DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 135 <-- 135 --> PDF |
RAZVITAK UZGOJNE MISLI NA OGULINSKOM PODRUČJU Simo MILKOVIO Stalno povećanje stanovništva i nerazvijena proizvodnja hrane u prošlosti, šira upotrebna vrijednost drveta uzrokovana razvitkom tehnike i tehnologije i sve veća potrošnja drveta izazvana rastom društvenog standarda u novije vrijeme, snažno je utjecala na smanjenje površine i povećanje vrijednosti šuma u svijetu, pa i u nas. Pod utjecajem navedenih činilaca u prošlosti i na ogulinskom području stvaraju se bliže naseljima razni degradacijski oblici šuma (degradirane sjemenjače, panjače i šikare) sve do obešumljenja. Zbog trajnog podmirenja sve većih društvenih potreba za drvetom, a u novije vrijeme sve naglašenijih općekorisnih funkcija šuma (koje se ogledaju u zaštiti zemljišta i objekata od erozije bujica i poplava, retenciji vode, plodnost tla, poboljšanju klime, stvaranju povoljnijih uvjeta za zdravstveni turizam, odmor, rekreaciju i zaštitu čovjekovog okoliša) nužno se razvija potreba za uzgajanjem šuma, čiji je osnovni zadatak, da planski i racionalno njeguje, oblikuje, iskorištava i obnavlja šume radi povećanja proizvodnje vrijednijeg drva za trajno namirenje društvenih potreba. U prošlosti tj. do konca II. svjetskog rata šumama ogulinskog područja gospodarilo se uglavnom na preboran način, provedbom stablimičnih prebornih sječa, a kraći period od 1909—1919. god. i oplodnim sječama. Oplodne sječe bile su oštro kritizirane i 1919. godine zabranjene zbog neprovedivosti planiranih sječa. Oplodne sječe nisu zadovoljile zbog nedovoljne otvorenosti šuma i produženja planiranog 10-godišnjeg podmladnog razdoblja odnosno odlaganja dovršnog si jeka- Intenzivnost šumskog gospodarenja, konkretriije intenzitet sječa, bio je zavisan od vlasništva šuma (državne, imovinske) načina gospodarenja i otvorenosti šuma. U bivšim državnim šumama sječe su umjerenije i planske, a u šumama imovnih općina uglavnom neplanske i neuredne, često sječe kvalitetnih sastojina — stabala i jačih intenziteta. Bez obzira na odabrani način sječe (preborna, oplodna) regeneracija šuma bila je uvijek prirodna. Umjetno su pošumljivane samo paljevine i to uglavnom sjemenom. Kao posljedica različitih načina gospodarenja u pošlosti, utjecaja jačih ili slabijih sječa, dužine ophodnjice odnosno podmladnog razdoblja, raznovrsnosti staništa i biološko-ekoloških svojstava vrste drveća stvaraju se razni prelazni oblici od jednodobnih do prebornih šuma. Poistovjećivanjem prebornog načina gospodarenja sa provedbom stablimične sječe stvoreno je mišljenje, da u prebornoj šumi nema potrebe za odvojenim uzgojnim zahvatima, jer se sve uzgojne mjere provode istovremeno sa *) Simo Milković, dipl. inž. šum., šum. inspektor, Rijeka |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 136 <-- 136 --> PDF |
sječom. Smatrano je naime, da svaka sječa treba da je u prvom redu šumskouzgojnog i zaštitnog karaktera, a tek zatim eksploatacijskog, pa se pravilno provedena sječa u prebornim šumama sa šumsko-uzgojnog gledišta smatrala jednom radnjom . Obilježavanju stabala za sječu pridavala se velika važnost, a mogli su ga obavljati u praksi provjereni šumarski stručnjaci. Osim sanitarnih i stabala zrelih za sječu predviđalo se obilježavanje i tanjih bukovih stabala lošije kvalitete u svrhu oslobađanja vrijednoga jelovog podmlatka u mješovitim šumama bukve i jele te i proređivanje mladih dijelova sastojine. Nastali razni prijelazni oblici šume uvjetovani gospodarskim postupcima u prošlosti i uočena pogrešnost identificiranja načina gospodarenja sa sječom u prebornim