DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 108 <-- 108 --> PDF |
TIPOLOŠKA ISTRAŽIVANJA I EKOLOŠKO-GOSPODARSKI TIPOVI SUMA Nikola VUCELIC* Kako je poznato istraživanja botaničara I. Horvata na ličkoj Plješevici smatraju se začetkom biljnosociološkog proučavanja i opisa vegetacije u našoj zemlji ali i novim polazištem za tipologiju šuma na florističkoj, odnosno fitocenološkoj osnovi. Horvat (1938, 1950) se zalaže da se što prije istraže naše biljne zajednice detaljno pedološki, a zatim da se upravo te jasno određene biljne zajednice ispitaju i u šuskogospodarskom pogledu. Mnogobrojni fitocenološki radovi Horvata i ostalih istraživača utrli su put i stvorili uvjete za provedbu sistematskih tipoloških istraživanja šuma, kako ih je sadržajno i metodski u nas prvi predložio S. Bertović (1959, 1961) te organizirao i sa suradnicima proveo unutar znanstvenoga zadatka »Istraživanje tipova šuma i šumskih staništa». Prema toj osnovnoj koncepciji i shemi odnosno metodici tipoloških istraživanja, kako se dosad provode u Hrvatskoj, nastoji se što detaljnije proučiti pojedine šumske fitocenoze poredbenim ekološko- biološkim i šumsko-gospodarskim istraživanjima; zatim definirati i klasificirati regionalne i lokalne ekološko-gospodarske tipove šuma te dati smjernice za njihovo optimalno i razumno iskorišćivanje s jednog ili više gospodarskih gledišta .Pri tom se kao regionalni ili lokalni ekološko-gospodarski tip(ili podtip) smatra svaka ona klimatskozonska ili paraklimaksna zajednica (asocijacija ili njena niža sistematska jedinica — subasocijacija, varijanta, subvarijanta, facijes), koja se odlikuje osobitim ekološko-biološkim ili gospodarsko- ekonomskim značajkama, važnim za racionalno gospodarenje (Bertović 1970, 1983; Bertović, Glavač 1963, 1987). Prilikom sustavne provedbe tipološkog istraživanja šuma, za svaki pojedini vegetacijski tip redovito se tretiraju uobičajenim redoslijedom, opisno i kartografski, ove najvažnije ekološko-biološke i šumsko-gospodarske komponente (problemi) istraživanja: 1. litološka građa, 2. orografske jedinice i parametri reljefa. 3. klimatske (bioklimati, mikroklima) i fenološke prilike, 4. fitocenološka karakterizacija, 5. pedološke i ostale edafske osobitosti; 6. šumsko- uzgojno karakterstike, 7. dendrometrijske i šumskouređajne značajke i 8. ekonomski faktori. U uzgoju i uređivanju šuma oduvijek se uvažavalo ekološke prilike i njihovu ulogu u šumskim staništima i sastojinama, a njihovo je proučavanje i solidno poznavanje osobito važno u šumskoj tipologiji zbog njezine višestruke znanstvene i praktične primjene. Petrografska građa je prva ekološka komponenta a istražuje se zbog međuovisnosti različitih stijena s obličjem terena, hidrografskim prilikama, vrstama tla i vegetacije. Reljef, o Nikola Vucelić, dipl. inž. šum., Ogulin |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 109 <-- 109 --> PDF |
dnosno pojedini reljefni faktori proučavaju se radi njihova poznatoga modifikatorskog utjecaja na vrijeme i podneblje, na različite edafske procese te razvitak i zonaciju vegetacije. Klimatološka komponenta, ovisno o raspoloživim podacima, obuhvaća prvenstveno studij i opis općenite klime u cijelom istraživanom području a osobito u pojedinim bioklimatima odnosno klimatogenim vegetacijskim područjima. Uz ta proučavanja, a zbog poznate važnosti, također se organiziraju na reprezentativnim lokalitetima poredbena sezonska mikroklimatološka istraživanja i fenološka motrenja, kako je to bilo prvobitno zamišljeno na profilu Kleka i