DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 123 <-- 123 --> PDF |
SPOMENICI KULTURE IZ STARIJE I NOVIJE PROŠLOSTI Ivan TIRONI* Unutar šireg područja Velike i Male Kapele nalazi se Ogulinsko-plaščanska udolina koja predstavlja granično područje između Panonije i Gorske Hrvatske, to jest između Gorskog kotara, Like i Korduna. Osamljeni vrhovi, brojni gorski izvori, blizina rijeka i šumsko zaleđe pružali su sigurnost i povoljne uvjete za život u ovom kraju od najstarijih vremena. Suhozidine koje su djelomično pronađene na vrhovima brda ostaci su utvrđenih naselja u kojima su živjeli prethistorijski Japodi. Njihova kultura počinje svoj razvoj oko 800. godine prije naše ere. Tokom starijeg i mlađeg željeznog doba nastaje niz naselja na prirodnim uzvišicama koje narod naziva gradinama. Prostor kojeg su u prošlosti naseljavali Japodi bio je podijeljen na dvije geografske cjeline masivom Velike i Male Kapele na »ovustranu i onostranu« japodsku oblast. Dijelovi japodskog područja s ove strane Kapele, odnosno Ogulinsko-plaščanska udolina i Kordun slabo su istraženi, a upravo na području našeg kraja nalazili su se, prema povijesnim izvorima, veliki japodski gradovi Me tulum i Terponos. Arheolozi najveći japodski grad Metulum smještaju na Viničicu, brdo kod Josipdola. Japodska naselja nalazila su se i u Trošmariji, Donjim Dubravama, Josipdolu, Čakovcu i Trojvrhu. Rimljani, prodirući u I stoljeću prije naše ere u ove krajeve dolaze u sukob s domaćim stanovništvom. Vlast Rima uspostavljena je nakon trogodišnjeg rata što ga je vodio Oktavijan protiv Japoda. (35—33. godine prije naše ere.) Jedno od naselja koje su Rimljani osnovali nalazilo se na području današnjeg sela Čakovca. Ovo naselje nastalo je uz rimsku cestu koja je povezivala Seniu (Senj) i Sisciu (Sisak). Tu su nađeni tragovi rimskog groblja i temelji jedne »ville rustice« s ostacima centralnog grijanja. U prošlosti su arheolozi i njihovi povjerenici na području Čakovca našli ulomke arhitekture, brojne natpise, ostatke grobova. Na raskršću Jozefinske ceste i lokalne ceste koja vodi kroz Šušnjevo selo nalazilo se rimsko groblje. U selu Trojvrhu, na istoimenom brijegu, nalazi se prethistorijska gradina, utvrđena jakim bedemima od suhozida. Sačuvani su obrambeni humci koji su branili ulaz na gradinu. Predmeti koji su u dosadašnjim istraživanjima pronađeni na ovoj gradini svjedoče, da je život ovdje trajao nakon dolaska Rimljana, tj. od početka starijeg željeznog doba (VIII. stoljeće prije naše ere) do kasnoantičkog razdoblja. * Ivan Tironi, prof., kustos Zavičajnog muzeja, Ogulin |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 124 <-- 124 --> PDF |
U selu Trošmariji postoji umjetni brežuljak, prethistorijski tumul, odakle već iz 1896. godine potječu prvi slučajni nalazi. Kasnije sustavno obavljena arheološka istraživanja obavljena 1958. i 1959. godine potvrđuju kontinuitet ukapanja Japoda u ovoj nekropoli. Arheološka istraživanja nastavljaju se od 1984—1986. kao plod suradnje Zavičajnog muzeja Ogulin i Arheološkog muzeja u Zagrebu. U tom vremenu pronađeni su predmeti iz grobova koji pripadaju starijem željeznom razdoblju od VIII. stoljeća prije naše ere do IV. stoljeća prije naše ere. Od predmeta nađene su fibule, ulomci brončanog pojasa i fragmenti keramike. U vrijeme radova koji su obavljeni 1985. godine nađeni su temelji kuće iz starijega željeznog doba. U to vrijeme otkopan je i dio obrambenog bedema. U temeljima kuće nađeni su raznovrsni uporabni predmeti. Između ostalog mnoštvo ulomaka zemljanog posuđa, kosti divljih životinja, koštana šila, ulomci kamenog žrvnja, pokretna glinena peć i razni drugi predmeti koji su služili u tadašnjem