šumama nalažu potrebu za elastičnije gospodarenje i primjenu uzgojnih mjera koje proizlaze iz različitosti sastava, uzgojnih oblika, načina i toka pođmlađivanja, oblika smjese, razvojnog stanja sastojine i biološko-uzgojnih zahtjeva pojedinih vrsta drveća. Kultura bijelog bora »Suhodol« kod Gojaka (A. Horvat, M. Anić, B. Pešut) Snimio: P. Nežić Radi uspješnije regeneracije šuma, boljeg razvitka podmlatka i boljeg čišćenja stabala od grana u svrhu podizanja vrijednosti šuma razvija se ideja o primjeni oplodnih sječa s dužim podmladnim razdobljem u bukovim šumama i provedbi sječa u grupama i skupinama na boljim staništima i dubljim tlima u mješovitim šumama bukve i jele, što nalazi mjesto i u šumsko-uređajnim elaboratima između posljednja dva rata. Nažalost u operativi primjenjuje se tek poslije II. svjetskog rata, kada se u prebornim šumama uvodi tzv. grupimično i skupinasto gosopdarenje. |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 137 <-- 137 --> PDF |
Grupimično i skupinasto gospodarenje primjenjuje se prvenstveno u bukovim sastojinama, a zatim u mješovitim sastojinama bukve i jele na mjestima gdje se javlja obilno prirodno podmlađenje. Kako u strukturi šuma ovog područja sudjeluju degradirane šume i panjače, te neobrasla šumska zemljišta (bujadniee) s velikim površinama, u poratnom periodu glavna aktivnost šumarstva usmjerena je na poboljšanje degradiranih šuma i panjača provedbom raznih uzgojnih mjera od resurekcije, čišćenja, proreda, introdukcije do konverzije i proširenja areala šuma podizanjem šumskih kultura na neobraslim šumskim zemljištima. Prema fizičkom obimu i načinu sječa, opsegu, vrsti i kvalitetu izvođenja šumsko-uzgojnih radova, možemo govoriti o više poratnih razdoblja: Vrijeme od 1946. do 1952. godine karakteristično po velikom obimu kvalitetnih sječa i masovnom, uglavnom do 1950. godine neuspjelom pošumljavanju nepotpuno obraslih i neobraslih površina, pretežno sjemenom raznih, ponekad i neodgovarajućih vrsta drveća s obzirom na stanišne prilike i biološke zahtjeve. Razdoblje od 1953 — 1960. godine karakterizira sistematsko uređivanje šuma, postupno svođenje sječa u realnije mogućnosti šuma, planski smišljeniji i kvalitetniji rad na podizanju kultura četinjača, provođenje čišćenja i proreda u degradiranim šumama i panjačama bukve i običnog graba i dosta masovno očetinjavanje degradiranih i čistih bukovih sastojina sjemenom jele, koje je zanemareno i zbog toga uglavnom neuspjelo u konkurenciji s bukvom. Vremensko razdoblje od 1961—1969. godine koje započinje reorganizacijom šumarstva (1960. g.) i stavljanjem šumarstva na privredni račun uz formiranje šumskih gospodarstava označeno je snažnim poletom u šumarstvu, ističe se po obimnom podizanju intenzivnih šumskih kultura i plantaža autohtonih i alohtonih četinjača, osnivanjem većeg šumskog rasadnika za industrijsku proizvodnju šumskih sadnica, rekonstrukcijom panjača i oslobađanjem jele u degradiranim bukovim šumama i panjačama smještenim bliže naseljima na obroncima Velike i Male Kapele, koja se u ovim šumama javlja prirodnim putem, naletom jelovog sjemena sa stabala susjednih mješovitih šuma bukve i jele. ^-;,,.´?