DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 135     <-- 135 -->        PDF

RAZVITAK UZGOJNE MISLI NA OGULINSKOM PODRUČJU


Simo MILKOVIO


Stalno povećanje stanovništva i nerazvijena proizvodnja hrane u prošlosti,
šira upotrebna vrijednost drveta uzrokovana razvitkom tehnike i tehnologije
i sve veća potrošnja drveta izazvana rastom društvenog standarda u
novije vrijeme, snažno je utjecala na smanjenje površine i povećanje vrijednosti
šuma u svijetu, pa i u nas.


Pod utjecajem navedenih činilaca u prošlosti i na ogulinskom području
stvaraju se bliže naseljima razni degradacijski oblici šuma (degradirane sjemenjače,
panjače i šikare) sve do obešumljenja.


Zbog trajnog podmirenja sve većih društvenih potreba za drvetom, a u
novije vrijeme sve naglašenijih općekorisnih funkcija šuma (koje se ogledaju
u zaštiti zemljišta i objekata od erozije bujica i poplava, retenciji vode, plodnost
tla, poboljšanju klime, stvaranju povoljnijih uvjeta za zdravstveni turizam,
odmor, rekreaciju i zaštitu čovjekovog okoliša) nužno se razvija potreba
za uzgajanjem šuma, čiji je osnovni zadatak, da planski i racionalno njeguje,
oblikuje, iskorištava i obnavlja šume radi povećanja proizvodnje vrijednijeg
drva za trajno namirenje društvenih potreba.


U prošlosti tj. do konca II. svjetskog rata šumama ogulinskog područja
gospodarilo se uglavnom na preboran način, provedbom stablimičnih prebornih
sječa, a kraći period od 1909—1919. god. i oplodnim sječama. Oplodne sječe
bile su oštro kritizirane i 1919. godine zabranjene zbog neprovedivosti planiranih
sječa. Oplodne sječe nisu zadovoljile zbog nedovoljne otvorenosti šuma
i produženja planiranog 10-godišnjeg podmladnog razdoblja odnosno odlaganja
dovršnog si jeka-


Intenzivnost šumskog gospodarenja, konkretriije intenzitet sječa, bio je zavisan
od vlasništva šuma (državne, imovinske) načina gospodarenja i otvorenosti
šuma. U bivšim državnim šumama sječe su umjerenije i planske, a u
šumama imovnih općina uglavnom neplanske i neuredne, često sječe kvalitetnih
sastojina — stabala i jačih intenziteta. Bez obzira na odabrani način sječe
(preborna, oplodna) regeneracija šuma bila je uvijek prirodna. Umjetno su
pošumljivane samo paljevine i to uglavnom sjemenom.


Kao posljedica različitih načina gospodarenja u pošlosti, utjecaja jačih ili
slabijih sječa, dužine ophodnjice odnosno podmladnog razdoblja, raznovrsnosti
staništa i biološko-ekoloških svojstava vrste drveća stvaraju se razni prelazni
oblici od jednodobnih do prebornih šuma.


Poistovjećivanjem prebornog načina gospodarenja sa provedbom stablimične
sječe stvoreno je mišljenje, da u prebornoj šumi nema potrebe za odvojenim
uzgojnim zahvatima, jer se sve uzgojne mjere provode istovremeno sa


*) Simo Milković, dipl. inž. šum., šum. inspektor, Rijeka




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 136     <-- 136 -->        PDF

sječom. Smatrano je naime, da svaka sječa treba da je u prvom redu šumskouzgojnog
i zaštitnog karaktera, a tek zatim eksploatacijskog, pa se pravilno
provedena sječa u prebornim šumama sa šumsko-uzgojnog gledišta smatrala
jednom radnjom .


Obilježavanju stabala za sječu pridavala se velika važnost, a mogli su ga
obavljati u praksi provjereni šumarski stručnjaci. Osim sanitarnih i stabala
zrelih za sječu predviđalo se obilježavanje i tanjih bukovih stabala lošije kvalitete
u svrhu oslobađanja vrijednoga jelovog podmlatka u mješovitim šumama
bukve i jele te i proređivanje mladih dijelova sastojine.


Nastali razni prijelazni oblici šume uvjetovani gospodarskim postupcima
u prošlosti i uočena pogrešnost identificiranja načina gospodarenja sa sječom
u prebornim šumama nalažu potrebu za elastičnije gospodarenje i primjenu
uzgojnih mjera koje proizlaze iz različitosti sastava, uzgojnih oblika, načina i
toka pođmlađivanja, oblika smjese, razvojnog stanja sastojine i biološko-uzgojnih
zahtjeva pojedinih vrsta drveća.


