DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 123     <-- 123 -->        PDF

SPOMENICI KULTURE IZ STARIJE I NOVIJE PROŠLOSTI


Ivan TIRONI*


Unutar šireg područja Velike i Male Kapele nalazi se Ogulinsko-plaščanska
udolina koja predstavlja granično područje između Panonije i Gorske
Hrvatske, to jest između Gorskog kotara, Like i Korduna. Osamljeni vrhovi,
brojni gorski izvori, blizina rijeka i šumsko zaleđe pružali su sigurnost i povoljne
uvjete za život u ovom kraju od najstarijih vremena.


Suhozidine koje su djelomično pronađene na vrhovima brda ostaci su
utvrđenih naselja u kojima su živjeli prethistorijski Japodi. Njihova kultura
počinje svoj razvoj oko 800. godine prije naše ere. Tokom starijeg i mlađeg
željeznog doba nastaje niz naselja na prirodnim uzvišicama koje narod naziva
gradinama.


Prostor kojeg su u prošlosti naseljavali Japodi bio je podijeljen na dvije
geografske cjeline masivom Velike i Male Kapele na »ovustranu i onostranu«
japodsku oblast. Dijelovi japodskog područja s ove strane Kapele, odnosno
Ogulinsko-plaščanska udolina i Kordun slabo su istraženi, a upravo na području
našeg kraja nalazili su se, prema povijesnim izvorima, veliki japodski
gradovi Me tulum i Terponos.


Arheolozi najveći japodski grad Metulum smještaju na Viničicu, brdo
kod Josipdola. Japodska naselja nalazila su se i u Trošmariji, Donjim Dubravama,
Josipdolu, Čakovcu i Trojvrhu.


Rimljani, prodirući u I stoljeću prije naše ere u ove krajeve dolaze u
sukob s domaćim stanovništvom. Vlast Rima uspostavljena je nakon trogodišnjeg
rata što ga je vodio Oktavijan protiv Japoda. (35—33. godine prije
naše ere.)


Jedno od naselja koje su Rimljani osnovali nalazilo se na području današnjeg
sela Čakovca. Ovo naselje nastalo je uz rimsku cestu koja je povezivala
Seniu (Senj) i Sisciu (Sisak). Tu su nađeni tragovi rimskog groblja
i temelji jedne »ville rustice« s ostacima centralnog grijanja.


U prošlosti su arheolozi i njihovi povjerenici na području Čakovca našli
ulomke arhitekture, brojne natpise, ostatke grobova. Na raskršću Jozefinske
ceste i lokalne ceste koja vodi kroz Šušnjevo selo nalazilo se rimsko groblje.


U selu Trojvrhu, na istoimenom brijegu, nalazi se prethistorijska gradina,
utvrđena jakim bedemima od suhozida. Sačuvani su obrambeni humci koji
su branili ulaz na gradinu. Predmeti koji su u dosadašnjim istraživanjima
pronađeni na ovoj gradini svjedoče, da je život ovdje trajao nakon dolaska
Rimljana, tj. od početka starijeg željeznog doba (VIII. stoljeće prije naše
ere) do kasnoantičkog razdoblja.


* Ivan Tironi, prof., kustos Zavičajnog muzeja, Ogulin


ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 124     <-- 124 -->        PDF

U selu Trošmariji postoji umjetni brežuljak, prethistorijski tumul, odakle
već iz 1896. godine potječu prvi slučajni nalazi. Kasnije sustavno obavljena
arheološka istraživanja obavljena 1958. i 1959. godine potvrđuju kontinuitet
ukapanja Japoda u ovoj nekropoli. Arheološka istraživanja nastavljaju
se od 1984—1986. kao plod suradnje Zavičajnog muzeja Ogulin i Arheološkog
muzeja u Zagrebu. U tom vremenu pronađeni su predmeti iz grobova
koji pripadaju starijem željeznom razdoblju od VIII. stoljeća prije naše ere
do IV. stoljeća prije naše ere. Od predmeta nađene su fibule, ulomci brončanog
pojasa i fragmenti keramike. U vrijeme radova koji su obavljeni 1985.
godine nađeni su temelji kuće iz starijega željeznog doba. U to vrijeme otkopan
je i dio obrambenog bedema. U temeljima kuće nađeni su raznovrsni
uporabni predmeti. Između ostalog mnoštvo ulomaka zemljanog posuđa,
kosti divljih životinja, koštana šila, ulomci kamenog žrvnja, pokretna glinena
peć i razni drugi predmeti koji su služili u tadašnjem domaćinstvu.


