Krajini za svakih 5 forinti mijenjala jednim danom zatvora ili »radnjom u šumi«. Sumi oduzete površine imale su se ponovno zašurrrti u vremenu kojeg će odrediti šumarski vještak, a najdulje u roku od 5 godina. Starije čistine imale su se razdjeliti u toliko dijelova koliko godina sadrži ophodnja ostalih šuma i svake godine po jedan taj dio imao se pošumiti. Po zakonu se uskoro i postupalo barem u Primorju. Po Malbohanu (13) primorske pustoši stajale su pod upravom šumskih ureda u Ogulinu, Otočcu i Gospiću do 1878. godine. Već 1865. godine Šumski ured u Ogulinu počeo je pošumljavanjem kraških goleti. Kad je 1878. godine osnovano Nadzorništvo za pošumljavanje krša u Senju, Šumski ured u Ogulinu predao je istome 3707 k. j . branjevina u Primorju, od čega trećinu ranije nepošumljenih kraških goleti. 448 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 143 <-- 143 --> PDF |
Pošumljivanje kontinentalnog dijela Ogulinske pukovnije bilo je bez sumnje daleko skromnijeg obima. 2. OD RAZVOJAČENJA VOJNE KRAJINE DO 1941. GODINE Intenzivnije gospodarenje šumama počinje nakon razvojačenja Vojne Krajine i diobe šuma u državne i imovinske u razdoblju od 1871. do 1878. godine. Kako su u svrhu diobe sve šume bile premjerene i procjenjene, to su već 1882. godine za državne šume mogle biti izrađene gospodarske osnove a uskoro potom i za šume Ogulinske imovne općine. Tim prvim »gospodarstvenim « osnovama bilo je propisano preborruo gospodarenje uz sječnu zrelost četinjača od 50 cm i listača od 40 cm p. promjera. Predviđalo se prirodno pomlađenje šuma sa mjestimičnim podsijavanjem jelovog i smrekovog sjemena te tu i tamo sadnjom biljaka. Koliko su važnost tadanji šumari pridavali gospodarenju šumama prebornog područja vidi se iz podatka, da su članovi Hrv. slav. šumarskog društva na svojoj 7. godišnjoj skupštini u Ogulinu dana 12. 08. 1883. godine, uz drugo, raspravljali o temi: «-Kako bi valjalo redovnom prebornom sječom u brdskim i planinskim predjelima šume uživati odnosno urediti njihove gospodarenje obzirom na vladajuće abnormalne odnošaje u Gornjoj Krajini.« Nismo nažalost pronašli pismeni izvještaj o toj temi sa održane skupštine. Kako su se šablonski sjekla samo najkrupnija stabla iznad određenog prsnog promjera, to P a rta š (16) 1896. godine preporuča, da »kod toga (prebiranja) ne valja se samo stalnoga promjera držati, već izvaditi i takovo drveće, koje se već zbog valjanoga pomlađivanja izvaditi mora tako npr. vaditi pojedina stabla kojeg mla- Preborna mješovita sastojina u Jasenku. Snimio: N. Zrnić |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 144 <-- 144 --> PDF |
đeg dobnog razreda, ako je takovih stabala na jednom mjestu previše« (prorjeđivanje). Ogulinski šumar J. Z. (9) zastupao je u prebornim šumama jače sječe uz ophodnjicu od čak 40 godina, kojom bi se, po njegovom mišljenju, otklonile mnoge mane prebornih šuma: velika oštećivanja stabala kod čestih sječa na istoj površini, loša kvaliteta sastojina uz granatost i okružljivost stabala i osobito loši uvjeti prirodnog pomlađenja. Kao šumar praktičar on vidi da je kod malih intenziteta sječa tlo nedovoljno pripremljeno za prirodno naplođenje (debele naslage humusa), a ako s pomladak i pojavi iščezava radi nepovoljnih uvjeta rasta i pomanjkanja svijetla. Veoma je oštrouman i značajan i ovaj navod J. Z-a.: »Onomu pako zahtjevu taksatora, da se one sastojine, koje ne