DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 74 <-- 74 --> PDF |
smjer (trend), periodične, sezonske i slučajne komponente. Također je obradila metode kojima se služimo da analitički prikažemo vremenske nizove a to su: — grafičke metode — metoda najmanjih kvadrata prikazana u osmom poglavju — metoda klizajućih sredina — metoda sredina (težišta) Iza desetog poglavja slijede tablice: slučajnih brojeva, ordinate normalne krivulje, integral normirane distribucije, binomna distribucija, Poissonova distribu cija, t-distribucija, x2-distribucija, F-dis tribucija za P = 0,95 i P = 0,99, kritične vrijednosti Duncan-ovog testa i kritične vrijednosti za Kolmogorov-Smirnov test. Iza tablica prikazano je kazalo litera ture. Na kraju možemo reći da se je tiskanjem ovog udžbenika popunila domaća stručna šumarska literatura i da je šumarstvo dobilo suvremen i znanstveno precizan udžbenik i priručnik, koji treba preporučiti svima. Mr Nikola Lukić Jozef Konöpka a kol. KONCENTRACIA PRÄC V LESNOM HOSPODARSTVE Bratislava, 1985. Izdavač ove knjige je »Priroda«, izdavačka organizacija knjiga i časopisa pri Ministarstvu šumskog i vodnog gospodarstva Socijalističke Republike Slovačke. U Uvodu naglašava se nužnost koncentracije radova u doba njihove mehanizacije, jer omogućuje bolje iskorišćivanje strojeva a smanjuje potrebu ljudskog rada, utroška energije i proizvodnih troškova. Rješavanje problematike koncentarcije radova potaknuto je smjernicama za gospodarski i socijalni razvoj CSSR-a od 1981. do 1985. godine, donesenim na XVI. zasjedanju KSČ. Taj posao za slovačke prilike obavio je Zavod za istraživanja u šumskom gospodarstvu u Zvolenu, pa je ova knjiga — priručnik rad 19 autora od kojih je inž. Jozef Ko nöpka uz pomoć J. Kerna i M. Radocha, materijal pripremio za tisak. Materija je obrađena u tri tematska kruga. U prvom krugu prikazana su dosadanja istraživanja i prakse o primjeni koncentracije rada u šumarstvu. U drugom krugu prikazane su mogućnosti koncentracije proizvodnje prema prirodnim uvjetima radilišta, na uzgojnim radovima i proizvodnji sadnica, sječi, izvozu, strojnog parka. U trećem krugu prikazani su matematički modeli za organizaciju koncentracije radova. Od 75 u Literaturi navedenih jedinica jedna je na ruskom dvije na njemačkom a ostale na češkom ili slovačkom jeziku (od tih četiri su u rukopisu, odnosno neobjavljene).* O. Piškorić revue forestiere francaise numero special 1986 AMELIORATION GENETIQUE DES ARBRES FORESTIERS Sastavni dio ovog Časopisa za šumarstvo, kojeg izdaje L´Ecole nationale du genie rural, des eaux et des forets, pod pokroviteljstvom ministra za poljoprivredu (i šumarstvo) uz redovna četiri godišnja sveska je i »poseban broj«, svake godine namijenjen jednoj tematici. Poseban broj za 1986. godinu, datiran s »četvrto tromjesečje «, obrađuje teme o genetskom poboljšanju šumskog drveća. Poseban broj za 1986. godinu, na opsegu 288 stranica, sadrži 55 članaka obrađeni od 47 autora. Od 47 autora tri nisu iz Francuske nego, po jedan, iz Poljske, Savezne Republike Njemačke i iz Sjedinjenih američkih država; od francuskih * Knjiga se nalazi u knjižnici Saveza DITSDI Hrvatske. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 75 <-- 75 --> PDF |