Kultura bijelog bora »Suhodol« kod Gojaka


(A. Horvat, M. Anić, B. Pešut) Snimio: P. Nežić
Radi uspješnije regeneracije šuma, boljeg razvitka podmlatka i boljeg čišćenja
stabala od grana u svrhu podizanja vrijednosti šuma razvija se ideja


o primjeni oplodnih sječa s dužim podmladnim razdobljem u bukovim šumama
i provedbi sječa u grupama i skupinama na boljim staništima i dubljim tlima
u mješovitim šumama bukve i jele, što nalazi mjesto i u šumsko-uređajnim
elaboratima između posljednja dva rata. Nažalost u operativi primjenjuje se
tek poslije II. svjetskog rata, kada se u prebornim šumama uvodi tzv. grupimično
i skupinasto gosopdarenje.


ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 137     <-- 137 -->        PDF

Grupimično i skupinasto gospodarenje primjenjuje se prvenstveno u bukovim
sastojinama, a zatim u mješovitim sastojinama bukve i jele na mjestima
gdje se javlja obilno prirodno podmlađenje.


Kako u strukturi šuma ovog područja sudjeluju degradirane šume i panjače,
te neobrasla šumska zemljišta (bujadniee) s velikim površinama, u poratnom
periodu glavna aktivnost šumarstva usmjerena je na poboljšanje degradiranih
šuma i panjača provedbom raznih uzgojnih mjera od resurekcije,
čišćenja, proreda, introdukcije do konverzije i proširenja areala šuma podizanjem
šumskih kultura na neobraslim šumskim zemljištima.


Prema fizičkom obimu i načinu sječa, opsegu, vrsti i kvalitetu izvođenja
šumsko-uzgojnih radova, možemo govoriti o više poratnih razdoblja:


Vrijeme od 1946. do 1952. godine karakteristično po velikom obimu kvalitetnih
sječa i masovnom, uglavnom do 1950. godine neuspjelom pošumljavanju
nepotpuno obraslih i neobraslih površina, pretežno sjemenom raznih, ponekad
i neodgovarajućih vrsta drveća s obzirom na stanišne prilike i biološke
zahtjeve.


Razdoblje od 1953 — 1960. godine karakterizira sistematsko uređivanje
šuma, postupno svođenje sječa u realnije mogućnosti šuma, planski smišljeniji
i kvalitetniji rad na podizanju kultura četinjača, provođenje čišćenja i proreda
u degradiranim šumama i panjačama bukve i običnog graba i dosta
masovno očetinjavanje degradiranih i čistih bukovih sastojina sjemenom jele,
koje je zanemareno i zbog toga uglavnom neuspjelo u konkurenciji s bukvom.


Vremensko razdoblje od 1961—1969. godine koje započinje reorganizacijom
šumarstva (1960. g.) i stavljanjem šumarstva na privredni račun uz formiranje
šumskih gospodarstava označeno je snažnim poletom u šumarstvu,
ističe se po obimnom podizanju intenzivnih šumskih kultura i plantaža autohtonih
i alohtonih četinjača, osnivanjem većeg šumskog rasadnika za industrijsku
proizvodnju šumskih sadnica, rekonstrukcijom panjača i oslobađanjem jele
u degradiranim bukovim šumama i panjačama smještenim bliže naseljima na
obroncima Velike i Male Kapele, koja se u ovim šumama javlja prirodnim
putem, naletom jelovog sjemena sa stabala susjednih mješovitih šuma bukve
i jele. ^-;,,.´?*´:´*;


Razdoblje od 1970—1984. godine označeno je znatnim suženjem obima
svih šumsko-uzgojnih radova i smanjenjem proizvodnje šumskih sadnica.


Jednaka kretanja zabilježena su na području cijele Republike. No krajem
ovog razdoblja sazrela je svijest u struci i društvu o potrebi intenziviranja
šumsko-uzgojnih radova i proširenju šumskih površina povećanjem obima pošumljavanja
neobraslog šumskog zemljišta. Pokrenute su društvena akcije
pošumljavanja, već 1980-te godine došlo je do povećanog obima pošumljavanja,
a temeljem (1981. godine) zaključenog društvenog dogovora o omladinskim
radnim akcijama pošumljeno je putem Savezne radne akcije (SOR-a) 1983
i 1984. godine blizu 400 ha površine bujadnica. Akcija pošumljavanja putem
SOR-e nastavljena je i 1985. godine sa podjednakom površinom pošumljavanja.