u fitocenozama Drežničkog polja i okoliša. Fitocenološka komponenta obuhvaća detaljno istraživanje i kartiranje svih šumskih zajednica i najvažnijih degradacijskih stadija te njihov prostorni raspored i odnos s regionalnom klimom i mikroklimom, geološkom podlogom i vrstama tala. Pojedine solidno istražene fitocenoze su ujedno polazište za sva ostala tipološka proučavanja. Pedološka istraživanja i kartiranja vrsta tala su nezaobilazna tipološka komponenta jer daju elemente za pedološku karakterizaciju pojedinih fitocenoza i ekološko-gospodarskih tipova, za određivanje plodnosti tla, za obnovu i rekonstrukciju sastojina i otale praktične svrhe i potrebe. U grupi šumsko-gospodarskih problema na prvom su mjestu uzgojna istraživanja kojim se, uz ostalo, utvrđuju: sastojinski oblik, vitalnost i kvalitet sastojina, oblik i veličina krošanja, uvjeti pomlađivanja i si. Uređivačka komponenta obuhvaća proučavanje debljinskog i volumnog prirasta, boniteta sastojina, promjera sječive zrelosti za raznodobne šume i najpovoljnije ophodnje za jednodobne sastojine. Unutar ekonomske komponente, na osnovi utvrđenog učešća sortimenata u pojedinoj šumskoj zajednici i ostalim vrijednostima, određuje se postojeća i optimalna vrijednost sastojina, optimalna dužina privlačenja sortimenata i gustoća prometnica. Pomoću nabrojanih elemenata ustanovljuje se prioritet ulaganja po tipovima šuma. Završna faza tipoloških radova su analiza i sinteza rezultata svih provedenih istraživanja, na osnovi kojih se definiraju i razvrstavaju ekološko-biološki i šumsko-gospodarski tipovi a u konačnici ekološko-gospodarski tipovi. Od samog početka istraživanja u Hrvatskoj predstavljaju širu osnovicu za razvrstavanje i opis tipova šuma fitogeografske regije i njihove klimatskozonske zajednice te područja, pojasi (zone), njihove prirodne rasprostranjenosti jer najbolje obilježavaju regionalne geografske, reljefne, klimatske, edafske i gospodarske karakteristike pojedinog kraja (Bertović 1970)1. Označavanje ekološko-ogspodaskih tipova je proizvoljno: to mogu biti nazivi fitocenoza, ekološke grupacije biljaka, slova, brojevi i njihove kombinacije. U svakome slučaju izbor oznaka je tehničko pitanje jer one predstavljaju samo simbol (»šifru«) za niz karakteristika pojedinog tipa (ili podtipa), utvrđenih kompleksnim istraživanjima. U Hrvatskoj se, zasad, u praksi koriste slijedeće tipološke jedinice: regija, područje, tip i podtip (Cestar 1970), odnosno područje, zona (regija), ekološko- gospodarski tip i podtip (Cestar 1974). Prema novijoj verziji... »-pod podru 1) Navedeni princip je implicite uvažen u Pravilniku o načinu izrade šumskogospodarskih osnova područja... (Narodne novine 19, Zagreb 1981) i neposredno u Pravilniku o bonitiranju zemljišta (Narodne novine 47, Zagreb 1982), kojim se propisuje mjerila i osnove za bonitiranje zemljišta sposobnoga za poljoprivrednu ili šumsku proizvodnju u SR Hrvatskoj. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 110 <-- 110 --> PDF |
čjem podrazumijevamo geografski određenu cjelinu koju karakteriziraju makroklimatske i geološke karakteristike značajne za rast i razvoj određenih vrsta drveća, te određeni način gospodarenja. Cijela Hrvatska razdijeljena je na tri područja, kojima su dane oznake rimskih brojeva i to: I Dinarsko područje, II Panonsko područje, III Eumediteransko i submediteransko područje. Pod zonom (regijom) podrazumijevamo određene cjeline unutar područja sa sličnim ekološkim i gospodarskim karakteristikama, važnim za uspijevanje pojedinih vrsta