iskazuju 18 odnosno 10 m2 kružne plohe po kj. ne imaju u prvoj periodi (ophodnjici) na uživanje propisati, moramo se odlučno oprieti. To je opet puki taksatorski račun koji je posve s vida pustio ogojni moment preborne šume: u svakoj prebornoj šumi naći ćemo prastarih stabala, kojima je prirast odavno već negativan i koja stabla sa svojom obilatom krošnjom silu mladog naraštaja potiskuju, a ipak ne bi mi, prema gornjem zahtjevu, takova stabla smjeli izvaditi sve za volju kružne ploštine. To sigurno ne bi bilo racionalno gospodarstvo. Sto više, mi držimo da će u svakoj prebornoj šumi biti bezuvjetno potrebno, da se u prvoj periodi svi predjeli proriede, i s tom prorjedom sva stabla sa negativnim prirastom, zatim sva ona oštećena, kao i ona koja vriedniji jelov pomladak zasjenjuju, — izvade. « Jednako je tako drugi ogulinski šumar, ing. Z. Vajd a (26) prigovorio uređivaču državnih šuma, što nije propisao oslobađanje i njegu dobrog jelovog mladika kao i proredu gustih dijelova sastojina u odjelima isključenim iz sječe radi drvne zalihe ispod minimalne, a po propisima Uputstva iz 1937. godine. Ante Ker n (19) šumar u Modrušu i Ogulinu (od 1889. do 1902. g.) u napisu naslova »Neke crne točke u uzgoju i njezi sastojina na kraškom tlu«, spominje te crne točke. Po njemu sve su šume u prošlosti sječene »neredovitom prebornom sječom«, kojom su se sjekla ljepša i zdravija stabla a ostavljala stara, prezrela i nagnjila. Zatim tu je množina lijepih stabala ali oštećenih špananjem. Da bi se ta stabla što prije uklonila iz sastojine, Ante Kern se zalaže za kratku ophodnjicu od 10 do 15 godina umjesto tada uobičajene od 30 godina, uslijed koje prestarjeli i loš drvni materijal ne može doći na red za sječu, Daljnja je greška kod provođenja prebornih sječa, do »nije bila dovoljno proučena narav redovitog prebornog sijeka, te se stoga osobito uzgoju i njezi sastojine nije posvećivala dovoljna pažnja.« Nisu se naime doznačivala stabla ispod sječne zrelosti (60 cm za jelu i 50 cm za bukvu prsnog promjera), — »dočim bi se smrtnim griehom bilo smatralo, da se je izvadilo i koje tanje stablo, makar ono bilo u sasvim pregustom sklopu, prelomljeno, jako ozlijeđeno i slično.« A. Kern drži da sječom jako ozlijeđena stabla treba makar naknadno posjeći, a eventualno nastale čistine i umjetno pošumiti. On odlučno ustaje i protiv iskorjenjivanja bukve u korist četinjača. Priznaje veću vrijednost četinjača, no ističe prednost mješovitih šuma i blagotvoran utjecaj bukve na poboljšanje tla. Kapelske šume toga doba ostavile bi na posjetioce izvanredan dojam. Tako izvjestilac sa »poučnog izleta« studenata šumarske akademije Zagrebačke J. P. (Partaš) (8) kaže da »polak silnih dimenzija stabala koje ugodno iznenađuju svakoga pa i stručnjaka, najbolje prijaju ovdašnji stojbinski faktori 450 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 145 <-- 145 --> PDF |
svakako jeli, . . . koja da dostiže visinu od 45 paće neke i do 50 m totalne visine. Ivan Partaš nastavlja da se za velike prodaje vrši redovna preborna sječa u smislu Naputka od 1881. godine. Tom sječom da se pojedince vade najkrupnija stabla i sastojina progali, dok se ne vodi sječa na uske pruge i krpe. Sječom na male hrpe stvarale bi se oveće praznine, na kojima bi se možda (prirodno) mogla vrednija smreka gajiti, kako se to vidi uz svjetlu prugu »Jozefine«, no da stablimična sječa bolje prija uzgoju