DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1987 str. 97 <-- 97 --> PDF |
moupravljanja i delegacija, aktivnosti u radu društveno-političkih i društvenih organizacija, društveni standard i radni uvjeti, protupožarna zaštita i sportski život. Tekstovni dio završava se podacima o dobivenim odlikovanjima i priznanjima te kako će biti »Naše sutra ...«, a cijela publikacija fotografijama dosadašnjih i sadašnjeg generalnog direktora Kombinata i Popisom zaposlenih radnika (koji je, međutim, ispao u kazalu sadržaja). Publikacija sadrži niz crnobijelih i kolor fotografija, nekoliko grafikona i »preglednu kartu DIK-a »Spačva« Vinkovci«. Uobičajeno obilježavanje (proslava) uzastopnih godišnjica ima puno opravdanje u slučajevima, ako se istodobno i javno prezentira rad odnosne organizacije (proizvodne ili druge) tiskanom publikacijom kao što i ova. Ne samo za širu javnost nego i za radnike vlastite radne organizacije, pogotovo, kada ih je preko 2000 (kao što ih je u DIK »Spačva«) i na radu u raznim tvornicama, pa i mjestima. Zacijelo će svaki radnik s ponosom svojoj okolini pokazivati, npr., sliku inter hotela »Panorama« u Oberhofu, DR Njemačka, koji je kompletno opremljen hrastovim prozorima i vratima izrađenih u DIK-u »Spačva«, a u dragoj uspomeni ostat će šio je zapisano njegovo ime i tako spašeno anonimnosti i zaboravu, itd. Od detalja naglašavam, da »Spačva« praktički sa 100s/« iskorištava sirovinu, jer otpad (piljevinu, blanjevinu i si.) što ne može potrošiti energana (energane) briket i ra se kao ogrjevni materijal ili usitnjava (topolovina) i otprema u tvornicu papira u Belišou (otpad koji ostaje u šumi ne smijemo računati kao potpuni gubitak, jer je on »gnoj šume«, dakle iskorišten je u proizvodnji drvne mase). Konačno, takve publikacije, pa i ova, u današnjici su dokumentacija rada a u budućnosti izvori za povijest naše zemlje. Oskar Piškorić BOLETIN DE LA ESTACION CENTRAL, DE ECOLOGIA, BR. 30, Madrid, 1986. G an du lio, L. M.; Munoz, L. A.: Karta potencijalne primarne neto produktivnosti španjolskih ekosistema Proučavani isu rezultati istraživanja o valorizaciji primarne neto produktivnosti raznih terestričkih ekosistema, a izvedeni zaključci konkretizirani su u seriji formula koje dozvoljavaju široke mogućnosti izbora za iskorišćivanje biotopa u šumarstvu i stočarstvu (pašarenju). Analiza raznih modela za računanje primarne neto produktivnosti u funkciji ambijentalinih parametara dozvoljava zaključak da je Rosenzweigov model najpogodniji za upotrebu u zemljama umjerene klime. Izložena je metodologija za računanje stvarne maksimalne evapotranspiracije. Konkretizirani su upotrebljeni materijal i metode za izradu karte potencijalne primarne neto produktivnosti španjolskih ekosistema. M ontoya O., J. M.: Ekologija i borove šume U radu se analizira uloga borova i borovih šuma u inicijalnoj prirodnoj sredini (klimaks i potencijalna vegetacija), njihova prostorna i vremenska dinamika te njihov odnos prema aktivnosti čovjeka. Osim toga iznose se zapažanja o vjerojatno negativnom učinku borovih šuma na tlo. Herr a uz, J. M.: Endemski i ibero-afrički florni elementi u flori okruga Alcaraz (Albacete) U radu se daju horološke i ekološke reference 114 iberijskih i 63 ibero-afričkih taksona u okrugu Alcaraz (Albacete) uz naznaku njihove situacije u koordinatama UTM u kvadratima od 1 km x 1 km. Četrnaest od njih po prvi puta se citiraju za pokrajinu Albacete. Ističe se ekološko značenje enklave »Los Chorros Y Calar del Mundo« i predlaže za nju ne 287 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1987 str. 98 <-- 98 --> PDF |