drveća. Za 11 utvrđenih zona predviđeno je obilježavanje velikim početnim slovima abecede. Ekološko-gospodarski tip obuhvaća određenu površinu šuma ili šumskog zemljišta podjednakih ekološko-bioloških i gospodarsko-ekonomskih značajki o kojima ovisi način gospodarenja šumama, a označava se arapskim brojevima. Ekološko-gospodarski podtip šume je određena površina šuma ili šumskog zemljišta koja se izdvaja s obzirom na pojedine, za gospodarenje važne, ekološke ili gospodarske značajke. Za označavanje podtipova uzeta su mala slova abecede (a, b, c, d, itd.)«. i U Ogulinskom kraju prva tipološka istraživanja provedena su u niskim šumama, šikarama i bujadnicama gospodarskih jedinica Veljun, Tržička šikara i Zalije. U njima se želilo proučiti pojedine ekološko-biološke i šumsko-gospodarske značajke, formirati ekološko-gospodarske tipove i odrediti meliorativne zahvate. Istraživanja su obavljena u nešto reduciranom opsegu. Na fitocenološka i pedološka istraživanja nastavilo se utvrđivanje drvnih masa i prirasta na ranije unesenim četinjačama u Veljunu i Zalijama, a kao usporedba i dopuna poslužili su i rezultati analize stabala iz odrasle kulture Bosiljevo. Rezultati tih istraživanja, objavljeni u prvom svesku publikacije »-Radovi«, po ocjeni M. Anića (1965)... mogu poslužiti kao dobar primjer rješavanja problema melioracije degradiranih šumskih terena na bazi primjene fitocenologije i ekologije .., a zapaženi su i povoljno ocijenjeni i u širem krugu stručnjaka2. Uz opisani rad provodili su se, prema ustaljenoj metodici i programu, različiti pripremni poslovi i rekognosciranja terena za sistematska tipološka istraživanja i kartiranja cijeloga Ogulinskog kraja, u intezitetu obrade i mjerilu karata 1 :100.000. U razdoblju od 1968. do 1972. godine ekipe Instituta za šumarska istraživanja u Zagrebu provele su sve terenske i uredske radove i priredile prethodne rezultate istraživanja u 5 svezaka elaborata pod naslovom »Regionalni ekološko-gospodarski tipovi šuma na području Šumskog gospodarstva Ogulin«. Na osnovi rezultata svih ekoloških, gospodarskih i ekonomskih istraživanja te njihove sinteze, definirani su ekološko-gospodarski tipovi šuma i dati u elaboratu »Ekološko-gospodarski tipovi šuma na području Šumskog gospodarstva Ogulin«. Dosljedno prema podacima u tom institutskom elaboratu dajemo sažet opis karakteristika utvrđenih ekološko-gospodarskih tipova i podtipova (EGT) i kartu njihove rasprostranjenosti u Ogulinskom kraju. EGT I-A-10 karakterizira zajednica bora krivulja (Pinetum mughi croaticum Ht.). Obrasta neznatne površine na vrhu Bjelolasice i ima izrazito zaštitno značenje. Tu se fragmentarno javlja i klekovina bukve (Fagetum croaticum sufruticosum Ht.), EGT I-I-20. 2) S. Radulović (Šumarstvo 1—2, Beograd 1967), M. Piskernik (Gozdarskl vestnik XXV, Ljubljana 1967), L. Risin (Referativni žurnal 56, Lesovedenie i lesovttdstvo 10, Moskva 1967). 416 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 111 <-- 111 --> PDF |
EKOLOŠKO-GOSPODARSKI TIPOVI SUMA OGULINSKOG KRAJA 1-8-10 S-C-12 l-C-20 I-C-&0 l-C-50 i o o o Hlslsi "-""-""n n ° ±± u U u u u l-C-60 l-C-61 l-D-10 I-D-12 l-D-30 l-D-31 l-E-10 l-G-10 l-H-10 l-J-10 EGT I-B-10 je predstavljen pretplaninskom Šumom bukve (Fagetum croaticum subalpinum Ht.). Po rastu bukve i uvjetima gospodarenja je podijeljen u 4 podtipa — a, b, c, d. Podtipovi a, b, c od gospodarske su važnosti i cilj gospodarenja je proizvodnja tanje tehničke oblovine i prostornog drva, u podtipu I-B-10d cilj je zaštita tla. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 112 <-- 112 --> PDF |