jele i bukve koje bolje podnose zasjenu. Profesori su posjetili i šumu »Škamnica« u Brinju, koja je vrlo lijepa, na dobroj stojbini sa obilnim jelovim pomlatkom, a u kojoj se već nekoliko godina suše jelova stabla srednje dobi. Oslobađanje jelovog podmlatka u g. j . »Krasnica«. Snimio: N. Vucelić Podaci o pošumljivanjima dosta su oskudni. Očito nisu ni vršena veća pošumljivanja. Tako se navodi da je u Plaškom 1893. godine postojao šumski rasadnik veličine 1 kj, kojeg su u ljetu iste godine posjetili članovi Hrv.-slav. šumarskog društva. U izvještaju je zapisano, da su se u njemu gajile jelove, omorikove i ariševe presadnice za pošumljavanje gajišta imovne općine Ogulin. Općini Ogulin je 1895. godine temeljem predstavke iz 1894. godine besplatno dodijeljeno iz Senja 5000 biljaka a općini Gomirje 1800 biljaka crnog bora. Imovnoj općini Ogulin poslano je iz Senja 1900. godine 40000 komada smreke. Sadnja ovih biljaka vršena je »radnjom u ime« presuđenih šumskih šteta, kao što je na drugom mjestu spomenuto. Najveće i vrlo uspješne sadnje izvršene su u to vrijeme u Saborskom u predjelu »Titra«, gdje se danas |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 146 <-- 146 --> PDF |
nalazi preko 100 ha vrlo lijepe smrekove sastojine. U Bistričkoj Dubravi Šumarije Ogulin pošumljeno je u isto vrijeme oko 10 ha površine bijelim borom te manje površine u predjelu Radošić blizu Josipdola i u okolici Oštarija. Osim spomenutih značajnih pošumljivanja oko 1900. godine malo je podataka i ostataka pošumljivanja sa drugih područja i vremenskih razdoblja. To posebno vrijedi za neobrasle površine zemljišnih zajednica u kojima su, kako je pisao Gašo Va c također šumar u Ogulinu »za sječu i haračenje šume bili svi tu, ali na sadnji i uzgoju dobre volje nikoga«. Pojedine površine bile su stavljene pod zabranu radi kasnijeg pošumljivanja. Godine 1890. na području Kotarske oblasti Ogulin bilo je pod zabranom 1558 kj. općinskih pašnjaka, no mala je vjerojatnost da je nešto od te površine pošumljeno. U bukovim je sastojinama mjestimice potsijavana jela. Postoji podatak Si. 1924.) kako je u Ponikvarskom vrhu Šumarije Ogulin vršeno potsijavanje jelovog sjemena oko 1914. godine. Potsijavanje da je djelomice uspjelo, jer se još 1924. godine moglo naići na primjerke do 1 m visokih, kržljavih i od srnjaka oštećivanih jela, no od tih jela do danas se nije ništa sačuvalo. Godine 1906. došlo je do velikog zaokreta u gospodarenju državnim prebornim šumama ovog područja, prešlo se naime na gospodarenje ophodnim sječama uz 120-gođišnju ophodnju i 6 razdoblja od po 20 godina. Površina svakog razdoblja trebala se je prirodno pomladiti u tih 20 godina uz dva sjeka naplodnog i dovršnog, intenziteta od 50% svaki. Trebalo je sjeći uglavnom jelu, a bukvu, ako je se ne bi moglo unovčiti, trebalo je podbijeliti. Nadležni šumarski organi odobrili su oplodne sječe uz uvjet da se dovršni sjek izvrši kada prirodno pomlađenje bude potpunoma osigurano. No u uređajnom zapisniku pomladno je razdoblje skraćeno na samo 10 godina, jer je 10 godina po mišljenju tadašnjeg taksatora bilo dovoljno da se površine pomlade. No kako do pomlađenja sječenih površina nije došlo niti moglo doći u tom roku, to su loše posljedice tih sječa bile uočljive i nakon 40 i više godina. Bile su to, kako je napisao profesor dr. Vajda, neuredne preborne sječe najgoreg tipa, nakon kojih su sastojine