domaćinstvu. Radovi u 1986. godini na području prethostorijske gradine u Trošmariji sastojali su se u otkapanju ukupne površine kuće unutar bedema. Čišćenjem otkopane površine prema zapadu i sjeveru utvrđene su dimenzije ove kuće koje temelji pokrivaju površinu od 7,50 X 6,20 metara. Ovo je prvi takav nalaz na području Ogulinsko-plaščanske udoline. Kao i prošle godine nađeno je mnoštvo ulomaka keramičkih posuda i razni sitni uporabni predmeti. Prilikom radova u Trošmariji izvršen je obilazak i drugih bližih lokaliteta na ovom području, tako je između ostalog utvrđeno postojanje prethistorijske gradine u selu Ponikvama. Osim dosad istraženih arheoloških nalazišta Ogulinsko-plaščanska udolina obiluje mnogim neistraženim lokalitetima koja čekaju stručnu arheološku obradu. Iz razdoblja ranoslavenskog naseljavanja ovog kraja postoje tragovi nekropole iz tog vremena u selu Mirićima (G. Dubrave). Najviše ostataka kulturno- povijesnih spomenika sačuvano je iz razdoblja srednjeg i novog vijeka. Iz tog vremena potječe najveći broj ostataka kamenih utvrda i spomenika sakralne arhitekture. U XIII. stoljeću povijesni izvori vezani uz crkvenu povijest nešto više govore o našem području. Ime Modruš se prvi put spominje 1163. godine, najprije kao naziv župe u splitskoj nadbiskupiji. Na zasjedanju crkvenoga sabora u Splitu 1185. godine određeno je da Modruš pripadne novoosnovanoj krbavskoj biskupiji. U XIII. stoljeću krčki knezovi stječu Modruš kao nasljedno kneštvo. Početkom XIV stoljeća stvorena je na ovom području jedinstvena upravna oblast, tzv. Modruška županija. Modruška županija prostirala se na području više plodnih gorskih dolina i polja sjeverno od Velike i Male Kapele, obuhvaćajući doline rijeka i rječica: Dobre, Tounjčice, Munjave, Dretulje, Vrnjike, Jesenice, a djelomično i tok Kupe. Modruš se u povijesnim izvorima različito naziva: Siran, Širin-grad, Trojan grad, Tržan i Modruše. U početku tu se nalazio samo trg, zatim varoš, a 1486. godine Modruš se naziva gradom. Modruš do turskih provala dostiže svoj procvat. Tu se kraće vrijeme nalazilo središte modruške, dotad krbavske, biskupije (1460—1493.). Turske provale nakon pada Bosne 1463. godine sve više ugrožavaju gospodarski raz |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 125 <-- 125 --> PDF |
voj ovog područja. Godine 1486. poharana je Kranjska i odvedeno 15.000 ljudi u ropstvo. Tada je opustošen Modruš. U to vrijeme modruška županija imala je oko 2000 dimova, odnosno kuća. 1493. godine Turci su potpuno opustošili varoš Modruš, dok utvrdu nisu mogli osvojiti. Suvremenik tih događaja pop Petar Vidaković zabilježio je: Stari Frankopanski grad-kula u Ogulinu. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 126 <-- 126 --> PDF |
»Godine 1493. bi rasap grada Modruša, koga Turci porobiše, iz koga pobiže časni gospodin Krištofor, biskup Modruški, oliti krbavski.« Grad Modruš smješten je na vrhu čunjastoga usamljenog brda (678), koje se uzdiže nad okolnim područjem. Nekada je čitavo brdo bilo pokriveno ku ćama. Iako je zub vremena uništio veliki dio zidova, ostaci zidina govore o veličini nekadašnje utvrde. Gradske zidine protezale su se do naselja i nji hovi ostaci vidljivi su na površini zemlje. Grad tlocrtno ima oblik izduženog pravokutnika i vjerojatno je bio osiguran sistemom kula. Na jugu se vide ostaci branič kule, a na sjeveru je manja kula koja je vjerojatno osiguravala vezu između grada i podgrađa. Po brojnim crkvama koje se spominju u srednjem vijeku vidljivo je, da je mjesto u razdoblju srednjeg vijeka imalo znatnu važnost. Kod zapadnih vrata bila je crkva sv. Stjepana, a u njenoj blizini crkva sv. Jelene. Obnov ljene su župna