Iz činjenice, da panjače i neobrasle šumske površine čine 30% površine
Šumskog gospodarstva Ogulin i to visokoproizvodnih tala očito je, da povećanje
proizvodnje drvne materije treba tražiti prvenstveno na tim površinama,


443




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 138     <-- 138 -->        PDF

jer je podmirenje povećanih društvenih potreba na drvnoj sirovini osnovni
smisao i zadatak šumarskih organizacija.


Od osnivanja SG »Javornica« Ogulin 1948. godine do kraja 1984. godine
uspješno je pošumljeno odnosno izvršeno očetinjavanje panjača na površini od


3.276 ha (Podaci osnova gospodarenja i kolaudacijskih zapisnika) odnosno
91,5 ha prosječno godišnje u vremenu od 36 godina.
Po pojedinim bivšim Šumarijama pošumljeno je:


OOUR Šumarija Radove
izvršila smreka
Pošumljenobor
b. i c.
ost.
čet.
— ha
Ukupno /.
1. OGULIN OOUR
SOR-a
Svega:
12
12
219
219
735
244
979
966
244
12^10 36,9
2. JOSIPDOL OOUR
SOR-a
Svega
71
71
151
45
198
518
32
550
740
77
817 24,9
3. PLASK I OOUR
SOR-a
Svega
48
48
53
53
580
70
650
681
70
751 22,9
4. BRINJE OOUR 32 — 95 127 3,9
5. PARTIZANSKA
DREŽNICA
M 20 — 97 117 3,6
6. JASENAK ., 28 — 26 54 1,6
7. GOMIRJE OOUR
SOR-a
Svega
73
73
— 115
14
129
188
14
202 6,2
UKUPN O OOUR-a
SOR-a
284 423
45
2.166
360
2.873
405
87,7
12,3
SVEUKUPNO Svega 284 468 2.526 3.278 100,0


Većina kultura osnovana je u mješovitim sastojinama. Ciste smreke ima
8,7´°/o, borova 14,3%, dok u mješovitim kulturama (77%) prevladava ob. bor sa
oko 50%, smreka dolazi sa oko 30l0/o, — ostatak čine ariš, duglazija i borovac,
a u manjoj mjeri c. bor, pačempres, P. omorika i sitka.


Po ovim podacima kulture zauzimaju 3,7%> ukupne površine.


Po starosti kulture pružaju slijedeću sliku:


1088 ha (33,2%) starost je preko 25 godina, starosti od 16-—25 godina ima
1025 ha površine ili 31,0´%, od 6—15 godina 476 ha kultura ili 14,5%, a 689 ha
(21°/o) starosti je do 5 godina.




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 139     <-- 139 -->        PDF

Plantaža različitih četinjača u Podveljunu, 1980. g.
Snimio: J. Luić


Proizvodne mogućnosti kultura ogulinskog područja su znatne. Na pokusnim
plohama plantaže »Podveljun« kraj Josipdola utvrđen je po odjelu
za uređivanje šuma prosječni volumni prirast u starosti od 18—20 godina od
17,02 m3/ha (u granicama od 14—24 m3/ha) i postotak prirasta od 16,16°/»
(ariš) do 18,15´Vo (duglazija) ili prosječno 16,70 m:!/ha. Prosječna drvna zaliha
iznosila bi 92 m3/ha u granicama od 69 do 141 m3/ha.


Uz predloženu ophodnju od 50 godina za ariš, borovac i duglaziju, te
70 godina za smreku, te bijeli i crni bor, stabla bi postigla pr. promjer od 40—50
cm i ukupnu proizvodnju od 480 m3/ha ili 13—14 m3/ha godišnje.


Dakako, da se na prosječnim površinama SG ne mogu očekivati tako visoki
rezultati. No usporedbom postignutih visina, pr. promjera i drvne zalihe u
predjelima »Suhodol«, »Babina Gora« i »Žale« na prosječnim uvjetima staništa
za pošumljavanje ŠG-a može se očekivati niža za 15 do 20´% od onih u plantaži,
odnosno godišnja proizvodnja od 10 — 12 m3 po ha četinjača, što je sasvim
zadovoljavajuće.


Jednaki rezultati postignuti su i u kulturama koje prati Šumarski institut
Jastrebarsko, a koji su objavljeni u publikaciji Instituta »Radovi«, 1966 — G. j .
Veljun, Tržiška šikara i Zalije.