DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 109 <-- 109 --> PDF |
dnosno pojedini reljefni faktori proučavaju se radi njihova poznatoga modifikatorskog utjecaja na vrijeme i podneblje, na različite edafske procese te razvitak i zonaciju vegetacije. Klimatološka komponenta, ovisno o raspoloživim podacima, obuhvaća prvenstveno studij i opis općenite klime u cijelom istraživanom području a osobito u pojedinim bioklimatima odnosno klimatogenim vegetacijskim područjima. Uz ta proučavanja, a zbog poznate važnosti, također se organiziraju na reprezentativnim lokalitetima poredbena sezonska mikroklimatološka istraživanja i fenološka motrenja, kako je to bilo prvobitno zamišljeno na profilu Kleka i u fitocenozama Drežničkog polja i okoliša. Fitocenološka komponenta obuhvaća detaljno istraživanje i kartiranje svih šumskih zajednica i najvažnijih degradacijskih stadija te njihov prostorni raspored i odnos s regionalnom klimom i mikroklimom, geološkom podlogom i vrstama tala. Pojedine solidno istražene fitocenoze su ujedno polazište za sva ostala tipološka proučavanja. Pedološka istraživanja i kartiranja vrsta tala su nezaobilazna tipološka komponenta jer daju elemente za pedološku karakterizaciju pojedinih fitocenoza i ekološko-gospodarskih tipova, za određivanje plodnosti tla, za obnovu i rekonstrukciju sastojina i otale praktične svrhe i potrebe. U grupi šumsko-gospodarskih problema na prvom su mjestu uzgojna istraživanja kojim se, uz ostalo, utvrđuju: sastojinski oblik, vitalnost i kvalitet sastojina, oblik i veličina krošanja, uvjeti pomlađivanja i si. Uređivačka komponenta obuhvaća proučavanje debljinskog i volumnog prirasta, boniteta sastojina, promjera sječive zrelosti za raznodobne šume i najpovoljnije ophodnje za jednodobne sastojine. Unutar ekonomske komponente, na osnovi utvrđenog učešća sortimenata u pojedinoj šumskoj zajednici i ostalim vrijednostima, određuje se postojeća i optimalna vrijednost sastojina, optimalna dužina privlačenja sortimenata i gustoća prometnica. Pomoću nabrojanih elemenata ustanovljuje se prioritet ulaganja po tipovima šuma. Završna faza tipoloških radova su analiza i sinteza rezultata svih provedenih istraživanja, na osnovi kojih se definiraju i razvrstavaju ekološko-biološki i šumsko-gospodarski tipovi a u konačnici ekološko-gospodarski tipovi. Od samog početka istraživanja u Hrvatskoj predstavljaju širu osnovicu za razvrstavanje i opis tipova šuma fitogeografske regije i njihove klimatskozonske zajednice te područja, pojasi (zone), njihove prirodne rasprostranjenosti jer najbolje obilježavaju regionalne geografske, reljefne, klimatske, edafske i gospodarske karakteristike pojedinog kraja (Bertović 1970)1. Označavanje ekološko-ogspodaskih tipova je proizvoljno: to mogu biti nazivi fitocenoza, ekološke grupacije biljaka, slova, brojevi i njihove kombinacije. U svakome slučaju izbor oznaka je tehničko pitanje jer one predstavljaju samo simbol (»šifru«) za niz karakteristika pojedinog tipa (ili podtipa), utvrđenih kompleksnim istraživanjima. U Hrvatskoj se, zasad, u praksi koriste slijedeće tipološke jedinice: regija, područje, tip i podtip (Cestar 1970), odnosno područje, zona (regija), ekološko- gospodarski tip i podtip (Cestar 1974). Prema novijoj verziji... »-pod podru 1) Navedeni princip je implicite uvažen u Pravilniku o načinu izrade šumskogospodarskih osnova područja... (Narodne novine 19, Zagreb 1981) i neposredno u Pravilniku o bonitiranju zemljišta (Narodne novine 47, Zagreb 1982), kojim se propisuje mjerila i osnove za bonitiranje zemljišta sposobnoga za poljoprivrednu ili šumsku proizvodnju u SR Hrvatskoj. |