DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 114 <-- 114 --> PDF |
EGT I-E-10 karakterizira šuma kitnjaka i običnog graba (Querco-Carpinetum Ht.), kojoj je priključena i šuma cera s kostrikom (Brachypodio-Quercetum cerris prov. Pelc). Gotovo da nema očuvanih sjemenjača ovoga tipa, već su to različiti degradacijski oblici, od panjača graba u kojim je sasvim nestao kitnjak do pašnjačko-bujadničkih površina. Većina kultura četinjača je uzgojena na neobraslim površinama ovog tipa, a djelomično su provađane i konverzije panjača sadnicama mješovitih četinjača s različitim uspjehom. Unašane vrste su: smreka, ariš, borovac, obični i crni bor, rjeđe duglazija, bagrem i pačempres, a u novije vrijeme sitkanska smreka, kitnjak i japanski ariš. EGT I-G-10 je razvijen jedino u Drežničkom polju (površine oko 50 ha), na poplavnim tlima kvartarnih nanosa. Obilježava ga šuma hrasta lužnjaka sa žutilovkom (Genisto-Quercetum roboris prov. Pelcer). Sastojina je dobar dio godine poplavljena do visine krošanja, a prilikom pucanja leda nastaju znatna oštećenja stabala. S obzirom da ova šuma nije dovoljno istražena a predstavlja i rijetkost, uvrštena je u šume posebne namjene za znanstvena istraživanja. EGT I-H-10 predstavlja graničan pojas prema submediteranskim šumama u gospodarskoj jedinici -Javorov Vrh — Stubica«, a izgrađuje ga primorska šuma bukve (Fagetum croaticum seslerietosum Ht.). Najpovoljniji sastojinski oblik je raznodobna sjemenjača bukve preborne distribucije, normalnoga stanja i grupimičnoga prostornog rasporeda. Promjer sječive zrelosti za bukvu je 40 cm. Bukva se dobro obnavlja oplodnim sječama na grupama. Uzgojni radovi su njega mladog naraštaja i selektivne prorede. EGT I-J-10 obuhvaća zajednicu crnoga graba sa šašikom (Seslerio-Ostryetum Ht. et Hić). Najpovoljniji sastojinski oblik je jednodobna mješovita sjemenjača, sa 70% crnog bora. Ophodnja za bor je određena s 80 godina, a njegova obnova provedbom oplodnih sječa. Za sada nisu vršena ulaganja u ove šume pa su one nisko produktivne i ekonomski slabo važne. Osim navedenih ekološko-gospodarskih tipova i fitocenoza koje ih predstavljaju, Pelcer navodi u ogulinskom području još i ove, zasad provizorno imenovane, zajednice šuma i šibljaka: Epimedio-Fagetum, Luzulo-Quercetum petraeae, Quercetum cerris, Crataego-Viburnetum opuli, Berberi-Viburnetum i Salicetum cinereo-purpureae. Za sve ekološko-gospodarske tipove, detaljniji podaci o normalama, prirastu, ciljevima i načinu gospodarenja i dr. nalaze se u spomenutim publikacijama Šumarskog instituta. Općenito se može reći da je sadašnje stanje šumskih zemljišta i šuma znatno ispod njihovih proizvodnih mogućnosti (usporedi Cestar, Vucelić 1979) pa predstoji dugotrajni i velik zadatak da se postigne najveće korištenje prirodnih izvora ne samo u proizvodnji drveta već i ostalih funkcija šume. Sekcija za uređivanje šuma u Ogulinu je primjenjivala rezultate tipoloških istraživanja prilikom revizija i obnova osnova gospodarenja, u terenskom izlučivanju odjela i otsjeka kao i njihovu provedbu kroz sve osnove gospodarenja. Stručnjaci Sekcije također su proveli daljnja detaljna istraživanja u šumama Šumarija Gomirje i Drežnica, u intenzitetu kartiranja 1:25000 pod nadzorom specijalista iz Instituta. U dosadašnjoj primjeni ekološko-gospodarskih tipova šuma promijenila su se donekle shvaćanja u gospodarenju šumama, 420 |