DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 130 <-- 130 --> PDF |
donose odredbu o zabrani pristupa šumama, šikarama i neobrađenim predjelima na području Drežnice, Jasenka, Musulinskog Potoka i na prostoru Bjelolasice, Kleka, Desmerica, Zagorske kose i Sopače. Prvi oružani napad na talijanskog okupatora izvršen je na cesti Jasenak — Novi Vinodolski u blizini Stalka. 27. rujna grupa od 60 partizana, sastavljena od boraca iz bribirske čete i desetorice Drežničana, napala je talijanski kamion koji je prevozio hranu iz Novog Vinodolskog u Jasenak. Tom prilikom zarobljeni su talijanski oficiri i vojnici. Bila je to prva oružana akcija izvršena na talijanskog okupatora u Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju. Ove početne akcije prerasle su u veće napade na neprijatelja, koji gubi svoju početnu sigurnost. Mnoga sela postaju prikrivene partizanske baze, a 9. listopada 1941. godine oslobođena je Drežnica. To je bilo prvo oslobođeno općinsko središte u ovom dijelu Hrvatske. Oslobođenjem Drežnice u prvoj godini NOR-a stvorena je velika oslobođena teritorija, koja je tijekom cijelog rata predstavljala glavni oslonac za našu narodnu vojsku. Uskoro Drežnica postaje vojno i političko središte ustanka koje važnost prelazi granice ogulinskog područja. Početkom 1942. godine u selu Tomići, u Drežnici imali su svoje središte: Glavni štab, NOP odreda Hrvatske, CK, KP Hrvatske i Pokrajinski organ SKOJ-a za Hrvatsku. U to vrijeme, 20. siječnja 1942. godine, oslobađanjem Jasenka, primorsko- goranski partizani uništili su posljednje ustaško uporište usred oslobođenog područja, tako da su mogli nesmetano dolaziti u blizinu okupiranog Ogulina koji je bio opkoljen bodljikavom žicom. Krajem 1942. godine poslije ofenzive okupatora osnovane su 6. i 14. primorsko-goranska brigada. Tu su određeno vrijeme boravile mnoge partizanske ustanove i političke organizacije. Od Komande goranskog područja, Okružnog komiteta KPH za Gorski Kotar, Okružnog odbora AFŽ-a za Gorski Kotar, Okružnog odbora USAOH za Gorski kotar i mnogih drugih ustanova. Posebno treba istaći da je na području Drežnice bio razvijen vojni sanitet u razdoblju od 1942—1944. godine. Najveću važnost imala je Vojno-partizanska bolnica broj 7. Prvi objekt ove bolnice izgrađen je lijevo od šumskog puta Vukolići—Škalić (odjel 4. — Bitoraj) u podnožju brda Kobile, u blizini terena zvanog Lager. Kasnije su izgrađeni glavni objekti iznad današnje kosturnice u kojoj je sahranjeno 300 boraca koji su umrli u ovoj bolnici (odjel 35, Mala Javornica). Čitavo područje na kojem su postupno nastali objekti Vojno-partizanske bolnice naziva se Mala Javornica. Visoka je preko 1000 met., ima strme obronke. Obrasla je gustom šumom jele, bukve i javorom po kojem je dobila svoje ime. U toku NOB-a pokazala je i ona svoju staru vrijednost, hajdučku. Ona postaje zaštitnica u kojoj se kriju ustanici, kasnije nastaju partizanski logori, bolnice, štamparije, štabovi i tečajevi. Na tom prostoru nastaje u razdoblju od ožujka 1943. godine do početka veljače 1944. godine više bolničkih objekata. Osim glavne zgrade bolnice izgrađeno je tifusno odjeljenje, prijemna ambulanta, ekonomat, kuhinja, mrtvačnica i kirurški paviljon. Kapacitet bolnice bio je do 200 ranjenika. Ova bolnica radila je do veljače 1944. godine kada je spaljena u njemačkoj ofenzivi. Ranjenici su preneseni u Kupsku dolinu. Na području Javornice nije se više obnavljala partizanska bolnica. U udolinama oko bolnice pokopani su umrli partizanski |