*´:´*; Razdoblje od 1970—1984. godine označeno je znatnim suženjem obima svih šumsko-uzgojnih radova i smanjenjem proizvodnje šumskih sadnica. Jednaka kretanja zabilježena su na području cijele Republike. No krajem ovog razdoblja sazrela je svijest u struci i društvu o potrebi intenziviranja šumsko-uzgojnih radova i proširenju šumskih površina povećanjem obima pošumljavanja neobraslog šumskog zemljišta. Pokrenute su društvena akcije pošumljavanja, već 1980-te godine došlo je do povećanog obima pošumljavanja, a temeljem (1981. godine) zaključenog društvenog dogovora o omladinskim radnim akcijama pošumljeno je putem Savezne radne akcije (SOR-a) 1983 i 1984. godine blizu 400 ha površine bujadnica. Akcija pošumljavanja putem SOR-e nastavljena je i 1985. godine sa podjednakom površinom pošumljavanja. Iz činjenice, da panjače i neobrasle šumske površine čine 30% površine Šumskog gospodarstva Ogulin i to visokoproizvodnih tala očito je, da povećanje proizvodnje drvne materije treba tražiti prvenstveno na tim površinama, 443 |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 138 <-- 138 --> PDF |
jer je podmirenje povećanih društvenih potreba na drvnoj sirovini osnovni smisao i zadatak šumarskih organizacija. Od osnivanja SG »Javornica« Ogulin 1948. godine do kraja 1984. godine uspješno je pošumljeno odnosno izvršeno očetinjavanje panjača na površini od 3.276 ha (Podaci osnova gospodarenja i kolaudacijskih zapisnika) odnosno 91,5 ha prosječno godišnje u vremenu od 36 godina. Po pojedinim bivšim Šumarijama pošumljeno je: OOUR Šumarija Radove izvršila smreka Pošumljenobor b. i c. ost. čet. — ha Ukupno /. 1. OGULIN OOUR SOR-a Svega: 12 12 219 219 735 244 979 966 244 12^10 36,9 2. JOSIPDOL OOUR SOR-a Svega 71 71 151 45 198 518 32 550 740 77 817 24,9 3. PLASK I OOUR SOR-a Svega 48 48 53 53 580 70 650 681 70 751 22,9 4. BRINJE OOUR 32 — 95 127 3,9 5. PARTIZANSKA DREŽNICA M 20 — 97 117 3,6 6. JASENAK ., 28 — 26 54 1,6 7. GOMIRJE OOUR SOR-a Svega 73 73 — 115 14 129 188 14 202 6,2 UKUPN O OOUR-a SOR-a 284 423 45 2.166 360 2.873 405 87,7 12,3 SVEUKUPNO Svega 284 468 2.526 3.278 100,0 Većina kultura osnovana je u mješovitim sastojinama. Ciste smreke ima 8,7´°/o, borova 14,3%, dok u mješovitim kulturama (77%) prevladava ob. bor sa oko 50%, smreka dolazi sa oko 30l0/o, — ostatak čine ariš, duglazija i borovac, a u manjoj mjeri c. bor, pačempres, P. omorika i sitka. Po ovim podacima kulture zauzimaju 3,7%> ukupne površine. Po starosti kulture pružaju slijedeću sliku: 1088 ha (33,2%) starost je preko 25 godina, starosti od 16-—25 godina ima 1025 ha površine ili 31,0´%, od 6—15 godina 476 ha kultura ili 14,5%, a 689 ha (21°/o) starosti je do 5 godina. |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 139 <-- 139 --> PDF |
Plantaža različitih četinjača u Podveljunu, 1980. g. Snimio: J. Luić Proizvodne mogućnosti kultura ogulinskog područja su znatne. Na pokusnim plohama plantaže »Podveljun« kraj Josipdola utvrđen je po odjelu za uređivanje šuma prosječni volumni prirast u starosti od 18—20 godina od 17,02 m3/ha (u granicama od 14—24 m3/ha) i postotak prirasta od 16,16°/» (ariš) do 18,15´Vo (duglazija) ili prosječno 16,70 m:!/ha. Prosječna drvna zaliha iznosila bi 92 m3/ha u granicama od 69 do 141 m3/ha. Uz predloženu ophodnju od 50 godina za ariš, borovac i duglaziju, te 70 godina za smreku, te bijeli i crni bor, stabla bi postigla pr. promjer od 40—50 cm i ukupnu proizvodnju od 480 m3/ha ili 13—14 m3/ha godišnje. Dakako, da se na prosječnim površinama SG ne mogu očekivati tako visoki rezultati. No usporedbom postignutih visina, pr. promjera i drvne zalihe u predjelima »Suhodol«, »Babina Gora« i »Žale« na prosječnim uvjetima staništa za pošumljavanje ŠG-a može se očekivati niža za 15 do 20´% od onih u plantaži, odnosno godišnja proizvodnja od 10 — 12 m3 po ha četinjača, što je sasvim zadovoljavajuće. Jednaki rezultati postignuti su i u kulturama koje prati Šumarski institut Jastrebarsko, a koji su objavljeni u publikaciji Instituta »Radovi«, 1966 — G. j . Veljun, Tržiška šikara i Zalije. |