crkva sv. Trojstva i crkva sv. Antuna. Južno od Modruša u Maloj Kapeli nalaze se ostaci pavlinskoga samostana sv. Nikole, koji je osnovao 1380. godine knez Ivan Frankopan. Obnovljen je 1708. godine, a 1876. je samostan ukinut. Po ovom samostanu u čijem sklopu se nalazila kapelica, planina Gvozd je dobila svoje sadašnje ime Kapela. Postoji hipoteza da su u Modrušu štampane najstarije glagoljske knjige (1483. godine). Stari grad Ogulin ili grad Frankopana nastaje oko 1500. godine, u vrijeme kada se u zapadnoj Evropi grade renesansne građevine, a u kontinentalnom dijelu Hrvatske dograđuju stare i grade nove utvrde, prilagođene novom načinu ratovanja s topovima. Grad je dao podignuti Bernardin Frankopan. U prvoj polovini XVI. stoljeća razvija se ogulinska varoš. Zbog turske opasnosti 1553. godine u utvrdu je smještena kraljevska posada. Grad je smješten na mjestu gdje rijeka Dobra ponire u Đulin ponor. Ogulinski kaštel ima tlocrt nepravilnog četverokuta i s tri strane prirodno je branjen. Pri reorganizaciji Vojne krajine 1746. godine osnovana je Ogulinska pukovnija. U XVIII. stoljeću napušteno je područje unutar zidina starog grada i počeo se razvijati sadašnji Ogulin. Utvrda je kasnije pretvorena u tamnicu u koju su bili zatvarani mnogi rodoljubi. Ovdje je tijekom 1927. godine i 1933—1934. godine zbog svoje revolucionarne djelatnosti u Hrvatskom primorju bio zatvoren Josip Broz — Tito. U razdoblju 1941—1945. godine ova je utvrda služila okupatoru i njegovim pomagačima kao tamnica u kojoj su bili zatvarani revolucionari i ustanici iz ovog kraja. 1967. godine u nekadašnju utvrdu i tamnicu smješten je Zavičajni muzej sa svojim zbirkama u kojima je prikazana dalja i bliža prošlost naroda ovoga kraja. Ispod brda Plaška glava nalaze se ostaci stare plaščanske gradine. Danas se vide samo ostaci gradske kule i naziru dijelovi gradskih zidina. U pisanim izvorima iz XII. stoljeća spominje se Plaška župa. Grad Plaški prvi put spominje se 1481. godine, a 1558. godine grad je sasvim napušten. Zbog turske opasnosti u grad je polovinom 16. stoljeća postavljena posada. U XVII. stoljeću u utvrdi se povremeno nalazila posada, a nakon što su Turci protjerani iz Like, potpuno je napušten. Stari grad Jesenica nalazio se ispod vrha Male Kapele iznad potoka Jesenice. Utvrda je |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 127 <-- 127 --> PDF |
bila smještena na otoku i imala je četverokutni tlocrt s tri nejednake kule. Spominje se od 1544. godine u vlasti modruških Frankopana. U doba Vojne krajine u utvrdi je bio smješten časnik. Danas je utvrda sravnjena sa zemljom. U Tounju je postojala srednjovjekovna utvrda koja je bila izgrađena nad kanjonom Tounjčice. Kasnije je pregrađena za smještaj krajiške posade. Grad Tounj je bio okružen zidinama s kulama, a unutar utvrde nalazile su se drvene kućice. Grad se u povijesnim izvorima naziva i Tovunjsta peć. Godine 1481. bio je u rukama Stjepana Frankopana, a od 1577. godine u posjedu krajiške vojske. Veći dio starog grada srušen je 1912. godine. Zapadno od Ogulina nalaze se ostaci starog grada Vitunja. Posve je sigurno, da je grad postojao u prvoj polovini XV. stoljeća. Prvi put u izvorima je spomenut 1449. godine. Tada je bio u vlasništvu Stjepana Frankopana. 1575. godine grad je bio sasvim zapušten i prepušten propadanju. Nakon izgradnje Ogulina grad je izgubio svoje vojno značenje. Na mjestu utoka Tounjčice u Mrežnicu bio je izgrađen stari grad Ključ. 1495. godine zamijenio je Bernardin Frankopan Stative na Dobri za grad Ključ. 1563. godine bio je u vlasništvu Stjepana Frankopana. 