EGT I-C-10 Ekološke značajke: vapnenačka podloga, tla su rendzine, smeđe tlo, smeđe ilimerizirano tlo, kompleks tih tala i posmeđene rendzine, a karakteristična je zajednica šuma bukve i jele (Fagetum croaticum abietetosum Ht.). Podtipovi su I-C-10 a sa skeletnošću tla do 25°/o i I-C-10 b s kamenitošću tla iznad 25% površine. Ovi podtipovi čine 50°/» površine svih očuvanih sjemenjača i predstavljaju najvažnije šume ogulinskog područja. Osnovne osobitosti tih sastojina su nepravilna debljinska struktura, nepovoljan omjer smjese, stanje drvne mase ispod normale (osobito četinjača), te slabo podmlađivanje, a u novije vrijeme (iza 1980) znatno učešće sanitara jele zbog vjetroizvala, ledoloma (1981/82) a većim dijelom i posljedica onečišćenja atmosfere i «-kiselih kiša-«. U smjernicama gospodarenja određena je sječiva zrelost za jelu od 60 cm, u podtipu I-C-10 b — 70 cm, a za bukvu 50 cm. Najpovoljniji sastojinski oblik je raznodobna mješovita sjemenjača (70°/o četinjača i 300/o listača, a za podtip I-C-10 b 60% : 40e/o), preborne distribucije, tipičnoga stadija, normalnoga stanja i grupimičnoga prebornog rasporeda (za podtip I-C-10 b, stablimičnog rasporeda stabala). Grupimićna struktura je vrlo malo zastupljena, a najčešće su to sastojine s premalo tankih i srednje debelih stabala, nedovoljna sklopa, stablimična rasporeda stabala. Stvaranju grupa pristupilo se samo na onim mjestima gdje je osigurano prirodno podmlađivanje. Jedan od uzroka stanja ovih šuma bio je svakako ekstenzivan način gospodarenja, zbog njihove neotvorenosti. Sada je, međutim, stanje znatno povoljnije pa će se postavljeni ciljevi gospodarenja moći brže ostvariti. EGT I-C-12 Na stjenovitim površinama čest je ovaj facijes bukovo-jelove šume s milavom (Calamagrostis arundinacea i C. varia). U tom tipu moguća je jedino prirodna obnova, a cilj gospodarenja je, osim proizvodnje tehničke oblovine i zaštita tla. EGT I-C-20 Karakteristična zajednica je šuma jele i smreke s milavom (Calamagrosti-Abietetum piceetosum Ht.), koja nastava terene gdje kameni blokovi i stijene izbijaju na više od 70% površine. Ovaj tip nema optimalnog oblika, ekonomičnost iskorišćivanja je minimalna a namjena izrazito zaštitna. Najrasprostranjenije sastojine su u području Bijelih stijena, Ostrožice i Dumanića. EGT I-C-40 je predstavljen gorskom šumom smreke s jelom (Piceetumcroaticum montanum Ht. subas. abietetosum prov. Pelc.) u Jasenačkim Lugovima. Najpovoljniji sastojinski oblik je raznodobna mješovita sjemenjača preborne distribucije, tipičnoga stadija i normalnoga stanja, skupinasto prostornog rasporeda stabala. Optimalan omjer smjese je 90*/o četinjača i 10% listača. Jela i smreka se vrlo dobro pomlađuju, a cilj gospodarenja je proizvodnja najkvalitetnije tehničke oblovine. EGT I-C-50 je rasprostranjen u području Sivnika i podnožju Makovnika, a obilježava ga zajednica jele s mahom Pleurozium Schreberi (Pleurozio Schreberi- Abietetum prov. Pelc). S obizrom na normale ove su sastojine dosta narušene zbog znatnog antropogenog utjecaja. Optimalan omjer smjese iznosi 80% četinjača i 20% listača, a promjer sječive zrelosti za sve vrste je 50 cm. Preporuča se stvaranje grupimičnog prostornog rasporeda stabala. Ako prirodna obnova ne uspije, može se pošumljavanje provesti osim jelom i smrekom običnim borom i arišem. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 113 <-- 113 --> PDF |
