DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 129 <-- 129 --> PDF |
ŠUME U NARODNOOSLOBODILAČKOM RATU 1941—1945. Ivan TIRONI* Šumska prostranstva u masivu Velike i Male Kapele imale su ulogu zbjega u doba turskih prodora i u doba narodnooslobodilačke borbe. Geografska izoliranost, prometna zatvorenost i teža prohodnost područja pošumljenog krša stvorili su sve potrebne uvjete, da tijekom burne prošlosti naše šume ne budu samo od koristi stanovništvu, koje je živjelo na ovom prostoru, već da postanu prirodna skloništa za sve one koji su bježali pred neprijateljem. U toku narodnooslobodilačkog rata glavnu okosnicu velikoga partizanskog oslobođenog područja čini masiv Velike Kapele. Već je u listopadu 1941. godine stvorena slobodna teritorija koja je obuhvaćala Drežnicu, zatim Gornji brinjski kraj, nekoliko primorskih sela i ceste između Ogulina i Primorja. U razdoblju kada ustaše masovno hapse i ubijaju nedužno stanovništvo, šumski prostori ponovno postaju pribježišta stanovnicima ovih krajeva, koji u zbjegu nalaze sigurnost za svoje živote. Iz jednog izvještaja koji je napisan krajem srpnja 1941. g. doznajemo: »da se u planinama ovih krajeva nalazi više od tisuću ne samo Srba, već i Hrvata, koji se bore protiv fašističke kuge, a sada se čude ustaše, da narod bježi u šumu, kada su prestala ubijanja, te se boje približiti šumi«. Krajem srpnja i početkom kolovoza stvoreni su na ovom području uvjeti za podizanje ustanka. U to vrijeme u ove krajeve dolazi grupa španjolskih boraca. Oni uz pomoć Okružnog komiteta KP Hrvatske Karlovac provode opsežne pripreme za početak oružanoga narodnog ustanka. Tada je na širem području ratnih kotara Ogulin i Plaški osnovano više partizanskih odreda, odnosno logora. Partizanski logori dobili su nazive po kraju u kojem su osnovani: »To. rnići«, »Krakar«, »Brezno«, »Zrnići«, »Radulovići«, »Jasenak«, »Gomirje«, »Tržić«, »Vera«, »Pištenik«, »Dubrave«, »Hum«, »Kunić« i »Pitomi Javor — Trojvrh«. U ovim partizanskim logorima bilo je oko 300 boraca i oni su se većinom nalazili u pojedinim šumskim predjelima blizu naseljenih mjesta. Tada su započeli brojni napadi na vlakove, a zasjede koje su postavljene na pojedinim cestovnim prometnicama onemogućavaju transport trupa i opreme. U listopadu 1941. godine ustaške vlasti, da bi onemogućile stanovništvu slobodno kretanje šumskim područjima i pomaganje partizanskih jedinica, * Ivan Tironi, prof., kustos Zavičajnog muzeja, Ogulin 435 |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 130 <-- 130 --> PDF |
donose odredbu o zabrani pristupa šumama, šikarama i neobrađenim predjelima na području Drežnice, Jasenka, Musulinskog Potoka i na prostoru Bjelolasice, Kleka, Desmerica, Zagorske kose i Sopače. Prvi oružani napad na talijanskog okupatora izvršen je na cesti Jasenak — Novi Vinodolski u blizini Stalka. 27. rujna grupa od 60 partizana, sastavljena od boraca iz bribirske čete i desetorice Drežničana, napala je talijanski kamion koji je prevozio hranu iz Novog Vinodolskog u Jasenak. Tom prilikom zarobljeni su talijanski oficiri i vojnici. Bila je to prva oružana akcija izvršena na talijanskog okupatora u Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju. Ove početne akcije prerasle su u veće napade na neprijatelja, koji gubi svoju početnu sigurnost. Mnoga sela postaju prikrivene partizanske baze, a 9. listopada 1941. godine oslobođena je Drežnica. To je bilo prvo oslobođeno općinsko središte u ovom dijelu Hrvatske. Oslobođenjem Drežnice u prvoj godini NOR-a stvorena