DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1987 str. 87 <-- 87 --> PDF |
ODJECI IUFRO KONGRESA INDIJANCI I ČOVJEKOV OKOLIŠ Svim učesnicima 18. Svjetskog IUFRO kongresa održanog u Ljubljani u jesen prošle 1986. još je sigurno u sjećanju plemeniti lik indijskog poglavice plemena Jakima iz SAD, Jima Rus sela, koji je u svojem izlaganju s mnogo žara nastojao da osvijetli vezu iskonskih ljudskih zajednica s prirodom, pa tako i sa šumom, koja ih okružuje i s kojom oni tvore jednu neraskidivu cjelinu. Životna filozofija tih ljudi i njihov odnos prema svojem prirodnom okolišu može se lijepo vidjeti iz pisma koje je poglavica Sea t 11 e još davne 1854. poslao predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država. Naime predsjednik se je ponudio da kupi veliki kompleks indijanskog teritorija, a za uzvrat je obećao stvaranje rezervata za Indijance. Odgovor poglavice na tu ponudu je bio prekrasan, pošten i dostojanstven. Ovdje smo preveli taj odgovor kako smo ga našli u časopisu »Australian forestry«, vol. 39, br. 3, 1976. Moramo shvatiti da se ovdje radi o napisu starom 130 godina. Nadamo se da će nas svojim sadržajem potaći na imnogo dublja razmišljanja o nekim našim sadašnjim problemima i aktivnostima. Poglavica Seattl e je tada rekao: »Kako možete prodavati i kupovati nebeski svod iznad nas, toplinu zemlje? Ta misao nam je strana. Ako ne posjedujemo svježinu zraka ili žubor vode, kako ih možemo kupovati? Svaka stopa ove zemlje je sveta mojemu narodu, Svaka borova iglica, svako pjeskovito žalo, svaka izmaglica u dubini šume, svaka progala i zuj kukaca su posvećeni u tradiciji i običajima mojega naroda. Mezgra što kola drvećem nosi uspomene crvenog čovjeka. Mrtvi bijelog čovjeka zaboravljaju zemlju svog rođenja kada idu na šetnju među zvijezdama. Naši pokojnici nikada ne zaboravljaju ovu prekrasnu zemlju, jer ona je majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisno cvijeće su naše sestre, jeleni, konji, veliki orao su naša braća. Kamenito sljeme brda, potoci u livadama, toplina tijela konja i čovjek — sve to pripada istoj porodici. Dakle, kada nam Veliki poglavica u Washingtonu šalje glase da želi kupiti našu zemlju, on mnogo traži od nas. Veliki poglavica narci poručuje da će nam rezervirati mjesto, tako da možemo živjeti udobno. Da će on biti kao naš otac, a mi njegova djeca. Mi ćemo razmisliti o vašoj ponudi kupnje naše zemlje. Ali to neće biti lako. Jer ta zemlja je svetinja za nas. Svjetlucajuće vode što teku potocima i rijekama nisu samo voda, nego krv našh predaka. Ako vam mi prodamo našu zemlju vi morate zapamtiti da je ona sveta i vi morate naučiti svoju djecu da je ona sveta i da svi odsjaji u bistroj vodi jezera govore o događajima i uspomenama iz života mojega naroda. Žubor vode je glas oca mojega oca. Rijeke su naša braća što taže našu žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam mi prodamo našu zemlju, morate zapamtiti i učiti svoju djecu da su rijeke naša braća, također i vaša, te radi toga morate dati rijekama poštovanje, koje bi dali i svojoj braći. Mi znademo da bijeli čovjek ne razumije naše pute. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i svaki drugi, jer on je kao stranac, koji dolazi noću i otima od zemlje sve što mu zatreba. Zemlja mu nije brat, nego neprijatelj, kada ju podjarmi on ide dalje. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1987 str. 88 <-- 88 --> PDF |
