DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 140 <-- 140 --> PDF |
NAČELA GOSPODARENJA ŠUMAMA Petar NEŽlC* 1. DO RAZVOJAČENJA VOJNE KRAJINE Prvi propisi o uzgoju šuma ogulinskog područja potiču iz vremena, kada je Austrija carice Marije Terezije ocijenila, da se šume Vojne Krajine, posebno one bliže moru, mogu koristiti za brodogradnju odnosno dobro unovčiti. Sume je trebalo premjeriti, opisati i odrediti smjernice gospodarenja prije no što će ih se koristiti. Provedbu toga zadatka dobio je Karlovački generalat, a izvršio ga je 1764/65. godine major Pierker sa oficirima mjernicima i šumar Franzoni. U svom izvještaju o izvršenom mapiranju i opisu šuma Otočke i dijela Ogulinske pukovnije major Pierker iznosi zapažanja o stanju šuma te daje prijedloge za postupke s njima. Posebno naglašava da su šume pretrpane starim drvećeni te predlaže, da se dozvoli sjeći samo takvo prestarjelo drvo i to nakon doznake — obilježbe. Lugari trebaju nastojati da se šume pomlađuju, a isječena mjesta pošume. Boji :;e i šteta od vjetrova, ako se šume previše prorjede. Za šume predjela Stubica i okružja Ritovac i Crnac Šumarije Brinje kaže da su najbolja stabla isječena, a pomlatka da nema dovoljno, dok su šume okružja Drežnica, Zagorje i Brezno — Jasenak vrlo lijepe i potpune, dakle gusto sklopljene, a u njima se nalazi najbiranije drvo za brodogradnju i tesanje. Već »Privremenim šumskim redom« što ga je 1764. godine izdao Karlovački generalat za šume Ličkih i Ogulinske pukovnije određene su vrlo stroge mjere zaštite i održavanja šuma. Posebno se nije smjelo »ni jedno živo stablo posjeći ni iskrčiti bilo ono maleno ili veliko i bud koje vrsti drveća, i bilo ono iz C. K. šuma i visokih brda ili pako iz šuma spadajućim selima ili graničarima, a ne smije se, inače živo, stablo niti oguliti, niti po pastirima potpaliti, prevršiti, niti uopće inače ozlijediti.« Graničarima se dozvoljava izvažati samo izvale i leževinu te ih koristiti za gorivo. Lugari će paziti da se ova odredba poštuje i da se proredom vade ta stabla da pomladak može bolje rasti. Nadalje (točka 12) . . . »Da se stane na kraj devastaciji i da se opet šumom zelene njeke sasvim gole površine, to imadu C. pukovnijiski i kumpanijski zapovjednici skrbiti zato da se neobraštene površine u jesen zasiju žirom i bukvicom i da se mlade biljke iz zaraštenih i pregustih šuma izvade i presade na obć. zemljišta«. Po »Naputku — instrukciji za šumare« iz 1765. godine šumar mora provađati sve što je naređeno u elaboratu o procjeni i opisu šuma šumara F r a n *) Petar Nežić, dipl. inž. šum., Ogulin 446 |