EGT I-C-60 predstavlja šuma smreke na dolomitu, tipična i s bukvom (Piceetum dolomiticum Ht. typicum et fagetosum Pelc. = Abieti Piceetum dolomiticum prov. Pelc). Nastava strmine iznad Ličke Jesenice. Optimalni omjer smjese je 50% smreke i 50°/o jele. U tom tipu se može oplodnim sječama u grupama inicirati pojava prirodnog podmlatka, a prilikom pošumljavanja koristiti sadnice smreke i jele. EGT I-C-61 karakterizira šuma jele na dolomitu, tipična i s bukvom (Abietetum dolomiticum prov. Pelc). Najkvalitetnije šume ovog tipa nalaze se u Titri, a učešće bukve je previsoko i trebalo bi iznositi 20%. Povoljno je stanje obilnoga prirodnog podmlatka jele i smreke u grupama ali i širom površine. Tu su potrebni uzgojni zahvati njege mladog naraštaja. EGT I-D-10 obilježava brdska šuma bukve (Fagetum croaticum montanum Ht.), koja je u ogulinskom području, s obzirom na važnost i rasprostranjenost (20"/« površine svih sjemenjača), na drugom mjestu. Najpovoljniji sastojinski oblik je raznodobna bukova sjemenjača preborne distribucije, tipičnoga stadija i skupinastog prostornog rasporeda stabala. Gospodarenje ovim šumama bilo je od sastojinskog do stablimičnog tako da su ove šume svih prelaznih oblika od jednodobnih do prebornih. Forsiranjem preborne strukture koja je vrlo labilna (jer bukva pokazuje tendenciju slojevitosti odnosno jednodobnosti; te šuma Safar naziva »raznodobne — jednolična izgleda«) dovelo je do raznolikosti njihovih oblika. Generalno je rečeno da gospodarenje u ovom tipu treba da bude po principima oplodnih sječa u skupinama. Međutim preobrazba postojećega stanja ne može se provesti trenutačno i pod bilo koju cijenu jer treba uvažiti sadašnje stanje svake sastojine. Znatne su površine dobro sklopljenih sastojina u stadiju razvitka mladika i letvika nastalih oplodnim sječama pa zahtijevaju intenzivna čišćenja i prorede, koji se izvode bilo na reduciranim površinama ili širom odsjeka. Spomenimo da su ove šume 50-tih godina očetinjavane sjemenom jele. Ona se mjestimično održala u malim gnijezdima i hrpama ali sva nastojanja ovim načinom očetinjavanja pod gustim sklopom, uz prirodnu ekspanzivnost bukve, nisu dala željene rezultate. EGT I-D-12 vegetacijski je predstavljen šumom bukve s kukurjekom (Helleboro- Fagetum prov. Pelc). Prostrane sastojine ovog tipa su po sadašnjem stanju i cilju budućeg gospodarenja slične prethodnom tipu. EGT I-D-30 je zaTtupljen šumom crnog graba s crnjušom (Erico-OstryetumHt.) na rendzinama s podlogom dolomita. Gospodarske karakteristike: najpovoljniji sastojinski oblik je mješovita sjemenjača sa 70% crnog bora i 30%> autohtonih listača. Ophodnja za crni bor je 80 godina, a njegovu obnovu treba provoditi oplodnom sječom. EGT I-D-31 je šuma običnog i crnog bora s kukurjekom (Hellebor o-Pinetum Ht.), tipična i sa smrekom. Na maloj površini u g. j . »Titra-Javornik« predstavlja reliktnu oazu nekad rasprostranjenijih borovih šuma. Zbog antropogenih utjecaja stanje ovih šuma je narušeno, a mjestimično su degradirane u pašnjake s vlasuljom i borovicom. U smjesi sudjeluju osim bora, smreka i jela, osobito na dubljim tlima udolina. Na tim stojbinama bor ima meliorativni karakter i popravlja svojstva tla što omogućuje naseljavanje ostalih vrsta iz klimazonalne šume bukve i jele. Ove je sastojine moguće obnavljati oplodnim sječama na površinama različitih veličina, ovisno o stanju svake sastojine. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 114 <-- 114 --> PDF |
