DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1987 str. 65     <-- 65 -->        PDF

te poduzeća s engleskim kapitalom »Bitumen, hrvatskog društva za iskorišćivanje
zemnog plina i ulja« sa sjedištem u Zagrebu, koje je obavljalo bušenja u Hrvatskoj.
Bolujući od angine pectoris naglo je preminuo u Zagrebu 2!!. veljaće 1929. godine\


2. A. Karolyi je, kako vidimo, djelovao ne samo kao šumar nego i kao industrijalac,
pa i bankar, ali je i tada ostao šumar. To potvrđuje i rukopis knjige
»Metode i problemi šumarskih znanosti
ujedno
uvod u biometriku za šumarske stručnjake i prirodoslovce«,


kako glasi naslov u prijevodu inž. J. Hermana, jer je knjiga napisana na njemačkom
jeziku, a nosi datum 1928. godine. Ovaj prijevod je prije tri godine J. Herman predložio
Savezu društava inženjera i tehničara Hrvatske da ga izda i on je, zapravo,
bio povod za pisanje ovog portreta A. Karolyi-a.


Karolyi je napisao i više radova od kojih su dva objavljena u Šumarskom listu,
i jedina na hrvatskom jeziku.


U Šumarskom listu objavio je:


a) Ima li Omorika Panč. šumsko-gospodarstveno značenje i budućnost (S. 1.
1921, str. 99—111), i


b) Metode i problemi u šumarskoj nauci (S. 1. 1922, str. 12«—144, 214—224 i
285—290).


Ad a) O pančićevoj omorici i prije Karolyia bilo je u Šumarskom listu opširnijih
prikaza o toj vrsti (M. Obradović Ličanin 1892. i 93, F. Kesterčanek 1897. i D.
Hire 1899), ali ju je Karolyi prvi obradio sa šumsko-gospodarskog stanovišta. Svoje
zaključke Karolyi izvodi ne samo na osnovu literature, kao R. v. Wettstein-a i dr.
nego i na osnovi svojih zapažanja na brdu Stolac, SI od Višegrada. Sastojina s
Pančićevom omorikom, po Karolyi-u zauzima površinu 60 ha. U toj sastojini K.
je snimio njen sastav na površini od 400 m- na kojoj udio Picea omorike Panč.
iznosi 0,7 a ostalih vrsta (jele, smreke, crnog i običnog bora te trepetljike) 0,3.
Najčešće stablo Pančićke bilo je promjera u prsnoj visini 34 cm a najdeblja su bila
dva, od četiri, stabla crnog bora s pp 30 i 37 cm-). Od ostalih vrsta na plohi snimanja
tek jedno stablo smreke imalo je promjer 25 cm. Da 1906. godine, koje je


K. snimio stanje na pokusnoj plohi, nije bilo debljih stabala posljedica je eksploa
tacionih sječa oko 1885, godine, jer su stolačke sastojine od Drine udaljene oko
5 km a za privlačenje trupaca do Drine nisu postojale veće poteškoće, te »najstarija,
najmoćnija debla sastojine otputovaše... k Drini, a odatle dalje splavima
k Mitrovici« (Karolyi, str. 100). Karolyi je obavio i analizu jednog stabla, koje je
u starosti od 91 godine bilo 24 cm promjera u prsnoj visini, 23,8 m visine i mase
0,427 m:i. K. je procjenio, da masa sastojine iznosi 232 m^. Ova masa podudara
se s masom čiste sastojine Pančićeve omorike u predjelu Gostilj snimljene 1937.
godine (4).
Karolyi smatra, da Pančiveva omorika nema niti može imati budućnosti, »jer
joj jednostrano prilagođavanje onemogućuje uspješnu utakmicu s drugim vrstama
crnogorice, koje su je potisnule«. Međutim može se održati intervencijom čovjeka
i »sigurno bi se mogle na mnogim mjestima uspješno obrazovati i gojiti omorikove
sastojine. No od takovih mjera n e smijemo očekvati gospodarske koristi« (str.


2) U samom članku za promjere navedeni su mm, što je očita greška, jer na osnovu
tako tankih stabala ne bi mogao »računati« s 232 ra3 sađržine po ha«.


163