DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 66 <-- 66 --> PDF |
107). Ipak ne smijemo je zanemariti, jer kada je stajala na kolijevci čovječanstva . . . pijetet mora pomoći da uzdržimo to plemenito drvo za buduće generacije." Za posljednja nalazišta omorike u »gorskom lancu Drinske kotline« predlaže osnivanje narodnog perivoja (str. 111). Ad b) Drugi rad ili rasprava objavljen u Šumarskom listu, »Metode i problemi u šumarskoj nauci«, zapravo je predavanje kojeg je autor, kako stoji u bilješci Uredništva, održao u Madžarskom šumarskom društvu 12. prosinca 1917. godine a koje je i objavljeno u listu »Erdeszeti Lapok« 1918. godine. Ukratko rečeno, ova rasprava je pledoaje za primjenu biometrijskih metoda i u šumarstvu, jer se njihova »velika prednost nad dosadašnjim fiktivnim sastoji upravo u tom. što dopuštaju uvid u unutrašnju strukturu sastojine. To nije teoretiziranje«, nastavlja, jer »već sedam godina upotrebljavam svoje prirodne skrižaljke masa jugoslavenskih prašuma i primjenjujem biometrijske metode, pa mogu kazati, da je u praksi uspjeh sjajan«, (str. 287). Karolyi, dakle, provjerava mogućnosti primjene biome- trike ai šumarstvo, odnosno u dendrometriji, što mu je omogućeno kao direktoru Destilacije drva d. d. Teslić, za koju se godišnje sjeklo oko 100 000 m! bukovine (5, str. 291). Uredništvo odnosno glavni urednik Šumarskog lista, ´tada ing. Milan Marinović, u popratnim riječima uz ovaj rad napisao je, da »misli, koje se ovdje iznose sasvim su nove i originalne, pa je upravo čudo, kako prava i najjača domena bioloških pojava, nije dosada mogla da izbaci na površinu tako važno pitanje, ka što je primjena biometrike«. To se ne odnosi samo na nas nego općenito, jer Karolvi konstatira (str. 290) da se o biometrijskoj literaturi do 1914. godine ne nalazi ni jedan »šumarsko-biometrijski rad« u koliko neubrojimo »istraživanje botaničara Ludwiga o dimenzijama lišća crvenkaste bukve i o duljini iglica pini sylvestris«. A u Engleskoj već krajem XIX stoljeća bila je otvorena sveučilišna katedra za biometriku, a 1901. godine počeo je izlaziti i list »Biometrika«, konstatira Karolvi.´1 U ovom poglavlju Karolvi je saopćio, da o biometrici priprema posebno djelo u kojima će »donijeti potpune metode s kojima svatko može lahko da se služi« (str. 216). To je djelo i dovršio, ali nije objavljeno. Djelo je napisano na njemačkom jeziku, s kojega je iz rukopisa preveo inž. J. Herman. Herman je rukopis pronašao u ostavštini Karolyi-a u koju je imao pristup kao lovački drug´». Rukopis se sastoji od 306 stranica teksta, tri stranice »Registra (pojmova i osoba), dvije stranice popisa literature, 39 u tušu izrađenih grafikona i osam fotografija. c) Prema E. Franku (1). Karolvi je nakon dvadesetgodisnjeq znanstvenoistraživačkog rada napisao djelo o bosanskim prašumama i kraškim šumama koje je ostalo u rukopisu neposredno pred smrt autora i pred objavljivanjem jednog berlinskog izdavača znanstvenih djela. To djelo nije poznato članovima obitelji pokojnog Karolyi-a, a nema ga ni u zagrebačkim knjižnicama (Sveučilišnoj i Šumarskog fakulteta). U koliko je izdano, potražit ćemo podatke iz Njemačke, ali može biti da se Frankov podatak odnosi na Karolyievu Biometriku, koju je koristio, kako je već naprijed navedeno, za izradu tablica drvnih masa. 3. O djelovanju Karolvia na području industrije citiramo navedenog E. Franka. U svojem »In memoriam« piše: »Vanjski cilj njegovog borbom bogatog života bijaše 3) J. Herman u navedenom Predgovoru navodi, da je 1916. godine u »Schweizerische Zeitschrift für Forsewesen« objavljen rad »Beiträge zur Kenntnis des Formenkreises der Sammelart Betula alba L. mit variationstatischer Analyse der Phaenotypen«. To je bila doktorska disertacija Hans Morgenthalera obranjena na Eidgenossichhen Technichcn Hochschule u Zürichu. 4) Usmeno saopćenje inž. Zeljka H e r m a n a, sina Josipa. |