DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 124 <-- 124 --> PDF |
U selu Trošmariji postoji umjetni brežuljak, prethistorijski tumul, odakle već iz 1896. godine potječu prvi slučajni nalazi. Kasnije sustavno obavljena arheološka istraživanja obavljena 1958. i 1959. godine potvrđuju kontinuitet ukapanja Japoda u ovoj nekropoli. Arheološka istraživanja nastavljaju se od 1984—1986. kao plod suradnje Zavičajnog muzeja Ogulin i Arheološkog muzeja u Zagrebu. U tom vremenu pronađeni su predmeti iz grobova koji pripadaju starijem željeznom razdoblju od VIII. stoljeća prije naše ere do IV. stoljeća prije naše ere. Od predmeta nađene su fibule, ulomci brončanog pojasa i fragmenti keramike. U vrijeme radova koji su obavljeni 1985. godine nađeni su temelji kuće iz starijega željeznog doba. U to vrijeme otkopan je i dio obrambenog bedema. U temeljima kuće nađeni su raznovrsni uporabni predmeti. Između ostalog mnoštvo ulomaka zemljanog posuđa, kosti divljih životinja, koštana šila, ulomci kamenog žrvnja, pokretna glinena peć i razni drugi predmeti koji su služili u tadašnjem domaćinstvu. Radovi u 1986. godini na području prethostorijske gradine u Trošmariji sastojali su se u otkapanju ukupne površine kuće unutar bedema. Čišćenjem otkopane površine prema zapadu i sjeveru utvrđene su dimenzije ove kuće koje temelji pokrivaju površinu od 7,50 X 6,20 metara. Ovo je prvi takav nalaz na području Ogulinsko-plaščanske udoline. Kao i prošle godine nađeno je mnoštvo ulomaka keramičkih posuda i razni sitni uporabni predmeti. Prilikom radova u Trošmariji izvršen je obilazak i drugih bližih lokaliteta na ovom području, tako je između ostalog utvrđeno postojanje prethistorijske gradine u selu Ponikvama. Osim dosad istraženih arheoloških nalazišta Ogulinsko-plaščanska udolina obiluje mnogim neistraženim lokalitetima koja čekaju stručnu arheološku obradu. Iz razdoblja ranoslavenskog naseljavanja ovog kraja postoje tragovi nekropole iz tog vremena u selu Mirićima (G. Dubrave). Najviše ostataka kulturno- povijesnih spomenika sačuvano je iz razdoblja srednjeg i novog vijeka. Iz tog vremena potječe najveći broj ostataka kamenih utvrda i spomenika sakralne arhitekture. U XIII. stoljeću povijesni izvori vezani uz crkvenu povijest nešto više govore o našem području. Ime Modruš se prvi put spominje 1163. godine, najprije kao naziv župe u splitskoj nadbiskupiji. Na zasjedanju crkvenoga sabora u Splitu 1185. godine određeno je da Modruš pripadne novoosnovanoj krbavskoj biskupiji. U XIII. stoljeću krčki knezovi stječu Modruš kao nasljedno kneštvo. Početkom XIV stoljeća stvorena je na ovom području jedinstvena upravna oblast, tzv. Modruška županija. Modruška županija prostirala se na području više plodnih gorskih dolina i polja sjeverno od Velike i Male Kapele, obuhvaćajući doline rijeka i rječica: Dobre, Tounjčice, Munjave, Dretulje, Vrnjike, Jesenice, a djelomično i tok Kupe. Modruš se u povijesnim izvorima različito naziva: Siran, Širin-grad, Trojan grad, Tržan i Modruše. U početku tu se nalazio samo trg, zatim varoš, a 1486. godine Modruš se naziva gradom. Modruš do turskih provala dostiže svoj procvat. Tu se kraće vrijeme nalazilo središte modruške, dotad krbavske, biskupije (1460—1493.). Turske provale nakon pada Bosne 1463. godine sve više ugrožavaju gospodarski raz |