zakorovile i degradirale. Oplodna sječa zabranjena je u svim kraškim visokim šumama već 1919. godine i ponovo uvedeno preborno gospodarenje ne samo u mješovitim šumama jele i bukve, već i u čistim bukovim sastojinama. Bukva je, vidjeli smo, smatrana korovom i u najviše je slučajeva, ako je se nije moglo dati žiteljima za ogrijev ili prodati, podbjeljivana. Samo su rijetki pojedinci uviđali važnost bukve u mješovitim prebornim sastojinama (A. Kern). I tridesetih godina ovog vijeka bukva je slovila kao malo vrijedno drvo u odnosu na jelu, premda je bilo i branitelja bukve. Opet je to bio ogulinski šumar ing. Andrija P e r u š i ć, direktor ogulinske imovine općine. On u polemici sa ing. S. Frančiškovićem ukazuje na sve veću uporabnu, a prema tome i prodajnu vrijednost bukovine i potrebu, da se bukovini posvećuje veća pažnja no ranije. Stručnjaci u ovim krajevima Kapele i Velebita da tako i postupaju te su prestali uništavati bukve iz uzgojnih razloga. Po A. Perušiću (17) prošla su vremena, kad je pravoužitnik Ogulinske imovine općine morao još pred 20 godina porušiti dva bukova stabla kao bezvrijedna, da može zatim sjeći jelova stabla doznačena mu za građu. Ing. Franci s kovi ć (6) zastupao je mišljenje 452 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 147 <-- 147 --> PDF |
Jelov podmladak u bukovoj sastojini Bjelolasice. Snimio: J. Rožan o udjelu bukve od najviše 33%> u prebornim šumama u skladu sa tada vladaj ućim naučnim dostignućima. Ing. Slobodan Barana c (1) smatrao je između dva rata da bi čistim bukovim sastojinama prebornog područja trebalo gospodariti oplodnim a ne prebornim sječama u svom prikazu šumskog gospodarstva imovnih općina iz 1930. godine. Prof. dr. Z. Vajd a kao upravitelj državne Šumarije Ogulin proučavao je smreku ogulinskog i gorskokotarskog područja. U doktorskoj disertaciji iz 1933. godine (25) vrlo detaljno i studiozno prikazani su elementi uspijevanja i rasta smreke kako u Gorskom Kotaru tako na Ogulinskom području. Dr. Vajda pisao je i o bijelom jasenu područja prebornih šuma (24). U vremenu od 1925. do 1940. izrađene su za državne šume gospodarske osnove vrlo visokog stručnog nivoa a na principima prebornog gospodarenja. Smjernice gospodarenja i upute za doznaku stabala vrlo su moderne i blize današnjim shvatanjima. Bilo je preporučeno težiti omjeru smjese od 0,7 : 0,3 u korist četinjača, dok je sječna zrelost utvrđena sa 60 cm za četinjače 50 cm za listače, a u sastojinama iznad 1200 su sa 50 cm odnosno 40 cm prsnog promjera. Doznakom trebalo je više pogodovati jeli pomažući njezin mladik i jače zadiruči u bukvu. Na dobrim tlima prebiranje je trebalo vršiti u grupama i hrpama, ali tako da stvoreni lijevci još budu pod uplivom okolišnih stabala. Razmatrajući pitanje visine etata uređivači su svjesni činjenice, da niski intenziteti sječa ne omogućuju uklanjanje krupnog drva iz šuma niti daju dovoljno prostora za prirodno naplođenje. Ipak određivan je vrlo umjeren intenzitet siječa od samo 20,0% i manje. Strah od smanjenja drvne razlihe bio 453 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 148 <-- 148 --> PDF |