Radovi u 1986. godini na području prethostorijske gradine u Trošmariji
sastojali su se u otkapanju ukupne površine kuće unutar bedema. Čišćenjem
otkopane površine prema zapadu i sjeveru utvrđene su dimenzije ove kuće
koje temelji pokrivaju površinu od 7,50 X 6,20 metara. Ovo je prvi takav nalaz
na području Ogulinsko-plaščanske udoline. Kao i prošle godine nađeno je
mnoštvo ulomaka keramičkih posuda i razni sitni uporabni predmeti.


Prilikom radova u Trošmariji izvršen je obilazak i drugih bližih lokaliteta
na ovom području, tako je između ostalog utvrđeno postojanje prethistorijske
gradine u selu Ponikvama.


Osim dosad istraženih arheoloških nalazišta Ogulinsko-plaščanska udolina
obiluje mnogim neistraženim lokalitetima koja čekaju stručnu arheološku
obradu.


Iz razdoblja ranoslavenskog naseljavanja ovog kraja postoje tragovi nekropole
iz tog vremena u selu Mirićima (G. Dubrave). Najviše ostataka kulturno-
povijesnih spomenika sačuvano je iz razdoblja srednjeg i novog vijeka.
Iz tog vremena potječe najveći broj ostataka kamenih utvrda i spomenika
sakralne arhitekture.


U XIII. stoljeću povijesni izvori vezani uz crkvenu povijest nešto više
govore o našem području.


Ime Modruš se prvi put spominje 1163. godine, najprije kao naziv župe
u splitskoj nadbiskupiji. Na zasjedanju crkvenoga sabora u Splitu 1185. godine
određeno je da Modruš pripadne novoosnovanoj krbavskoj biskupiji.


U XIII. stoljeću krčki knezovi stječu Modruš kao nasljedno kneštvo. Početkom
XIV stoljeća stvorena je na ovom području jedinstvena upravna oblast,
tzv. Modruška županija.


Modruška županija prostirala se na području više plodnih gorskih dolina
i polja sjeverno od Velike i Male Kapele, obuhvaćajući doline rijeka
i rječica: Dobre, Tounjčice, Munjave, Dretulje, Vrnjike, Jesenice, a djelomično
i tok Kupe.


Modruš se u povijesnim izvorima različito naziva: Siran, Širin-grad, Trojan
grad, Tržan i Modruše. U početku tu se nalazio samo trg, zatim varoš,
a 1486. godine Modruš se naziva gradom.


Modruš do turskih provala dostiže svoj procvat. Tu se kraće vrijeme
nalazilo središte modruške, dotad krbavske, biskupije (1460—1493.). Turske
provale nakon pada Bosne 1463. godine sve više ugrožavaju gospodarski raz




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 125     <-- 125 -->        PDF

voj ovog područja. Godine 1486. poharana je Kranjska i odvedeno 15.000 ljudi
u ropstvo. Tada je opustošen Modruš.
U to vrijeme modruška županija imala je oko 2000 dimova, odnosno
kuća.
1493. godine Turci su potpuno opustošili varoš Modruš, dok utvrdu nisu
mogli osvojiti. Suvremenik tih događaja pop Petar Vidaković zabilježio je:


Stari Frankopanski grad-kula u Ogulinu.




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 126     <-- 126 -->        PDF

»Godine 1493. bi rasap grada Modruša, koga Turci porobiše, iz koga pobiže
časni gospodin Krištofor, biskup Modruški, oliti krbavski.«


Grad Modruš smješten je na vrhu čunjastoga usamljenog brda (678), koje


se uzdiže nad okolnim područjem. Nekada je čitavo brdo bilo pokriveno ku


ćama. Iako je zub vremena uništio veliki dio zidova, ostaci zidina govore o


veličini nekadašnje utvrde. Gradske zidine protezale su se do naselja i nji


hovi ostaci vidljivi su na površini zemlje. Grad tlocrtno ima oblik izduženog


pravokutnika i vjerojatno je bio osiguran sistemom kula.


Na jugu se vide ostaci branič kule, a na sjeveru je manja kula koja je


vjerojatno osiguravala vezu između grada i podgrađa.


Po brojnim crkvama koje se spominju u srednjem vijeku vidljivo je,


da je mjesto u razdoblju srednjeg vijeka imalo znatnu važnost. Kod zapadnih


vrata bila je crkva sv. Stjepana, a u njenoj blizini crkva sv. Jelene. Obnov


ljene su župna crkva sv. Trojstva i crkva sv. Antuna.