autora jedan je, V. Naudet, vlasnik rasadnika. 1 Materije uz dva uvodna i jednog zaključnog članka, podijeljena je u ove skupine: — Ciljevi (koncepti), metode i strategija 17 članaka), — Programi amelioracija, današnji rezultati i očekivani (25 članaka), — Znanstveni okoliš (9 članaka), — Posljedice za šumarsku praksu (5 članaka). U »-programu amelioracija« izdvojen je program za tropske šume. U knjizi nalazi se i popis kratica za 19 institucija te terminološki rječnik za 92 stručna termina. U francuskim tekstovima institucije (zavodi, instiuti i si.) redovno su navedene samo kraticama kao npr. I. D. F. — Institut za razvoj šumarstva (Institut pour le Developement forestier; E. N. G. R. E. F. — Nacionalna škola za prirodu, vode i šume (tj. »šumarski fakultet « u Nancy-u); S. S. F. — Udruženje za sakupljanje i prodaju sjemena šumskog drveća (Syndicat des Reeoltants et des Commercants des Semence forestieres); itd. Nalazimo i kraticu I. N. R. A. — Nacionalni institut za poljoprivredna istraživanja (Institut national de la Recherche agronomique) jer u njegovom sastavu djeluje i Centar za istraživanja u šumarstvu. U Terminološkom rječniku (glosariju) protumačeni su stručni termini koji se mogu naći u pojedinim tekstovima. Tako primjerice klinarna promjenljivost je »neprekidna promjenljivost bilo neke značajke, bilo nekog činitelja« a uvedena promjenljivost je ona »koja nastaje bilo posredstvom vanjskih činitelja bilo sredine (ekotip) bilo utjecajem čovjeka«); »plus stabla« su stabla s boljim fenotipskim osobinama od osobina susjednih stabala, 1) Površina rasadnika Naudet-a iznosi 350 ha koji ]e podjeljen na četiri mjesta u središnjoj i sjevero-zapadnoj Francuskoj. Naudet je i vlasnik poduzeća za radove pripreme tla i pošumljavaje, za nie^u kultura, kresanje grana s stabala, gnojidbu i zaštitu šuma. a »elitna« su ona, kojih se genetska superiornost može, dokazati poređenjem potomaka ili vegetativnim razmnožavanjem, itd. Može se postaviti pitanje, zašto je u ovoj knjizi stavljen i ovaj glosarij? Odgovor nalazimo u činjenici, da je pretežni dio šuma u Francuskoj u privatnom posjedu, pa i maloposjednika, te je time omogućeno da i oni mogu u cijelosti shvatiti tekstove u ovoj knjizi. Ali ne samo u ovoj nego uopće, a posebno u časopisu takvih šumopsjednika, u »La Forets francaise et l´Action forestiere. U programu amelioracije nalaze se ove vrste: (prema redosljedu u originalu): duglazija, primorski bo-r, smreka, korzijski i kalabrijski crni bor, obični bor, jele, cedar, ariš, čempres, sitna-smreka, crne topole i balzamovci, topole sekcije Leuce, divlja trešnja, orasi, bukva, crveni hrast, johe i eukalipti. Slijedi popis potencijalnih vrsta (16 četinjača i 7 listača) koje bi se mogle uzgajati u Francuskoj, jer »jaka raznolikost reljefa, klimatskih uvjeta i vrsta tala omogućuje da se u Francuskoj uzgajaju mnogobrojne vrste iz dviju hemisfera«. Posebno su obrađene vrste šumskog drveća koje se mogu koristiti za proizvodnju biomase u kratkim ophodnjama. Iz popisa vrsta, koje su predmet posebnog zanimanja francuskog šumarstva, vidimo da ih je malo za koje nema interesa. Među tima je i pitomi kesten. Iz popisa za naše svrhe izdvajamo samo neke bilo da nas informiraju o odnosu prema njima, bilo da nas tekst upozorava na neke č.injenice, koje mogu i nama u radu koristiti. Kod primorskog bora (Pinus maritima Ait.), prema suvremenim istraživanjima I. N. R. A. i Univerziteta u Bordeaux-a, značajnu ulogu imaju geografske rase. To su -^ g. r. Maghreba: Alžir, Tunis, Maroko; — g. r. kontinentalno-mediteranska: istočna i južna, Španjolska, Var, Primorske Alpe. Italija; |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 76 <-- 76 --> PDF |