je velika oslobođena teritorija, koja je tijekom cijelog rata predstavljala glavni oslonac za našu narodnu vojsku. Uskoro Drežnica postaje vojno i političko središte ustanka koje važnost prelazi granice ogulinskog područja. Početkom 1942. godine u selu Tomići, u Drežnici imali su svoje središte: Glavni štab, NOP odreda Hrvatske, CK, KP Hrvatske i Pokrajinski organ SKOJ-a za Hrvatsku. U to vrijeme, 20. siječnja 1942. godine, oslobađanjem Jasenka, primorsko- goranski partizani uništili su posljednje ustaško uporište usred oslobođenog područja, tako da su mogli nesmetano dolaziti u blizinu okupiranog Ogulina koji je bio opkoljen bodljikavom žicom. Krajem 1942. godine poslije ofenzive okupatora osnovane su 6. i 14. primorsko-goranska brigada. Tu su određeno vrijeme boravile mnoge partizanske ustanove i političke organizacije. Od Komande goranskog područja, Okružnog komiteta KPH za Gorski Kotar, Okružnog odbora AFŽ-a za Gorski Kotar, Okružnog odbora USAOH za Gorski kotar i mnogih drugih ustanova. Posebno treba istaći da je na području Drežnice bio razvijen vojni sanitet u razdoblju od 1942—1944. godine. Najveću važnost imala je Vojno-partizanska bolnica broj 7. Prvi objekt ove bolnice izgrađen je lijevo od šumskog puta Vukolići—Škalić (odjel 4. — Bitoraj) u podnožju brda Kobile, u blizini terena zvanog Lager. Kasnije su izgrađeni glavni objekti iznad današnje kosturnice u kojoj je sahranjeno 300 boraca koji su umrli u ovoj bolnici (odjel 35, Mala Javornica). Čitavo područje na kojem su postupno nastali objekti Vojno-partizanske bolnice naziva se Mala Javornica. Visoka je preko 1000 met., ima strme obronke. Obrasla je gustom šumom jele, bukve i javorom po kojem je dobila svoje ime. U toku NOB-a pokazala je i ona svoju staru vrijednost, hajdučku. Ona postaje zaštitnica u kojoj se kriju ustanici, kasnije nastaju partizanski logori, bolnice, štamparije, štabovi i tečajevi. Na tom prostoru nastaje u razdoblju od ožujka 1943. godine do početka veljače 1944. godine više bolničkih objekata. Osim glavne zgrade bolnice izgrađeno je tifusno odjeljenje, prijemna ambulanta, ekonomat, kuhinja, mrtvačnica i kirurški paviljon. Kapacitet bolnice bio je do 200 ranjenika. Ova bolnica radila je do veljače 1944. godine kada je spaljena u njemačkoj ofenzivi. Ranjenici su preneseni u Kupsku dolinu. Na području Javornice nije se više obnavljala partizanska bolnica. U udolinama oko bolnice pokopani su umrli partizanski |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 131 <-- 131 --> PDF |
borci. Grobova je bilo oko 300. Borci su kasnije preneseni i pokopani u spomen kosturnicu. Desetak metara niže od mjesta gdje se nalazila bolnica podignuta je 1955. godine Spomen-kosturnica. Na spomen ploči upisan je slijedeći tekst: »U ovoj kosturnici sahranjeno je tri stotine junačkih sinova našeg naroda koji su dali svoje živote u narodnooslobodilačkoj borbi i narodnoj revoluciji za slobodu svoje domovine, za bratstvo i jedinstvo naših naroda. Oni su bili na liječenju u partizanskoj bolnici 7, koja se od 1942. do 1944. godine nalazila u šumi blizu ovog mjesta gdje su kao teški ranjenici podlegli ranama i ovdje našli svoj grob«. Na području Javornice, nedaleko spomen kosturnice djelovao je AGITPROP CK KPH i radila štamparija lista »Naprijed« i to od ljeta 1943. godine do početka 1944. Spomen kosturnica — Mala Javornica. Snimio: J. Luić Zgrade štamparije i uredništva bile su izgrađene na isti način kao i Vojno- partizanske bolnice broj 7. U ovoj štampariji tiskane su mnoge brošure i članci i list »Naprijed«. Ovaj list bio je organ KPH. U ovoj štampariji objavljene su i dvije zbirke partizanskih pjesama Ivana Gorana Kovačića i Vladimira Nazora. Jedan od najznačajnijih događaja u ovom kraju za vrijeme NOB i revolucije bilo je II zasjedanje ZAVNOH-a u Plaškom, održanog od 12—15. listopada 1943. godine. |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 132 <-- 132 --> PDF |