Južno od Modruša u Maloj Kapeli nalaze se ostaci pavlinskoga samostana


sv. Nikole, koji je osnovao 1380. godine knez Ivan Frankopan. Obnovljen je


1708. godine, a 1876. je samostan ukinut. Po ovom samostanu u čijem sklopu


se nalazila kapelica, planina Gvozd je dobila svoje sadašnje ime Kapela.


Postoji hipoteza da su u Modrušu štampane najstarije glagoljske knjige
(1483. godine).


Stari grad Ogulin ili grad Frankopana nastaje oko 1500. godine, u vrijeme
kada se u zapadnoj Evropi grade renesansne građevine, a u kontinentalnom
dijelu Hrvatske dograđuju stare i grade nove utvrde, prilagođene
novom načinu ratovanja s topovima.


Grad je dao podignuti Bernardin Frankopan. U prvoj polovini XVI. stoljeća
razvija se ogulinska varoš.
Zbog turske opasnosti 1553. godine u utvrdu je smještena kraljevska posada.
Grad je smješten na mjestu gdje rijeka Dobra ponire u Đulin ponor.


Ogulinski kaštel ima tlocrt nepravilnog četverokuta i s tri strane prirodno
je branjen. Pri reorganizaciji Vojne krajine 1746. godine osnovana je Ogulinska
pukovnija. U XVIII. stoljeću napušteno je područje unutar zidina starog
grada i počeo se razvijati sadašnji Ogulin. Utvrda je kasnije pretvorena u
tamnicu u koju su bili zatvarani mnogi rodoljubi. Ovdje je tijekom 1927.
godine i 1933—1934. godine zbog svoje revolucionarne djelatnosti u Hrvatskom
primorju bio zatvoren Josip Broz — Tito.


U razdoblju 1941—1945. godine ova je utvrda služila okupatoru i njegovim
pomagačima kao tamnica u kojoj su bili zatvarani revolucionari i ustanici
iz ovog kraja.


1967. godine u nekadašnju utvrdu i tamnicu smješten je Zavičajni muzej
sa svojim zbirkama u kojima je prikazana dalja i bliža prošlost naroda ovoga
kraja.


Ispod brda Plaška glava nalaze se ostaci stare plaščanske gradine. Danas
se vide samo ostaci gradske kule i naziru dijelovi gradskih zidina. U pisanim
izvorima iz XII. stoljeća spominje se Plaška župa.


Grad Plaški prvi put spominje se 1481. godine, a 1558. godine grad je sasvim
napušten. Zbog turske opasnosti u grad je polovinom 16. stoljeća postavljena
posada. U XVII. stoljeću u utvrdi se povremeno nalazila posada,
a nakon što su Turci protjerani iz Like, potpuno je napušten. Stari grad
Jesenica nalazio se ispod vrha Male Kapele iznad potoka Jesenice. Utvrda je




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 127     <-- 127 -->        PDF

bila smještena na otoku i imala je četverokutni tlocrt s tri nejednake kule.
Spominje se od 1544. godine u vlasti modruških Frankopana. U doba Vojne
krajine u utvrdi je bio smješten časnik. Danas je utvrda sravnjena sa zemljom.


U Tounju je postojala srednjovjekovna utvrda koja je bila izgrađena nad
kanjonom Tounjčice. Kasnije je pregrađena za smještaj krajiške posade. Grad
Tounj je bio okružen zidinama s kulama, a unutar utvrde nalazile su se drvene
kućice. Grad se u povijesnim izvorima naziva i Tovunjsta peć. Godine
1481. bio je u rukama Stjepana Frankopana, a od 1577. godine u posjedu
krajiške vojske. Veći dio starog grada srušen je 1912. godine.


Zapadno od Ogulina nalaze se ostaci starog grada Vitunja. Posve je sigurno,
da je grad postojao u prvoj polovini XV. stoljeća. Prvi put u izvorima
je spomenut 1449. godine. Tada je bio u vlasništvu Stjepana Frankopana.
1575. godine grad je bio sasvim zapušten i prepušten propadanju. Nakon izgradnje
Ogulina grad je izgubio svoje vojno značenje.


Na mjestu utoka Tounjčice u Mrežnicu bio je izgrađen stari grad Ključ.
1495. godine zamijenio je Bernardin Frankopan Stative na Dobri za grad
Ključ. 1563. godine bio je u vlasništvu Stjepana Frankopana. 1578. godine u
izvještajima se spominje kao dio obrambene linije hrvatskih zemalja. Od
kraja XVII. stoljeća napušten. Danas je jedva vidljiv na zemljištu.