— g. r. korzička; — g. r. sjeverozapadne Iberije (Portugal, Stara Kastilja, Galicija); — g. r. pokrajine Landes. Naglašeno je, da je primorski bor vrsta vrlo intolerantna prema kalciju (pojavljuje se kloroza) i izuzetkom provenijenci Cuena (u Španjolskoj) i Tambranta u Maroku. Od crnog bora Francuzi koriste ssp. Laricio i to kako varijet Korzika tako i varijetet Kalabrija. U raščlanjivanju vrste Pinus nigra Arn. autor se poziva na P. Fukareka. Čempresi (C. sempervirens, C. arizonica i dr.) nisu vrste, koje su obuhvaćene Zakonom iz 1971. godine (u Francuskoj) za šumsku proizvodnju, ali su obuhvaćene programom selekcioniranja za što povoljnije odlike. Traže se odlike otporne na sušu i na zimske hladnoće. Predmet istraživanja je i suzbijanje bolesti uzrokovane gljivom Coryneum carđinale Wag.2 Nadalje čitamo, daje zapaljivost C. sempevirensa osrednja a C. arizonice slaba. Od topola iz sekcije Leuce u radu su tri topole: Populus alba te »izrazito šumske vrste« evroazijska P. tremula i američka P. Tremuloides te njihovi hibridi. Ove vrste interesatne su za uzgoj na higromorfnim staništima, inače slabo produktivnim. S istog razloga u istraživanja uključena je i joha, koja je uz to i fiksator dušika. Radi fiksacije dušika, a i za čišćenje debala od grana, predviđa se i kao dodatna vrst za uzgajanje viševrijednih, kao npr. trešnje«. Ova vrst nalazi se u programa rada genetike, fiziologije i pošuml javan ja zavoda E. N. G. R. E. F. (Nancy) i I. N. R. A. (Orleans).3 2) O toj bolesti vidi J. Kišpatić et al.: Opasna bolest čempresa u Dalmaciji. Sum. list CHI (1979), br. 4—6. 3) Genetsko-proizvodna istraživanje naše johe nalaze se u programu rada Katedre za šumarsku genetiku i dendrologiju Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Ova katedra osnovala je i živi arhiv domaće divlje trešnje u Arboretumu Lisičine (v. istoimenu publikaciju izdanu za IU FRO Kongres. Od pojedinih vrsta o divljoj trešnji. Godišnja proizvodnja u Francuskoj ove vrste kreće se oko 20 000 m3, a cijena trupaca promjera preko 50 cm prelazi 10 000 franaka. Intenzivnija sadnja ove vrste datira od 1976. godine, a u 1984. godine proizvedeno je i prodano jedan milijun sadnica. Stoga je veliki interes da se selekcioniraju jedinke koje će imati što pravnija debla, visoko postavljene krošnje, bez živica i biti dobrog zdravstvenog stanja (stabla starija od 80 godina često su napadnuta truležem). Čitamo da joj odgovaraju tla razne teksture (od pješčane do glinaste) s pH od 4 do 8, ali ne podnosi pretjeranu vlažnost. Za uzgoj vrsta u cilju proizvodnje biomase u kratkim ophodnjama zainteresirani su Francuska agencija za gospodarenje energijom (A. F. M. E. — Agence fran caise pour la Maitrese de l´Energie) i Udruženje šuma — celuloza (A. FO. CEL. — Association Foret-Cellulose). Tako proizvedeno drvo namjenjeno je za izradu građevinskih ploča, za proizvodnju celuloze, za proizvodnju pogonskog alkohola te u energetske svrhe kao klasično gorivo ili briketirano. Nabrojeno je tridesetak vrsta listača i četinjača (od borova Pinus serotina, P. rigida, Pinus Wungens). Od listača nabrojene su, uz ostale, bagrem, breze, vrbe, jasen, pavlovnija, johe i nekoliko vrsta eukapliptusa među kojima i Eucaliptus globulus/ Prema već naprijed spomenutom popisu kratica u izvršenju plana genetske amelioracije šumskog drveća u Francuskoj sudjeluje 19 instituta i drugih organizacija. Od tih ustanova samo četiri od tih u 1985. godine u ova istraživanja utrošila 4) O mogućnostima uzgoja eukaliptusa kod nas nalaze se informacije u člancima: 1. O. Piškorić: Prilog poznavanja mogućnosti uzgoja eukalipta kod nas. Sum. list, 1956. br. 3—4. 2. Z. Vrdoljak: O mogućnosti uzgoja eukalipta u našem Primorju. Sum. list, 1956. br. 5—6. 3. D. Jedlovski i O. Piškorić: Posljedice hladnog perioda zime 1955-56. na dendrofloru u Splitu i okolici. Sum. list, 1957, br. 11—12. 174 |