ki od modaliteta zaštite koja su na snazi u Španjolskoj. O n a i n d i a, Miren: Proučavanje distribucije higrofilnih biljnih zajednica u rijekama Biskaje Autor je nastojao načiniti sintezu o zajednicama higrofilne vegetacije u rijekama Biskaje, koje se do sada nisu tretirale na specifičan način već samo općenito u okviru proučavanja širokih zona. Unutar akvatične ili higrofilne vegetacije mogu se razlikovati: formacije drveća koje reprezentiraju uglavnom johe i vrbe i formacije nedrvenastih vrsta, u pravom smislu riječi akvatične, kako nad vodom tako i pod vodom. Svrha je ovog rada upoznavanje distribucije svake od tih zajednica duž riječnih bazena koji čine higrografsku mrežu Biskaje. Santa Regina, I.; Gali a rđo, J. F.: Produkcija listinca u tri šume planinskog lanca Bejar (Salamanca) Određivana je produkcija listinca u tri šumska ekosistema (klimaksna hrastova šuma, paraklknaksna kestenova šuma i disklimaksna borova šuma). Ukupna produkcija iznosi 8,6 tona po hektaru godišnje u hrastovoj šumi {Quereus pyre n a i c a) od čega na samo lišće otpada 65% (ostalo su sitne grančice, plodovi, lišajevi i dr.); 5,9 tona/ha godišnje u kestenovoj šumi (lišća 60%); 8,8 tona/ha godišnje u borovoj šumi (iglice 46%», češeri 33%). Cur ras, R.; Laguna, E.: Prilog poznavanju kalcifilne flore na stijenama Iznose se podaci o postojanju »džepova « mekanog materijala u unutrašnjosti vapnenastih i dolomitnih stijena, gdje se razvija rupikolna flora u Barranco Real (Sierra de Caballön, Valencia). Dati su i edafski podaci o analizi takvih »džepova«. Moya, J. L.: Formacija vlažnih područja na jugu pokrajine Cördoba. Analizirani su faktori koji uvjetuju formaciju i dinamiku vlažnih područja u južnim dijelovima pokrajine Cordoba. Gumuzzio, J.; Polo, A.; B at 11 e, J., i Jimenez Ballesta, R.: Problematika tala pod utjecajem soli u regiji Castellano-Manchega Proučavani su faktori koji uvjetuju prisutnost zaslanjenih tala u regiji Castellano- Manchega. Date su karakteristike najvažnijih tipova tala: Torriorthents, Canborthid, Gypsiorthid i Salorthid. Evidentiran je utjecaj prirode soli sastavljenih uglavnom od sulfata i klorida kalcija i magnezija. Ističe se važnost razine saliniteta u odnosu na tla i prisutnost jako zaslanjenih vodenih slojeva u blizini površine. Lucio, A.; Purroy, F. J.: Demografija velikog potrka (Otis tarda) u Leonu Proučavanja je populacija velikog potrka (Otis tarda) u španjolskoj pokrajini Leon u periodu 1981—1986. Obavljeno je 12 brojanja populacije koja nastanjuje površinu od 1300 km-. Tabela 1 prikazuje broj promatranih ptica, broj mužjaka, ženki, pilića, primjeraka neodređene starosti i spola. Globalne brojke oscilirale su između minimuma od 213 primjeraka u rujnu 1982. i maksimuma od 413 u travnju 1984. godine. Demografska varijabilnost raznih sektora (tab. 2) potvrđuje mobilnost vrste u bazenu rijeke Duero. Budućnost te marginalne jezgre u Leonu ugrožena je zbog niske produktivnosti (0,18 potomaka po ženki u rujnu 1985.), znatne smrtnosti antropogenog porijekla i, kao faktora prvorazrednog značenja, gubitak potencijala habitata u kritičnom trenutku reprodukcije zbog drastičnog smanjenja površina sa spontanom i ruderalnoni vegetacijom. Unatoč šest godina totalne zaštite leonska populacija velikog potrka zadržava stabilnost bez primjetnog porasta brojnosti. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1987 str. 99 <-- 99 --> PDF |