U Otoku, selu nedaleko Oštarija, u vrijeme Frankopana nalazio se ladanjski
dvor, a kasnije u doba Vojne krajine ova je građevina bila pretvorena
u utvrdu za obranu pravoslavnoga stanovništva koje se tu doselilo
1608. godine.


Sakralni spomenici koji su nastajali u rasponu od srednjeg vijeka do
kraja XIX. stoljeća nalaze se u Ogulinu, Tounju, Oštarijama, Plaškom, Saborskom
i Modrušu.


Posebnu vrijednost imaju ostaci trobrodne gotičke crkve sv. Marije u
Oštarijama koja je sagrađena 1451. godine i nekadašnja eparhijska crkva
Vavedenija Bogorodice u Plaškom iz XVIII. stoljeća. Ikonostas u ovoj crkvi
izradio je I. Tišov.


Najstarija crkva u neposrednoj blizini Ogulina je Crkva Sv. Jakova na
ogulinskom groblju iz XV. stoljeća. U gradu se nalazi crkva sv. Križa iz
1781. godine i pravoslavna crkva sv. Georgija koja je sagrađena 1867. godine.
Na ikonostasu ove crkve zabilježena je godina 1854.


U Tounju se nalaze barokna kapela sv. Ivana i neogotička župna crkva
sv. Ivana Krstitelja, sagrađena 1897. godine prema nacrtima H. Bollea. U
Saborskom postoji crkva sv. Ivana Nepomuka, sagrađena 1864. godine.


Od kamenih mostova posebno je vrijedan dvokatni kameni most u Tounju
na Tounjčici, prvi kat mosta nastao je 1775. godine. U vrijeme rekonstrukcije
Jozefinske ceste izgradio je graditelj Kajetan Knežić 1836. godine
još jedan kat na postojećem mostu.


U Oštarijama je kameni most koji premošćava zagorsku Mrežnicu. Ova
građevina nastala je u vrijeme francuske vladavine. Njegova gradnja vezana
je uz ime maršala Marmonta.


U selu Puškarići, na Dobri, nedaleko Ogulina izgrađen je kameni most
1874. godine. Most je nastao u vrijeme gradnje Rudolfinske ceste koja je povezivala
Ogulin i Novi Vinodolski.


Iz razdoblja sredine 19. stoljeća potječe gradska jezgra u Ogulinu koja
je nastala u vrijeme djelovanja krajiške uprave.




ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 128     <-- 128 -->        PDF

Mnogi spomenici, spomen ploče i kosturnice govore o herojskoj borbi
naroda ovog kraja za svoju slobodu. Partizanska Drežnica i Plaški bili su u
toku narodnooslobodilačkog rata i narodne revolucije mjesta gdje su se donosile
odluke koje su imale povijesni značaj za našu širu zajednicu.


Partizanska Drežnica je naše spomen područje s brojnim spomen obilježjima,
među kojima se ističu mjesta na kojima su imali svoja sjedišta
Glavni štab NOP odreda Hrvatske, Centralni komitet KP Hrvatske i mnoge
druge partizanske ustanove kotarskog i okružnog značaja. U podnožju
Javornice, gdje se nalazila Vojno-partizanska bolnica broj 7 podignuta
je spomen kosturnica u kojoj je sahranjeno tristotine boraca koji su liječeni
u ovoj bolnici. U novije vrijeme spomenički je obilježeno i mjesto gdje su se
nalazili i objekti same bolnice.


U blizini osnovne škole nalazi se park s obeliscima na kojima su urezana
imena poginulih boraca i žrtava fašističkog terora, te biste narodnih heroja
iz drežničkog kraja.


U središtu Partizanske Drežnice izgrađen je spomenik Ustanku, rad akademskog
kipara Koste Angeli Radovanija.
U Plaškom se nalazi zgrada u kojoj je održano II zasjedanje ZAVNOH-a
(12—15. X 1943. godine).


Na ovom značajnom zasjedanju prvi put se raspravljalo i izjašnjavalo
protiv izbjegličke vlade i kralja. Vijećnici ZAVNOH-a izrazili su zahtjev da
se Jugoslavija izgradi na načelima federacije. U blizini se nalazi spomen park
s kosturnicom u kojoj su sahranjeni narodni heroji, borci i žrtve fašističkog
terora s područja plaščanske doline.


U blizini Plaškog, na brdu Pištenik, nalazi se jama Balinka, duboka 328
metara — najdublja grobnica boraca za slobodu.


Plaški: Spomen dom ZAVNOH-a. Snimio: J. Luić