je jači od težnje za poboljšanjem sastojina. Određenim intenzitetom nije se ni za korak moglo približiti željenom omjeru smjese od 70% četinjača (stvarni udio 40%) nije se moglo ukloniti ni krupno drvo iz šume, a o većem naplođenju nije bilo ni govora. Prenisko određen etat nije dao mogućnost za ostvarivanje dobro zamišljenih i proklamiranih ciljeva i smjernica gospodarenja. Nije stoga čudo, da uz konzervativnost u provođenju smjernica gospodarenja, krupno i prestarjelo drvo u prebornim šumama ni do danas nije uklonjeno, premda se problem povlači iz prošlog stoljeća. Godine 1398. tražio je M. Tordon y (22) da šumar u prvom redu one sastojine koristi u kojima se »najviše starog drvlja, dosljedno najveća pljoština nalazi, jer ne imade uzroka zašto bi obratno gospodario«. Ta tvrdnja stoji i danas. Doista je negospodarski podržavati staro i krupno drvo u šumama ili ga čak gomilati, kako s obzirom na kvalitetu tako posebno obzirom na postotak prirasta starih stabala te potrebe pomlađenja. 3. OD OSLOBOĐENJA DO DANAS U godinama obnove ratom opustošene zemlje i naročito nakon ekonomske blokade naše zemlje od strane istočno evropskih država 1948. godine vršene su jake sječe u područnim prebornim šumama. U pojedinim sastojinama — odjelima nisu bili rijetkost intenziteta od 40´% i više. Ipak nigdje nije dolazilo do devastacije a kamoli do ugroženosti biološkog opstanka šuma. Dapače taksatori su zabilježili pozitivne učinke jakih poratnih sječa. Tako za G. j . »Josipovac « Šumarije Ogulin, u kojoj je 1957. godine uvrđena prosječna drvna zaliha od 265 m3/ha (44´°A> četinjača, a u pojedinim odjelima svega 200 — 220 m3/ha, — taksator u uređajnom zapisniku navodi, da su jake poratne sječe imale i dobru stranu, što su oslobodile sastojine starih i krupnih stabala, time poboljšale kvalitetu i zdravstveno stanje te stvorile uvjete bržeg i obilnijeg prirodnog naplođenja. I doista prigodom revizije iste osnove 1968. godine taksator (Zagrebačka taksacija) zaključuje, da su sječe osnovom 1957. godine bile minimalne (prosječno 12,7%) ali da je izgled sastojina dobar, negdje čak vrlo dobar, da su se odjeli niske zalihe dobro oporavili, da daju relativno visoku produkciju, a »naročito pomlađenje nekih sastojina da je vrlo dobro napredovalo «. Međutim već 1968. godine i ponovno 1978. kod druge revizije opažen je porast krupnog drva u ovoj jedinici, a slično se dešava i u drugim gospodarskim jedinicama područja. Od 1972. godine, kada su za područje Šumskog gospodarstva Ogulin utvrđeni ekološko-gospodarski tipovi šuma, sve su šume uređivane i gospodarene po ekološko-gospodarskim tipovima u okvirima gospodarskih i uzgojnih mjera predviđenih za pojedine ekološko-gospodarske tipove. U napisu »Potencijalne mogućnosti šuma Šumskog gospodarstva Ogulin (4) tvrdi se, da sadanja drvna masa prirodnih šuma iznosi 70°/a normalne a prirast jedva 60o/o normalnog. Postavlja se pitanje kojim putem i postupcima postojeće šume dovesti u normalno stanje. U praksi rješenje nije jednostavno naći. Da bi se sadanje sastojine dovele u optimalno — normalno stanje i time do optimalne proizvodnje i prirasta u članku se predlaže, da se u gospodarenju |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 149 <-- 149 --> PDF |