On ostavlja grobove svojih otaca iza sebe i za to ne mari. Otima zemlju svoje djece i to ga ne brine. Grobovi otaca i prava djece po rođenju se zaboravljaju. On se odnosi prema majci, zemlji i svome bratu, nebeskom svodu, kao prema stvarima koje se mogu kupovati, pljačkati, prodavati kao ovce dli staklene kuglice. Njegova pohlepa će poharati zemlju i ostaviti iza sebe samo pustoš. Ja ne znam. Naši puti su različiti od vaših. Izgled vaših gradova zadaje bol oku crvenog čovjeka. Ali to je možda zato što je crveni čovjek neciviliziran pa to ne razumije. U gradovima bijelog čovjeka nema mirnog kutka. Nema mjesta gdje bi se čulo razlistavanje listova drveća u proljeće ili zuj kukaca. Ali to je vjerojatno zato što sam ja barbar i ne razumijem. Ti zvuči vjerojatno samo vrijeđaju uši. Ali kakav je to život ako čovjek ne može čuti u noći osamljeni ćurlik kozodoja ili kreket žaba oko ribnjaka? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac uživa u blagom zvuku vjetra što puše površnom jezera, u mirisu tog vjetra, koji je očišćen podnevnom kišom i pun miomirisa bora. Zrak je svet crvenom čovjeku, jer sve stvari dijele isti dah — životinja, drvo, čovjek — svi oni dijele isti dah. Bijeli čovjek izgleda da ne opaža zrak koji udiše. Kao čovjek koji danima umire on je neosjetljiv na zadah. Ako vam mi prodamo našu zemlju, morate zapamtiti da je zrak nama svetinja, jer zrak dijeli duh sa svim životima koje podupire. Vjetar koji je našem djedu udahnuo prvi dah, primio je i njegov zadnji uzdisaj. I ako vam mi prodamo našu zemlju morate ju poštovati sačuvanu i nepovrijedenu, kao mjesto gdje će čak i bijeli čovjek moći uživati u vjetru punom ´miomirisa cvijeća livada. Mi ćemo razmisliti o vašoj ponudi da ´kupite našu zemlju. Ako odlučimo da ju prihvatimo, ja ću tada postaviti samo jedan uvjet: Bijeli se čovjek mora odnositi 278 prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći. Ja sam barbar i ne znam drugi način života. Vidio sam tisuće mrtvih bizona u preriji, koje je bijeli čovjek ostavio da trunu, nakon što ih je poubijao iz prolazećeg vlaka. Ja sam barbar i ne mogu shvatiti kako dimeći željezni konj može biti važniji od bizona koje mi ubijamo samo da bi preživjeli. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje nestanu čovjek će umrijeti od usamljenosti. Sve što se dogodi životinjama brzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane. Vi morate učiti svoju djecu da je zemlja ispod njihovih nogu pepeo naših otaca. Da bi ona poštovala tu zemlju, pripovijedajte svojoj djeci da je zemlja bogata životima našega soja. Učite svoju djecu, kao što smo mi učili našu, da je zemlja naša majka. Sve što snađe zemlju snaći će i sinove zemljine. Ako čovjek pljuje na zemlju pljuje na samoga sebe. Mi znamo: Zemlja ne pripada čovjeku, čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari su srodne, slično kao krv koja povezuje jednu obitelj. Sve stvari su povezane. Sve što zadesi zemlju zadesit će i zemljine sinove. Čovjek ne tka tkaninu života, on je tek nit u njoj. Sve što učini tkanju učini sebi samome. Čak i bijeli čovjek, čiji Bog šeće i govori s njim kao drug s drugom, ne može biti izuzet iz zajedničke sudbine. Prije svega mi bi trebali biti braća. No vidjet ćemo. Mi znamo jednu stvar, koju će bijeli čovjek otkriti jednog dana — naš Bog je isti Bog. Vi sada možete smatrati da Ga posjedujete, kao što želite da posjedujete našu zemlju, ali vi to ne možete. On je Bog čovjeka, Njegovo smilovanje jednako je i za crvenog čovjeka i za bijelog. Zemlja je Njemu dragocjena i tko povrijedi zemlju sramoti njenog Tvorca. Bijelci će također nestati, možda brže nego ostala plemena. Zagadite svoj kre |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1987 str. 89 <-- 89 --> PDF |
vet i jedne noći zadavit ćete se u vlastitom izmetu. Ali u svojoj propasti vi ćete jarko blistati, bačeni u pakao snagom Boga koji vas je donio u ovu zemlju i s nekom posebnom svrhom vam dao vlast nad tom zemljom i nad crvenim čovjekom. Ta sudbina je zagonetka za nas, jer mi ne razumijemo zašto su svi bizoni pokla ni, svi divlji konji ukroćeni, svi kutovi šuma puni zadaha ljudske gomile, a pogled na prekrasna brda unakažen žicama koje govore. Gdje je guštara? Nestala. Gdje je orao? Nestao. Kraj je života, a početak preživljavanja. « Zvonimir Kalafađžić |