DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1987 str. 87 <-- 87 --> PDF |
ODJECI IUFRO KONGRESA INDIJANCI I ČOVJEKOV OKOLIŠ Svim učesnicima 18. Svjetskog IUFRO kongresa održanog u Ljubljani u jesen prošle 1986. još je sigurno u sjećanju plemeniti lik indijskog poglavice plemena Jakima iz SAD, Jima Rus sela, koji je u svojem izlaganju s mnogo žara nastojao da osvijetli vezu iskonskih ljudskih zajednica s prirodom, pa tako i sa šumom, koja ih okružuje i s kojom oni tvore jednu neraskidivu cjelinu. Životna filozofija tih ljudi i njihov odnos prema svojem prirodnom okolišu može se lijepo vidjeti iz pisma koje je poglavica Sea t 11 e još davne 1854. poslao predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država. Naime predsjednik se je ponudio da kupi veliki kompleks indijanskog teritorija, a za uzvrat je obećao stvaranje rezervata za Indijance. Odgovor poglavice na tu ponudu je bio prekrasan, pošten i dostojanstven. Ovdje smo preveli taj odgovor kako smo ga našli u časopisu »Australian forestry«, vol. 39, br. 3, 1976. Moramo shvatiti da se ovdje radi o napisu starom 130 godina. Nadamo se da će nas svojim sadržajem potaći na imnogo dublja razmišljanja o nekim našim sadašnjim problemima i aktivnostima. Poglavica Seattl e je tada rekao: »Kako možete prodavati i kupovati nebeski svod iznad nas, toplinu zemlje? Ta misao nam je strana. Ako ne posjedujemo svježinu zraka ili žubor vode, kako ih možemo kupovati? Svaka stopa ove zemlje je sveta mojemu narodu, Svaka borova iglica, svako pjeskovito žalo, svaka izmaglica u dubini šume, svaka progala i zuj kukaca su posvećeni u tradiciji i običajima mojega naroda. Mezgra što kola drvećem nosi uspomene crvenog čovjeka. Mrtvi bijelog čovjeka zaboravljaju zemlju svog rođenja kada idu na šetnju među zvijezdama. Naši pokojnici nikada ne zaboravljaju ovu prekrasnu zemlju, jer ona je majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisno cvijeće su naše sestre, jeleni, konji, veliki orao su naša braća. Kamenito sljeme brda, potoci u livadama, toplina tijela konja i čovjek — sve to pripada istoj porodici. Dakle, kada nam Veliki poglavica u Washingtonu šalje glase da želi kupiti našu zemlju, on mnogo traži od nas. Veliki poglavica narci poručuje da će nam rezervirati mjesto, tako da možemo živjeti udobno. Da će on biti kao naš otac, a mi njegova djeca. Mi ćemo razmisliti o vašoj ponudi kupnje naše zemlje. Ali to neće biti lako. Jer ta zemlja je svetinja za nas. Svjetlucajuće vode što teku potocima i rijekama nisu samo voda, nego krv našh predaka. Ako vam mi prodamo našu zemlju vi morate zapamtiti da je ona sveta i vi morate naučiti svoju djecu da je ona sveta i da svi odsjaji u bistroj vodi jezera govore o događajima i uspomenama iz života mojega naroda. Žubor vode je glas oca mojega oca. Rijeke su naša braća što taže našu žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam mi prodamo našu zemlju, morate zapamtiti i učiti svoju djecu da su rijeke naša braća, također i vaša, te radi toga morate dati rijekama poštovanje, koje bi dali i svojoj braći. Mi znademo da bijeli čovjek ne razumije naše pute. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i svaki drugi, jer on je kao stranac, koji dolazi noću i otima od zemlje sve što mu zatreba. Zemlja mu nije brat, nego neprijatelj, kada ju podjarmi on ide dalje. |