Prirodno naseljavanje smreke na zapuštenim košenicama. Snimio: N, Zrnić drži slijedećeg redosljeda prioriteta: a) poboljšanje omjera smjese (u korist četinjača), b) poboljšanje debljinske strukture (smanjenje udjela krupnog drva), c) povećanje drvne zalihe do normale. Po našem shvaćanju to znači: a) sjeći bukvu iznad prirasta u mješovitim prebornim sastojinama, b) ne dopustiti porast krupnog drva u ovim sastojinama, već težiti njegovom svođenju u normalne okvire. Ovim postupcima šume će postati tanje, mlađe i produktivnije, a omogućit će se i dovoljno prirodno pomlađenje. Tek po ispunjenju uvjeta pod a i b može s težiti povišenju drvne zalihe (c). Čistim bukovim sastojinama ogulinskog područja gospodari se kao sa jednodobnim šumama i oplodnom sječom. Oplodna sječa vrši se već tridesetak godina, premda je odluka u tom smislu donesena tek 1977. godine, ona je prihvaćena i uhodana, te se čini nemogućim povratak nekom drugom obliku gospodarenja bukovim sastojinama ovog područja. Panjače je kao posjed zemljišnih zajednica, lokalno pučanstvo koristilo za snabdjevanje ogrijevom i pašu sve do osnivanja Šumskog gospodarstva Ogulin. Uz dosta veliki otpor pučanstva područne su Šumarije ulazile u posjed tih površina. U razdoblju od 1955. do 1960. godine u njima su vršeni dosta obimni radovi proreda sa ciljem povećanja prirasta. No kako je taj prirast bio malo vrijedan ubrzo se tim radovima prestalo. O izvršenim sječama i uzgojnim radovima u poratnom razdoblju pisano je u broju 11—12/1979. godinu Šumarskog lista. Ovdje treba spomenuti da je akcijom SORE (Savezne omladinske radne akcije), 1983. i 1984. godine pošumljeno 400 ha neobraslih površina zemljišnih zajednica. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 150 <-- 150 --> PDF |
ZAKLJUČAK U dugom, 200-godišnjem, razdoblju od kada postoje pisani podaci o gospodarenju šumama ogulinskog područja s njima se različito postupalo. Vršene su čiste sječe sa petnaestak do dvadeset sjemenjaka po ha, zatim su sječene uske pruge nepoznate širine, da bi se nakon oplodnih sječa čisto eksploatacijskog karaktera prešlo na preborne sječe u kojima je bilo dopušteno sječi samo stabla iznad sječne zrelosti. Sječa u hrpe i krugove, premda preporučena malo je prakticirana. Iako su posljednjih stotinjak godina na cijelom području, sa izuzetkom kratkog razdoblja 1906 — 1918. godine, vršene preborne sječe, nezadovoljavajuće stanje mješovitih šuma jela — bukva pokazuje da provođenje preborne sječe nisu dovele do željenog cilja gospodarenja — povećanja učešća četinjača i povišenja proizvodnje — prirasta, Proklamirano vođenje sječa na hrpe i grupe 30-tih godina ovog stoljeća nije šire uvedeno u praksu, ostalo je bez stvarnog učinka. Predlaganje radikalnijih rješenja — čiste sječe na malim površinama — nije naišlo na pozitivan odjek. Jedino se u bukovim sastojinama, s tim raznodobnim šumama jednodobnog izgleda, kako ih je nazvao ing. Safar, prišlo gospodarenju oplodnirn sječama. Vrijeme će pokazati koliko je gospodarenje po ekološko-gospodarskim tipovima pravo rješenje gospodarenja mješovitim sastojinama jela-bukva-smreka u prebornim šumama pa i Ogulinskom kraju. Iskaz izvršenih radova sa ŠORA i LORA u periodu 1983—1987. godine Vrsta sadnica Komada C a a ° ** »u Cy >u — ^ 1983. Pošuml j a van j e Njega kultura 242,00 321 735 204 740 58 497 584 972 1984. Pošuml javain j e Njega kultura 172,00 100,00 82 250 115 150 131 600 329 000 1985. Pošuml javan je Njega kultura 180,00 295,60 256 570 149 955 1 000 407 525 1986. Pošuml javan je Njega kultura 145,81 232,20 134 3|14 162 832 28 072 325 218 1987. Pošumljavanje Njega kultura 55,00 35,00 32 415 18 175 88 800 139 390 UKUPNO Pošuml j avan je Njega kultura 794,81 662,80 827 284 650 852 307 969 1 786,105 (ŠORA — Savezna omladinska radna akcija, LORA — lokalna omladinska radna akcija) |