EGT I-E-10 karakterizira šuma kitnjaka i običnog graba (Querco-Carpinetum Ht.), kojoj je priključena i šuma cera s kostrikom (Brachypodio-Quercetum cerris prov. Pelc). Gotovo da nema očuvanih sjemenjača ovoga tipa, već su to različiti degradacijski oblici, od panjača graba u kojim je sasvim nestao kitnjak do pašnjačko-bujadničkih površina. Većina kultura četinjača je uzgojena na neobraslim površinama ovog tipa, a djelomično su provađane i konverzije panjača sadnicama mješovitih četinjača s različitim uspjehom. Unašane vrste su: smreka, ariš, borovac, obični i crni bor, rjeđe duglazija, bagrem i pačempres, a u novije vrijeme sitkanska smreka, kitnjak i japanski ariš. EGT I-G-10 je razvijen jedino u Drežničkom polju (površine oko 50 ha), na poplavnim tlima kvartarnih nanosa. Obilježava ga šuma hrasta lužnjaka sa žutilovkom (Genisto-Quercetum roboris prov. Pelcer). Sastojina je dobar dio godine poplavljena do visine krošanja, a prilikom pucanja leda nastaju znatna oštećenja stabala. S obzirom da ova šuma nije dovoljno istražena a predstavlja i rijetkost, uvrštena je u šume posebne namjene za znanstvena istraživanja. EGT I-H-10 predstavlja graničan pojas prema submediteranskim šumama u gospodarskoj jedinici -Javorov Vrh — Stubica«, a izgrađuje ga primorska šuma bukve (Fagetum croaticum seslerietosum Ht.). Najpovoljniji sastojinski oblik je raznodobna sjemenjača bukve preborne distribucije, normalnoga stanja i grupimičnoga prostornog rasporeda. Promjer sječive zrelosti za bukvu je 40 cm. Bukva se dobro obnavlja oplodnim sječama na grupama. Uzgojni radovi su njega mladog naraštaja i selektivne prorede. EGT I-J-10 obuhvaća zajednicu crnoga graba sa šašikom (Seslerio-Ostryetum Ht. et Hić). Najpovoljniji sastojinski oblik je jednodobna mješovita sjemenjača, sa 70% crnog bora. Ophodnja za bor je određena s 80 godina, a njegova obnova provedbom oplodnih sječa. Za sada nisu vršena ulaganja u ove šume pa su one nisko produktivne i ekonomski slabo važne. Osim navedenih ekološko-gospodarskih tipova i fitocenoza koje ih predstavljaju, Pelcer navodi u ogulinskom području još i ove, zasad provizorno imenovane, zajednice šuma i šibljaka: Epimedio-Fagetum, Luzulo-Quercetum petraeae, Quercetum cerris, Crataego-Viburnetum opuli, Berberi-Viburnetum i Salicetum cinereo-purpureae. Za sve ekološko-gospodarske tipove, detaljniji podaci o normalama, prirastu, ciljevima i načinu gospodarenja i dr. nalaze se u spomenutim publikacijama Šumarskog instituta. Općenito se može reći da je sadašnje stanje šumskih zemljišta i šuma znatno ispod njihovih proizvodnih mogućnosti (usporedi Cestar, Vucelić 1979) pa predstoji dugotrajni i velik zadatak da se postigne najveće korištenje prirodnih izvora ne samo u proizvodnji drveta već i ostalih funkcija šume. Sekcija za uređivanje šuma u Ogulinu je primjenjivala rezultate tipoloških istraživanja prilikom revizija i obnova osnova gospodarenja, u terenskom izlučivanju odjela i otsjeka kao i njihovu provedbu kroz sve osnove gospodarenja. Stručnjaci Sekcije također su proveli daljnja detaljna istraživanja u šumama Šumarija Gomirje i Drežnica, u intenzitetu kartiranja 1:25000 pod nadzorom specijalista iz Instituta. U dosadašnjoj primjeni ekološko-gospodarskih tipova šuma promijenila su se donekle shvaćanja u gospodarenju šumama, 420 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 115 <-- 115 --> PDF |