1578. godine u izvještajima se spominje kao dio obrambene linije hrvatskih zemalja. Od kraja XVII. stoljeća napušten. Danas je jedva vidljiv na zemljištu. U Otoku, selu nedaleko Oštarija, u vrijeme Frankopana nalazio se ladanjski dvor, a kasnije u doba Vojne krajine ova je građevina bila pretvorena u utvrdu za obranu pravoslavnoga stanovništva koje se tu doselilo 1608. godine. Sakralni spomenici koji su nastajali u rasponu od srednjeg vijeka do kraja XIX. stoljeća nalaze se u Ogulinu, Tounju, Oštarijama, Plaškom, Saborskom i Modrušu. Posebnu vrijednost imaju ostaci trobrodne gotičke crkve sv. Marije u Oštarijama koja je sagrađena 1451. godine i nekadašnja eparhijska crkva Vavedenija Bogorodice u Plaškom iz XVIII. stoljeća. Ikonostas u ovoj crkvi izradio je I. Tišov. Najstarija crkva u neposrednoj blizini Ogulina je Crkva Sv. Jakova na ogulinskom groblju iz XV. stoljeća. U gradu se nalazi crkva sv. Križa iz 1781. godine i pravoslavna crkva sv. Georgija koja je sagrađena 1867. godine. Na ikonostasu ove crkve zabilježena je godina 1854. U Tounju se nalaze barokna kapela sv. Ivana i neogotička župna crkva sv. Ivana Krstitelja, sagrađena 1897. godine prema nacrtima H. Bollea. U Saborskom postoji crkva sv. Ivana Nepomuka, sagrađena 1864. godine. Od kamenih mostova posebno je vrijedan dvokatni kameni most u Tounju na Tounjčici, prvi kat mosta nastao je 1775. godine. U vrijeme rekonstrukcije Jozefinske ceste izgradio je graditelj Kajetan Knežić 1836. godine još jedan kat na postojećem mostu. U Oštarijama je kameni most koji premošćava zagorsku Mrežnicu. Ova građevina nastala je u vrijeme francuske vladavine. Njegova gradnja vezana je uz ime maršala Marmonta. U selu Puškarići, na Dobri, nedaleko Ogulina izgrađen je kameni most 1874. godine. Most je nastao u vrijeme gradnje Rudolfinske ceste koja je povezivala Ogulin i Novi Vinodolski. Iz razdoblja sredine 19. stoljeća potječe gradska jezgra u Ogulinu koja je nastala u vrijeme djelovanja krajiške uprave. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 128 <-- 128 --> PDF |
Mnogi spomenici, spomen ploče i kosturnice govore o herojskoj borbi naroda ovog kraja za svoju slobodu. Partizanska Drežnica i Plaški bili su u toku narodnooslobodilačkog rata i narodne revolucije mjesta gdje su se donosile odluke koje su imale povijesni značaj za našu širu zajednicu. Partizanska Drežnica je naše spomen područje s brojnim spomen obilježjima, među kojima se ističu mjesta na kojima su imali svoja sjedišta Glavni štab NOP odreda Hrvatske, Centralni komitet KP Hrvatske i mnoge druge partizanske ustanove kotarskog i okružnog značaja. U podnožju Javornice, gdje se nalazila Vojno-partizanska bolnica broj 7 podignuta je spomen kosturnica u kojoj je sahranjeno tristotine boraca koji su liječeni u ovoj bolnici. U novije vrijeme spomenički je obilježeno i mjesto gdje su se nalazili i objekti same bolnice. U blizini osnovne škole nalazi se park s obeliscima na kojima su urezana imena poginulih boraca i žrtava fašističkog terora, te biste narodnih heroja iz drežničkog kraja. U središtu Partizanske Drežnice izgrađen je spomenik Ustanku, rad akademskog kipara Koste Angeli Radovanija. U Plaškom se nalazi zgrada u kojoj je održano II zasjedanje ZAVNOH-a (12—15. X 1943. godine). Na ovom značajnom zasjedanju prvi put se raspravljalo i izjašnjavalo protiv izbjegličke vlade i kralja. Vijećnici ZAVNOH-a izrazili su zahtjev da se Jugoslavija izgradi na načelima federacije. U blizini se nalazi spomen park s kosturnicom u kojoj su sahranjeni narodni heroji, borci i žrtve fašističkog terora s područja plaščanske doline. U blizini Plaškog, na brdu Pištenik, nalazi se jama Balinka, duboka 328 metara — najdublja grobnica boraca za slobodu. Plaški: Spomen dom ZAVNOH-a. Snimio: J. Luić |