Arroyo, B.; Garza, V.: Proučavanje položaja surog orla (Aquila chrysaetos) u središnjem dijelu Španjolske Populacija surog orla u središnjem dijelu Španjolske sastoji se od 48 pari. Gustoća populacije iznosi 1 par na 150 km2, a razdaljina između parova 8,7 km. Glavne jezgre nalaze se u planinskim lancima Gredos i Ayllön. Posljednjih 20 godina broj parova smanjio se za 30%>. Strukturu populacije karakterizira mala brojnost solitarnih individua i prisutnost nezrelih oblika, većinom ženki, u 42°/o parova. Diskutira se o glavnim problemima populacije, koji proističu iz stalnog direktnog lovljenja, promjene biotopa gnijezđenja i degradaciji ambijenta. Ukazuje se na mjere zaštite i nužnost da se one što prije počnu provoditi. Rodriguez, J.; Torres, J. A.: Gniježđenje vrapčarki: faktori koji utječu na okupaciju umjetnih gnijezda Proučavana je globalna okupacija umjetnih gnijezda od vrsta vrapčarki u planinskom lancu Cordoba (37° 55´35" N, 4" 50´50" W) u 1981., 1982. i 1984. godini. Postotak okupiranih gnijezda varirao je između 30, 44 i 10%>. Po brojnosti je na prvom mjestu bila velika sjenica (P a rus major), zatim živični strijež (Troglodytes troglodytes) i plavetna sjenica (Parus caeruleus). Na uspjeh okupacije najviše su utjecali smještaj umjetnih gnijezda na terenu i uvjeti prirodnog okoliša. De Paz, O.; Fernandez, R.; Ben- z a 1, J.: Prstenovanje netopira u središnjem dijelu Iberijskog poluotoka u periodu 1977—1986. Od siječnja 1976. do svibnja 1986. godine prstenovano je oko 11.400 primjeraka netopira, koji su pripadali skupini od 17 vrsta. Ukupno je kontrolirano 1.805 primjeraka, od kojih je kod 192 (10,63°/o) utvrđena promjena mjesta od markiranja do kontrole; od toga je kod 23 (11,97´°/») razdaljina bila veća od 100 km, a razdioba je bila slijedeća: Rhinolophus ferrumequixium 1 kontrola sa više od 100 km Myotis b 1 y t h i 1 kontrola sa više od 600 km M y o t i s myotis 1 kontrola sa više od 390 km 2 kontrole između 170 i 180 km Miniopterus schreibersi 1 kontrola sa više od 25 km 2 kontrole između 190 i 200 km 3 kontrole između 160 i 170 km 6 kontrola između 120 i 130 km 5 kontrola između 110 i 120 km 1 kontrola između 100 i 110 km Valja ukazati na razdaljine koje je prevalila jedna ženka Rhinolophus ferrumequinum (180 km), prstenovana u Ramacastafias (Avila) i kontrolirana u Tamajonu (Guadalajara), zajedno s jednim mužjakom Myotis blythi, prstenovanim u Tarifi (Cadiz) i kontroliranim na lokalitetu Ciempozuelos (Madrid), prešavši razdaljinu veću od 600 km, što su maksimalne do sada poznate udaljenosti za te dvije vrste. Isto se tako mogla utvrditi privrženost ljetnim zim skim skloništima i dokazati sjedilački ka rakter većine iberijskih hiroptera. Samo 3 vrste, Myotis ´myotis, Myotis blythi i Miniopterus Schrei bers ! pokazuju uočljivije migratorno ponašanje. Prikazana su također i oštećenja na po jedinim primjercima netopira, što su ih do sada uzrokovala 3 modela prstena. Oštećenja su, prema jačini, -razvrstana u 4 grupe. Najmanje su štetni prštenovi tipa »X«. Autori ne preporučuju upotreb ljene modele za vrste roda Rhinolo phus, niti za vrste Myotis myotis i M. blythi. Za ostale vrste mogu se upotrebljavati uz potreban oprez dok se ne pronađe pogodniji materijal za izradu prstenova. I. Mikloš |