Ovaj važan skup održan je na samo desetak kilometara od prvih bor benih redova. Na ovom zasjedanju izabrani su Izvršni odbor i Predsjedništvo ZAVNOH-a kao političko predstavništvo i Tajništvo koje je predstavljalo središnje up ravno tijelo u Hrvatskoj u to vrijeme. Donesene su i druge, vrlo značajne odluke: o vraćanju otuđenih krajeva Istre, Zadra, Cresa, Lošinja i Lastova, dijelova Hrvatske koje je okupirala Italija u sporazumu s Pavelićem, kao i vraćanje Međimurja, koje su ustaše »velikodušno« ustupile mađarskim fašistima, u sastav nove Jugoslavije. Prvi puta se na jednom takvom političkom skupu raspravljalo i izjaš njavalo o zabrani povratka izbjegličke vlade i kralja u zemlju. Vijećnici ZAVNOH-a također su izrazili zahtjev da se Jugoslavija nakon oslobođenja izgradi na načelima federacije i da Hrvatska uđe u njen sastav kao ravno pravna federalna jedinica. Odluke donesene na II zasjedanju u Plaškom, kas nije su potvrđene na II zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu. Goranska ljepotica Bjelolasica i Matić poljana čuvaju uspomenu na le gendarni marš kojeg su izvršili borci 2. brigade 13. primorsko-goranske udarne divizije u veljači 1944. godine. Pripadnici ove brigade pošli su na dugačak marš od Škalića u Lici, do Drežnice i Jasenka, te Matić Poljane i Tuka. Drež nica je dočekala umorne i gladne borce bez hrane i popaljena. Brigada u opustošenoj Drežnici nije mogla ostati. Odlučeno je da se produži do Jasenka i dalje preko Bjelolasice i Matić Poljane za Tuk. Od Jasenka do Mrkopolja ima oko 25 kilometara. Brigada je stigla u Jasenak 24. veljače 1944. godine. Prije polaska iz vršene su posebne pripreme. Hrana je podijeljena borcima. Određene ,su posebne skijaške grupe koje su pravile prtinu, da bi se kolona mogla kre tati kroz duboki snijeg. Odmori se bili česti, kako bi se borci mogli barem malo odmoriti. Umor, glad i veliki napori predstavljali su veliki izazov za borce. Pripadnici ove partizanske jedinice bili su iz Istre, Gorskog Kotara i Hrvatskog primorja i nisu podjednako mogli podnijeti napore u snijegu i hladnoći. Tokom marša dolazilo je kod pojedinih boraca do pojave halucinacije, a nakon tri sata hoda trojica boraca su umrla u snijegu. Ledena planina pokazala je svoju ćud. Unatoč svim strahotama, kolona je uz izvanredne napore stigla do Matić Poljane. Tu je došlo do smrzavanja velikog broja boraca. Seljaci iz Mrkopolja i Begova Razdolja koje je uputio NOO došli su u susret umornim i promrzlim borcima. Brigada je na kraju ovog marša u jednom danu sahranila 26 svojih boraca, a 65 je imalo teške promrzline, od kojih je kasnije u bolnici umrlo 15 boraca. Gubitak je bio velik, ali bi bio i veći, da je brigada ostala u Gornjem brinjskom kraju, bez hrane i na udaru Njemaca i ustaša. Danas se na Matić poljani proteže kolona 26 kamenih gromada, koje simbolički označavaju stradale borce u ovom ledenom maršu. Stradali borci na ovom legendarnom mar- šu položili su svoje mlade živote za našu slobodu. |
ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 133 <-- 133 --> PDF |
IV. Šumarstvo, prerada drva, lovstvo i turizam |