kako u pogledu intenziteta i načina sječivih zahvata, šumsko-uzgojnih radova, tako i u detaljnijem planiranju i praćenju postignutih efekata. Spomenuli smo da generalne odredbe gospodarenja po ekološko-gospodarskim tipovima, za određene sastojine (npr. tip I-D-10) treba prilagoditi njihovom postojećem stanju, nastalom dosadašnjim načinom gospodarenja pa će se u jednom prelaznom razdoblju morati odstupati od tih smjernica. Također dugotrajan proces stvaranja grupimične strukture, koji zahtijeva veća ulaganja u uzgojne radove, zasad je ograničen na one grupe gdje je osigurano prirodno podmlađivanje pošto postoji prioritetan zadatak rekonstrukcije degradiranih šuma i pošumljavanje neobraslih površina. Budući da sastojine normalnoga stanja daju i optimalne prihode, to će i postizanje toga stanja po svim elementima normaliteta biti i jedan od ciljeva gospodarenja šumama. Iz podataka Cestara i Vucelića (1979) o potencijalnim mogućnostima šuma Š. G. Ogulin, proizlazi, da je sadašnje stanje drvnog fonda niže od normalnog (po EGT) za 29% (dok bi po Klepčevirn normalama taj manjak iznosio 10%) uz pripomenu da se odnosi samo na gospodarske šume sjemenjača), a ove su razlike još znatnije ako analiziramo broj stabala. Tako npr. prosječni broj stabala na 1 ha po normalama EGT iznosi 788, a po Klepčevirn normalama 530 stabala/ha (naravno za prosječni bonitet (III) svih sjemenjača, uz omjer smjese 0,6 : 0,4 (četinjače : listače), svedeno na sječivu zrelost četinjača od 60 cm a listača 50 cm prsnog promjera), a sadašnje stanje kreće se oko 400 stabala/ha. Suma bukve i jele u predjelu Crna Kosa. Snimio: Z. Vajda No unatoč ovim dilemama ekološko-gospodarski tipovi i tipološki tretman predstavljaju kvalitetan napredak i slobodno se može reći da smo u tom pogledu na razini naprednih svjetskih dostignuća u gospodarenju šumama. Već na početku opisanih tipoloških istraživanja, Bertović i Tomašegović su proveli prva poredbena istraživanja i kartiranja na osnovi fotointerpretacije vegetacije na nekoliko reprezentativnih lokaliteta Ogulinskog kraja: u okolici |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 116 <-- 116 --> PDF |
Gornjih Dubrava i Plaškog (1961), na profilu Jezerane — Plaški (1967), u okolišu Kleka, Musulinskog Potoka i Drežničkog Polja (1971, 1973). U novije vrijeme tipološke i druge radove znatno olakšava aktualan fotomaterijal dobiven aviosnimanjem 1982. godine, za izradu Osnovne državne karte Općine Ogulin. Na inicijativu Vucelića a za potrebe šumarske fotointerpretacije, naručen je dodatni snimak raslinstva u vegetacijskom periodu (»pod listom«), u mjerilu crno-bijelih pankromatskih snimaka 1:15000 a fotoskica u razmjeru 1:7500. Osim izrade Osnovne državne karte (ODK) namjeravalo se istu obogatiti ekološkim informacijama za različite zadatke privrednog i društvenog planiranja. U tu svrhu su na fotoskicama određene šumsko-vegetacijske cjeline (N. Vucelić, M. Vukelić), zatim travnjačka i ostala vegetacija (Sugar, Pelcer) i respektirajući ostale ekološke faktore izrađena je, uz idejno vodstvo i koordinaciju Z. Tomašegovića, karta ekotopa s ukupno 33 kartografske jedinice (Martinović J., Vranković A. 1985). Osim standardnoga sadržaja ODK nadalje je važno i njezino obogaćivanje s podacima mreže elektro i PTT vodova te tzv. »naknadnim točkama« koje su zgustile trigonometrijsku mrežu i tako znatno olakšale geodetska i ostala mjerenja prilikom uređivanja površine zemljišta. Na kraju se može zaključiti, da istraženi ekološko-gospodarski tipovi šuma i ekotipovi predstavljaju suvremenu podlogu za dugoročno planiranje razvoja i korištenje prirodnih dobara te oblikovanje i zaštitu čovjekova životnog okoliša u Ogulinskom kraju. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1987 str. 117 <-- 117 --> PDF |
III. Prirodna i kulturno-povijesna baština |