DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1987 str. 99 <-- 99 --> PDF |
Arroyo, B.; Garza, V.: Proučavanje položaja surog orla (Aquila chrysaetos) u središnjem dijelu Španjolske Populacija surog orla u središnjem dijelu Španjolske sastoji se od 48 pari. Gustoća populacije iznosi 1 par na 150 km2, a razdaljina između parova 8,7 km. Glavne jezgre nalaze se u planinskim lancima Gredos i Ayllön. Posljednjih 20 godina broj parova smanjio se za 30%>. Strukturu populacije karakterizira mala brojnost solitarnih individua i prisutnost nezrelih oblika, većinom ženki, u 42°/o parova. Diskutira se o glavnim problemima populacije, koji proističu iz stalnog direktnog lovljenja, promjene biotopa gnijezđenja i degradaciji ambijenta. Ukazuje se na mjere zaštite i nužnost da se one što prije počnu provoditi. Rodriguez, J.; Torres, J. A.: Gniježđenje vrapčarki: faktori koji utječu na okupaciju umjetnih gnijezda Proučavana je globalna okupacija umjetnih gnijezda od vrsta vrapčarki u planinskom lancu Cordoba (37° 55´35" N, 4" 50´50" W) u 1981., 1982. i 1984. godini. Postotak okupiranih gnijezda varirao je između 30, 44 i 10%>. Po brojnosti je na prvom mjestu bila velika sjenica (P a rus major), zatim živični strijež (Troglodytes troglodytes) i plavetna sjenica (Parus caeruleus). Na uspjeh okupacije najviše su utjecali smještaj umjetnih gnijezda na terenu i uvjeti prirodnog okoliša. De Paz, O.; Fernandez, R.; Ben- z a 1, J.: Prstenovanje netopira u središnjem dijelu Iberijskog poluotoka u periodu 1977—1986. Od siječnja 1976. do svibnja 1986. godine prstenovano je oko 11.400 primjeraka netopira, koji su pripadali skupini od 17 vrsta. Ukupno je kontrolirano 1.805 primjeraka, od kojih je kod 192 (10,63°/o) utvrđena promjena mjesta od markiranja do kontrole; od toga je kod 23 (11,97´°/») razdaljina bila veća od 100 km, a razdioba je bila slijedeća: Rhinolophus ferrumequixium 1 kontrola sa više od 100 km Myotis b 1 y t h i 1 kontrola sa više od 600 km M y o t i s myotis 1 kontrola sa više od 390 km 2 kontrole između 170 i 180 km Miniopterus schreibersi 1 kontrola sa više od 25 km 2 kontrole između 190 i 200 km 3 kontrole između 160 i 170 km 6 kontrola između 120 i 130 km 5 kontrola između 110 i 120 km 1 kontrola između 100 i 110 km Valja ukazati na razdaljine koje je prevalila jedna ženka Rhinolophus ferrumequinum (180 km), prstenovana u Ramacastafias (Avila) i kontrolirana u Tamajonu (Guadalajara), zajedno s jednim mužjakom Myotis blythi, prstenovanim u Tarifi (Cadiz) i kontroliranim na lokalitetu Ciempozuelos (Madrid), prešavši razdaljinu veću od 600 km, što su maksimalne do sada poznate udaljenosti za te dvije vrste. Isto se tako mogla utvrditi privrženost ljetnim zim skim skloništima i dokazati sjedilački ka rakter većine iberijskih hiroptera. Samo 3 vrste, Myotis ´myotis, Myotis blythi i Miniopterus Schrei bers ! pokazuju uočljivije migratorno ponašanje. Prikazana su također i oštećenja na po jedinim primjercima netopira, što su ih do sada uzrokovala 3 modela prstena. Oštećenja su, prema jačini, -razvrstana u 4 grupe. Najmanje su štetni prštenovi tipa »X«. Autori ne preporučuju upotreb ljene modele za vrste roda Rhinolo phus, niti za vrste Myotis myotis i M. blythi. Za ostale vrste mogu se upotrebljavati uz potreban oprez dok se ne pronađe pogodniji materijal za izradu prstenova. I. Mikloš |